Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!
Istorija

Ko su Bošnjaci iz ugla jednog Bošnjaka – kako je nastao Bošnjak

 

Ko su Bošnjaci iz ugla jednog Bošnjaka – kako je nastao Bošnjak

Kratka istorija Bošnjaka, ko su Bošnjaci, kako je nastao Bošnjak u istoriji i kako oni sami sebe vide

 

Ko su Bošnjaci iz ugla jednog Bošnjaka - kako je nastao BošnjakNapominjemo da se u sledećem tekstu radi o izvodu iz knjige Rat u Bosni i Hercegovini – politički aspekti, koju je napisao dr. Muhamed Borogovac, knjige koja nije istorijski pouzdana i više je politički pamflet i tabloidna istorija nego ozbiljna istorijska studija. Većina iznesenih stavova autora su veoma naivni u promišljanju, lični i paušalni, istorijski nepouzdani, pristrasni, izraženo antisrpski, antihrvatski i otvoreno su protiv pokojnog Alije Izetbegovića, prvog predsednika Republike BiH.

Knjiga je u suštini politički pamflet za odredjenu bošnjačku ideju. Ali tim je ovo pisanje interesantnije jer predstavlja odraz onih strujanja u Bosni koje možemo nazvati negativan Bošnjački nacionalizam.

Ovaj tekst se bavi idejama i zaključcima koji čine suštinu Balkanskih nemira i gneva koji vlada medju narodima Balkana, zato ga i prenosimo. Ovakvih ideja ima u svim narodima na Balkanu i kao da su preslikana u ogledalu. 

 

Bošnjaci

U svojoj ogromnoj gladi za velikom i moćnom Srbijom Srbi su u ratovima širili svoje teritorije istrebljujući svoje komšije, a u periodima mira su pokušavali te komšije asimilirati u Srbe. U tom cilju su smislili teoriju po kojoj su Bošnjaci islamizirani Srbi. Strategija te teorije je da se Bošnjaci ubijede kako su oni biološki potomci Srba, dakle Srbi, ali su se zbog izdaje svojih predaka odvojili od Srba.

Generacije Bošnjaka su u školama bivše Jugoslavije morale učiti napamet kako su za vrijeme „turske“vladavine njihovi preci, koji su bili Srbi, prelazili na islam; neki da bi dobili povlastice, a neki iz straha. Po toj teoriji samo najčasniji Srbi su ostajali vjerni „veri pradedovskoj“. U srpskoj mitologiji postoji izreka: „Poturči se plaho i lakomo“, kojom su Srbi „objašnjavali“ islamizaciju u „srpskim“zemljama. Takvim školovanjem su generacije mladih Bošnjaka bile izložene maltretiranju.

Na časovima „Srpskog“ jezika i „Istorije“ učiteljice, najčešće žene oficira iz Srbije i Crne Gore na službi u Bosni i Hercegovini, „objašnjavale“ su malim Bošnjacima kako su oni potomci najgorih izdajnika. Takvo školovanje je imalo za cilj da posramljeni mali Bošnjaci napuste svoj nacionalni identitet. Da bi im se olakšalo gubljenje identiteta, u periodu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) izmišljena je nova etnička odrednica: Jugosloven.

Svakome nacionalno svjesnom Bošnjaku bilo je jasno da je jugoslovenstvo samo sinonim za srpstvo i da je izmišljeno samo da bi asimilacija nesrpskih naroda u Srbe bila što bezbolnija i što uspješnija. Takvo asimilatorsko školstvo, koje je karakterisalo i Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca kao i SFRJ, dovelo je do gubljenja identiteta kod mnogih Bošnjaka.

Poznato je da se književnik Meša Selimović javno deklarisao kao Srbin. Mnogo više je bilo „muslimana“ koji su se osjećali Srbima, a, za razliku od Meše, to nisu javno iskazivali. Interesantno je spomenuti da su se mnogi političari i gotovo svi vrhovni poglavari Islamske vjerske zajednice, reisi-ul-ule-me, osjećali Srbima.

Kako su upravo takvi „Muslimani“ dolazili do najviših položaja? To se objašnjava činjenicom što su ih Srbi uočavali kao takve i potom im omogućavali da napreduju u službi i da dolaze na položaje gdje će predstavljati Muslimane, tj. Bošnjake. Mnoge takve „muslimane“ opisuje Alija Nametak u knjizi „Sarajevski nekrologij“ izdanoj 1994 godine od Globusa i Bošnjačkog instituta u Zurichu.

