LEČENJE BOLA U KIČMI

Kičma i kako izlečiti išijas i kičmu – narodni lek za bol u kičmi. Svakoga ponekad zaboli kičma. Bol u ledjima, išijas, diskus hernija, tipične su bolesti kičme. Jednostavan narodni lek za kičmu

 

Doktor Velibor… pardon!… šalim se!… književnik Velibor savetuje: iz ličnog iskustva

MENI JE POMOGLO, MOŽDA ĆE I VAMA: KIČMA

Velibor Mihić

Pre nego pređem „na stvar“, kičmu, kratak brz pogled unazad. Naime, nedavno sam, na ovom istom mestu, u našoj predivnoj cvetnoj mirisnoj raznovrsnoj bašti kao što je BAŠTA BALKANA, pisao kako da se oslobodite viška želudačne kiseline – i veoma me je iznenadilo koliko sam komentara imao i, svakako, najvažnije, što sam mnogim pomogao – kao što sam sam, sebi, pre više godina.

A sad, na stvar… ponovo moje lično iskustvo i kako sam se izlečio. Kao i u prvom slučaju, i ovde je lek prost „kao srpski pasulj“!…

Dva „incidenta“, nezgodna slučaja su mu – mom iskustvu – „kumovala“…

Prvi slučaj

Sagnuo sam se da podignem kadu da bih očistio zapušen slivnik i – pre nego što sam se sasvim ispravio s kadom u visini očiju – strahovito me je zabolelo u leđima, u krstima!…

Pao sam kao pokošen!… Nisam znao šta me je snašlo!…

Četvoronoške, s velikim bolovima, odvukao sam se do kreveta – ali nisam mogao da se uspužem već sam ostao da ležim na boku sve dok neko od ukućana nije došao da mi pomogne!…

Morao sam da ležim na tvrdoj dasci…

Pa sam se „kao pridigao“…

Dva-tri meseca sam se mučio, nisam mogao da vozim kola, da idem na pijacu, jedva sam oblačio i svlačio pantalone, obuvao cipele… boli pa boli!… „ono mesto“ na leđima! Veličine, otprilike, petodinarke…

Lekovi nisu pomagali ili vrlo malo…

Lekari su me opominjali – posle dužeg ležanja, bolovi bi trebalo da popuste ali da strogo pazim kako se, ubuduće, saginjem, da ne smem da podižem ništa teže od čačkalice! Da, ako baš moram da se sagnem, da to činim uspravno, „kao lift“, tj., gore-dole, a nikako da se „klasično“ saginjem jer… ako se ponovi, biće mi teže… mnogo teže neko prvi put…

Drugi slučaj

Kad mi je, vremenom, malo-pomalo, bol prošao, popustio, skoro i sasvim nestao, uspevao sam da se nekako namestim dok vozim kola, ali sam pazio da se ne sagnem, pogrešno.

A onda, tren nepažnje, desilo se… Kao da sam zaboravio savet lekara – pokušao sam da podignem džak krompira od 50 kilograma uz pomoć supruge!

Uhvatio sam džak, za „uši“, dole, a supruga gore i trebalo je da ga prenesemo samo 4 stepenika do nivoa lifta, a posle bismo ga vukli, ali…

Desilo se isto kao kad sam podizao kadu!…

Bol, pa opet četvoronoške, do lifta… i tako do stana!…

Bolelo me je nekoliko meseci… Više nego prvi put…

Na snimku se „nešto videlo“, ali lekari nisu znali šta, nisu bili sigurni. Koliko se sećam, najverovatnije, radilo se o nagnječenju između dva pršljena. Spominjali su nekakav prsten… ako sam dobro zapamtio…

Dani su prolazili…

Stalno su me bolela leđa, nekad više, nekad manje, nekad sam vozio kola kako-tako, nekad nisam mogao da nastavim već sam se taksijem vraćao kući. I posao mi je trepeo, nisam mogao da dugo sedim, itd. Sve dok…

Čista slučajnost!

Kako sam se izlečio od išijasa i bolne kičme

BIOCAPILLARY KAPI banerDesilo se, igrom slučaja, da sam bio u poseti, izvesnoj porodici, na Karaburmi, u Beogradu. I desilo se da je gostovala bakica iz Makedonije, imala je blizu 90 godina, zvala se Nada Nebreklijevski, iz Tetova. Kad je saznala za moj slučaj, samo se nasmejala i rekla:

– Sine, ja ću te izlečiti. Samo lezi na stomak i bićeš zdrav za 10 do 20 minuta!…

Naravno da nisam verovao. Toliki lekari, počev od Doma zdravlja na Novome Beogradu, pa na Čukarici, u Požeškoj ulici, pa u Institutu za reumatologiju, u Beogradu… kako – ona – „obična žena“ – da me izleči – i, to, za tako malo vremena?!

Legao sam na stomak…

A ona me je – palcem i kažiprstom – obema rukama – ne čupala već, bukvalno, čupkala – tako nežno, blago, gotovo kao da me milovala, čupkala me je za kožu duž kičme, a najviše ono mesto koje nije smelo da mi zazebe, ono mesto na kom su mi lekari preporučivali da nosim „zečju kožicu“ čak i leti… čupkala… podizala… pa ispuštala… pa ponovo… kao izvlačila… oko 20 minuta i…

– Gotovo! – rekla je. – Hodaj, malo…

Ne, nisam mogao da verujem – NIŠTA ME NIJE BOLELO!

Kao nov!

Kao nekad!

Bakice, moja spasiteljice!…

Prosto, zar ne?!…

Onaj „uštipnut“ živac, bakica mi je svojim čudesnim prstima oslobodila!…

Stara draga Makedonko, hvala ti do neba…

Znači, treba „meso“, duž bolnog msta, blagim „čupkanjem“, „izvlačiti“, podizati-odizati i „puštati“! Na znam kako bih nazvao taj postupak jer nisam lekar, a verujem da i to ima neki latinski naziv…

Nije teško, lako je!…

Pokušajte, možda će i Vama pomoći!…

Biće mi drago ako nekom pomogne moje malo iskustvo…

Na kraju: hvala Vam, tj., hvala vama na pažnji – nisam napisao: zahvaljujem se kao neki nazovilingvisti! – ili: zahvaljujem Vam na pažnji i – pozdravljam Vas najlepšim pozdravom na svetu: ZDRAVI BILI!

oOo