Gde su Lavovi?

U svetu ljudi pacova kraljevi lavovi polako nestaju

 

 

Lavovi

 

Lavovi i lav kralj životinja

Pravi put je uvek teži, zato moraš biti jak„, šta beše ovo ? Da li vapaj običnog čoveka, dok mu ruše kuću ili rasturaju život, gase snove i uništavaju nadu… Ili pak molitva, sa nadom da će biti uslišena i ostvarena u bližoj budućnosti. A do blagoslova, put je krvav i težak… Toliko trnovit, da većina izgubi pravac i smer,u koji je toliko verovala i polagala nade. Opstaju samo najjači i fanatici… Slušam priče pojedinih „goluba prevrtača“, letećih pacova…

Često se nakon toga i zapitam u dubini svoje duše: „Kako je moguće da pacovi savetuju lavove“?! Gde je nestala ona hijerarhija, u kojoj su „lavovi“ bili cenjeni i poštovani,kao kraljevi, a „pacovi “ na dnu…. Kako vreme prolazi menjaju se kodeksi. Pravila i postulati koji karakterišu dobrog ili lošeg čoveka. Zakon koji nam je dodeljen od strane BOGA! Tu jasno piše, KRUPNIM CRVENIM SLOVIMA. Da, život nije vreća, koju treba napuniti blagom, već ljubavlju, plemenitošću i poštenjem…

Međutim, alavost ljudska naterala je ljude na ovo što se danas dešava. Mržnju, zavist i zlobu. ‘Ajmo se setiti ponekad one rečenice sa početka?! Bez truda i muke, nema ni dobiti. Ali one časne dobiti i čestite pobede. Trijumfa koji usledio kao plod naše borbe u svetu pokvarenih umova, sa jednim ciljem, da branimo dobre ljude,a loše udaljimo daleko od njih… Problem nastane kad se udružimo sa „pacovima“ i odletimo u njihovu jazbinu… Strah od propasti nas tera, na put kojim teče med i mleko, tačnije krv, onih koje su pirane i pacovi izujedali, pa tabanamo po crvenoj reci, onih vrednih, nekada naših saboraca, prijatelja, braće i kumova…

Gubimo sebe u tome. Naše ideale i snove, a zauzvrat nam daju prljavi novac, kojim se prošlost i ljubav ne mogu ponovo kupiti. Kao mladi možemo živeti u zabludi, ali u starosti kad na red dođe sumiranje računa i pakovanje kofera, za neki možda lepši svet, sav užitak i bogatstvo padaju u vodu. Kada se setimo da smo zaboravili onaj osećaj ljubavi inspirisane srcem i dušom, nikako razumom, tada često poželimo samo jedno: Jednu šansu i priliku da se ponovo vratimo i uradimo sve drugačije! Da,ispoštujemo onaj „teži“ put i iskrvarimo za pobedu! Da,nam se oči ponovo zacakle „ludačkim žarom“ za pobedom! A srce poput lokomotive tera i gura napred, u nove trijumfe…..

Lavovi u Keniji

PRIVILEGOVANI su oni koji ostanu na staroj stazi. Često omalovažavani zbog ideala, ali ipak sigurni i ponosni zbog „težeg“ puta koji su odabrali. Ljudska veličina ogleda se u skromnosti. Humanost u pobedi, a najviše porazu. Konkretno, zalagati se za neku dobru stvar kod većine traje sve dok, im neko ne ponudi novac, tražeći zauzvrat da postanu potpuno različiti ljudi i ne predstavljaju smetnju, ološima…. Imati stav, znači „trpeti“, podneti najveću žrtvu zarad nečega i nekog. Moći bolje, ali nećeš jer je neispravno i prosto „trpiš“…  Zašto je ovo bitno u životu?! Zašto je važno ostati čestit i težiti zdravijoj formi života?! Jedna reč definiše ova dva odgovora. „LjUBAV“. Ona magična reč, o kojoj maštamo .

Sanjamo da pripadamo nekome i nečemu SRCEM. E, zato onaj koji trči za profitom i izgubi srce, a srce i šansu za srećom zadrže dobri i pošteni ljudi… Dok plagijatori kolo vode, a gnjide kajmak kupe, čovek od časti sazidan, od anoreksije umire! I snove arhiviramo duboko u Džepu bede, lični identitet mistika čista, nekada svetla, danas očajna i tuđa! Od kolevke tople do groba, deli nas korak u nesigurnom životu. U javnosti hrabri, u samoći jaki, od svega toga ostaju uzdasi… Huk mase snažan i jak, krv u našoj veni pojačava gas… Gas koji nas tera u novi raj, pošteniji svet o kome mašta ceo radan svet.

 

Dušan Tufegdžić