Najpoznatiji noviji primjer prevaspitanog „Bošnjaka“ je filmski režiser Emir Kusturica. Krijući se iza jugoslovenstva Emir Kusturica se bez ostatka stavio na stranu četnika i tako najbolje dokazao da je jugoslovenstvo u etničkom smislu samo sinonim za srpstvo.

Veoma interesantno je napomenuti da se Alija Izetbegović deklarirsao kao Srbin. Pred izbore 1990 godine su objavljeni dokumenti na kojima je Alija Izetbegović svojom rukom napisao da se smatra Srbinom. Poznato je da se Alija Izetbegović izjašnjavao kao Srbin i na popisu stanovništva 1961 godine. To saznanje je moglo ugroziti Izetbegovićevu političku karijeru. Budući da su pred izbore 1990. Televizijom Sarajevo vladali velikosrbi, Izetbegović  je dobio polusatnu emisiju na kojoj se pravdao za takvo svoje izjašnjavanje. Pravdao se da tada nije bila priznata muslimanska nacija pa se morao izjašnjavati kao Srbin. Međutim, to nije tačno. Mogao se, kao i ogromna većina Bošnjaka, pisati kao „neopredjeljen“. Neki su iz šale, a neki iz raznih protesta pisali da su Eskimi, Marsovci, Kinezi, Japanci itd. Na kraju, mogao se izjašnjavati i kao Musliman. Ako bi se izjasno kao Musliman jedino što mu se moglo dogoditi je da službenik na dokumentu ostavi tu rubriku praznu ili da napiše „neopredijeljen“. Ja sam se izjašnjavao kao Musliman, a živio sam u istoj državi kao i Izetbegović.

Svi oni „Muslimani“ koje ja znam da su se izjašnjavali kao Srbi činili su to iz afiniteta prema Srbima. S obzirom da je Alija Izetbegović  bio dovoljno politički obrazovan, on se svjesno izjašnjavao kao Srbin. Oni koji nisu imali pojma o tim stvarima nisu razlikovali vjeru i naciju i izjašnjavali su se kao muslimani vjernici, (što je bilo dozvoljeno i što je njima bilo dovoljno,) nikada kao Srbi.

Kada sam već otvorio pitanje identiteta Bošnjaka ukratko ću reći nešto o tome. Za razliku od onih Južnih Slavena koji su po dolasku na Balkan u 7. stoljeću primili pravoslavlje, i onih koji su primili katoličanstvo, u Bosni je postojala i treća skupina. U Bosni je pustilo korijena „heretičko“ učenje, tzv. Bosanska ili Bogumilska ili Kristijanska crkva. Posebna crkva, posebna teritorija i odanost srednjovjekovnoj bosanskoj državi stvorili su srednjovjekovnu bošnjačku naciju. Bogumilsko učenje je izniklo iz protivrječnosti jedinstva Boga s dogmom o svetom Trojstvu. Bogumili su čvrsto vjerovali u zagrobni život. Vjerovali su da ima jedan Bog i da je Bog u svom biću dobar, da nije izvor nesreće na zemlji, nego da je nesreća rezultat materijalnog svijeta, kojeg je stvorio đavo. Bogumili su vjerovali da smrt čovjeka oslobađa od materijalnog svijeta, svijeta zla, i uvodi ga u vječni svijet istine, koji je Božja kreacija.

Bogumili kao i muslimani ne prihvataju dogmu o svetom Trojstvu, koja, po njima, narušava sliku jedinstva boga. Upravo zbog te sličnosti sa islamom bogumili su lahko i rado prihvatili islam, neki čak i prije dolaska Turaka u Bosnu. Prije prihvatanja islama bosanski bogumili su bili izloženi križarskim ratovima iz Ugarske i krstaškim ratovima iz Raške (Srbije) da bi se odrekli svoje bogumilske vjere. Kao posljedicu tih ratova imamo da su bosanski kraljevi formalno prihvatali katoličanstvo, da bi zaštitili narod i državu, mada je većina njihovih podanika ostala pod uticajem stare vjere.

Akademik Nedim Filipović je u svojim naučnim radovima dokazao da su većina bosanskih muslimana potekli upravo od Bosanaca koji su bili tek jednu generaciju pokatoličeni bogumili. U periodu otomanske vladavine Bošnjaci su se, dok su u Bosni, izjašnjavali kao muslimani, da bi označili svoju različitost od okolnih kršćana, a izvan Bosne, deklarisali su se kao Bošnjaci, da bi označili svoju različitost od Turaka. Bošnjaci su početkom 18. vijeka čak i ratovali protiv Turaka za slobodu Bosne. Ustanak je vodio Husein-kapetan Gradašćević.

Tada je Bosna kažnjena oduzimanjem četiri nahije s desne strane Drine, koje je turski sultan darovao Obrenovićevoj Srbiji za usluge u ratu protiv Bošnjaka. Tako se srpski san, da im granica bude na Drini, iskazan pjesmom „Marš na Drinu“, time ostvario. Tada su Bošnjaci vojno porazili Turke na Kosovu polju, ali su ipak na kraju izgubili zbog izdaje. Interesantno je da su i tada posavski katolici bili odani svojoj zemlji Bosni do kraja. Interesantno je da su i tada neprijatelji Bošnjaka našli jednoga, tobože, muslimana, a uistinu Srbina, Omer-Pašu Latasa, da se obračuna s bošnjaštvom zauvijek. Niži oficir u Austrijskoj vojsci, lički Srbin Latas je, tobože, primio islam, i sa zadovoljstvom temeljito pobio sve viđenije i pametnije Bošnjake. Bošnjačka vlastela i inteligencija je tada uništena, pa je i svijest o bošnjaštvu za duže vrijeme poklekla.

Kao posljedicu takvih povijesnih okolnosti u Bosni i Hercegovini imamo katolike, pravoslavne i muslimane koji su se tek mnogo kasnije počeli nacionalno izjašnjavati kao Hrvati, Srbi i Bošnjaci. Dakle, istina je suprotna od onoga što su nas učili u jugoslovenskim školama; preci današnjih bosanskih Srba i Hrvata su pod pritiskom tuđina, krstaša i križara napustili svoju bogumilsku vjeru.

Međutim, ta pitanja su od drugorazrednog značaja. Iz etnogeneza pojedinih etničkih grupa u Bosni i Hercegovini se ne smiju izvlačiti nikakvi zaključci o većem ili manjem pravu nekih naroda na Bosnu i Hercegovinu. Na Bosnu i Hercegovinu imaju jednako pravo svi građani koji u njoj žive i koji poštuju posljednji legalni Ustav i granice svoje domovine Republike Bosne i Hercegovine. (Daytonski  Ustav je donesen kao posljedica genocida, mimo legalne procedure, pa ga Bosanci nisu dužni poštovati. O Daytonu će biti više riječi na kraju knjige).

Dugo je Bošnjacima bilo osporavano njihovo nacionalno ime sljedećom argumentacijom: „Ne mogu samo Muslimani imati pravo da se zovu Bošnjaci. Ima i Srba i Hrvata koji žive u Bosni.“

Da bi se izbjegle ovakve zabune treba praviti razliku između riječi „Bošnjak“ i „Bosanac“.

Bosanac je oznaka za regionalnu pripadnost kao što je npr. Dalmatinac, Šumadinac, Sandžaklija, Hercegovac itd. i za državnost, kao što je npr. Jugosloven, Čehoslovak, Amerikanac.

Bošnjak je oznaka za etničku pripadnost kao što je i Srbin, Hrvat, Albanac itd. Dakle postojanje termina „Bošnjak“ ne ometa ni Srbina ni Hrvata iz Bosne da za sebe kaže da je Bosanac. Potpuno je besmisleno govoriti da su Muslimani „poturčeni“ Srbi i Hrvati. Stanovništvo u Bosni je sve do kraja 19. vijeka imalo uglavnom vjersku i regionalnu, a ne etnićku (nacionalnu) svijest.

Dotada su se ljudi u Bosni uglavnom smatrali pravoslavnim, katolicima i muslimanima, a ne Srbima, Hrvatima i Bošnjacima. Osim te vjerske svijesti o sebi imali su i regionalnu svijest o pripadnosti Hercegovini ili Bosni.

U periodu austro-ugarske vladavine, tek iza 1878 godine, pravoslavni Bosanci i Hercegovci su stekli srpsku nacionalnu svijest, katolici hrvatsku, a muslimani su se sjetili svog nacionalnog identiteta i imena Bošnjak i ljubavi prema svojoj državi Bosni tj. Bosni i Hercegovini. Međutim, ovo pravilo ima veoma mnogo izuzetaka. Poznati su primjeri katolika i pravoslavnih koji su se opredjeljivali kao Bošnjaci. Mnogo su češći primjeri muslimana koji su stekli srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest. Bošnjaci su 1918. žrtvovali svoj nacionalni identitet i nacionalno ime Jugoslaviji. Za formalno priznanje svoje etničke osobenosti pod imenom Bosansko-hercegovački Muslimani ili, skraćeno, Bosanski Muslimani izborili su se tek 1970 godine zahvaljujući tadašnjim Bošnjacima komunistima kao što su bili Džemal Bijedić, Hamdija Pozderac, dr. Fuad Muhić.

To je bila veoma suptilna politička borba u kojoj se nije smjelo ni malo pogriješiti. Značajnu su ulogu odigrali i teoretičari: dr. Atif Purivatra, dr. Muhamed Hadžijahić, dr. Muhsin Rizvić, dr. Kasim Suljević.

Bošnjaci su povratili svoje nacionalno ime Bošnjak tek u ratu, u proljeće 1994. Značajne zasluge za to pripada Aliji Isakoviću, ratnom predsjedniku „bošnjačkog sabora“. Bošnjaci su prije rata bili najvitalnija etnička grupa u Bosni i Hercagovini, a poslije Albanaca i u Jugoslaviji. To je direktna posljedica njihove obespravljenosti u komunističkom režimu. Naime, za vrijeme komunizma, Srbima su bila otvorena sva vrata u državnim preduzećima. Srbin kojem bi dosadio težak život zemljoradnika silazio bi u grad. Tamo bi uvijek nalazio nekog „druga“ Srbina koji bi mu nalazio neko zaposljenje. Tako su fabrike u bosanskim gradovima bile pune nepismenih stražara, portira ili skladištara Srba koji su svoja imanja na planinama ostavili i sišli u državne stanove u gradu. Prilagođavajući se gradskom životu ostajali su na jednom ili dva djeteta. Mnogi od njih su, odvojeni od svog prirodnog ambijenta, propadali u piću. Srpska planinska sela su ostajala napuštena.

S druge strane Bošnjaci nisu imali takve mogućnosti zapošljavanja. Tako se dogodilo da su Bošnjaci zemljoradnici ostajali na selima. Živeći ruralnim životom oni su imali dosta djece. Za razliku od srpskih sela u „muslimanskim“ selima je cvjetao život. To je dovelo do znatno većeg nataliteta „Muslimana“ u odnosu na ostale u Jugoslaviji; 14 promila, dok su Hrvati imali priraštaj od 8, a Srbi od 7 promila. Jedino su Albanci imali veći natalitet. Bošnjaci su bili u prosjeku daleko najmlađi narod u BiH. U predratnim godinama u Bosni i Hercegovini broj rođenih bošnjačkih beba je već bio oko 2/3 od broja ukupno rođenih beba, iako su Bošnjaci činili samo 44.3% stanovništva.

Dakle, Bosna i Hercegovina, ako se ne podijeli, će vremenom biti zemlja sa velikom većinom bošnjačkog stanovništva. To je jedan od razloga četničkoga genocida u Bosni i Hercegovini i njihovog insistiranja na podjeli Bosne i Hercegovine na etničke teritorije. Bošnjaci iz gradova također nisu imali velikih mogućnosti zapošljavanja. Zato su se okrenuli „maloj privredi“. („Mala privreda“ je bio komunistički izraz za privatne kompanije). I Hrvati kao i Bošnjaci su se okrenuli „maloj privredi“. Za početni kapital im je uglavnom poslužila ušteđevina zarađena u Njemačkoj. Posljednjih 20 godina pred rat je privatni sektor doživljavao procvat, a socijalistički krah. Tako se dogodilo da su Bošnjaci i Hrvati i ekonomski postali vitalniji od Srba. To je drugi krupan razlog četničkog genocida. Srbi nisu mogli podnijeti da „Turci“ i „ustaše“ ponovo budu „parajlije“. Znali su da vlada onaj ko ima pare.

Nije slučajno da su kasnije u ratu na meti četnika bili upravo oni Bošnjaci koji su bili uspješni u privatnom biznisu. Dakle, strateški interes Srba u Bosni i Hercegovini je da se ograde (Karadžić kaže „razgraniče“) od znatno vitalnijih Bošnjaka. Zato svako onaj ko pristaje na to „razgraničenje“ radi u srpskom nacionalnom interesu. S druge strane, budući da Bošnjaci žive tako raspoređeni da bi u svakoj etničkoj podjeli ostali razbacani u nekoliko nepovezanih enklava, podjela Bosne i Hercegovine bi značila siguran nestanak ovog naroda u skoroj budućnosti. Zato je smrtni neprijatelj Bošnjaka svako onaj ko dijeli Bosnu i Hercegovinu. Za Bošnjake ne postoji nikakav viši i značajniji cilj od jedinstvene Bosne i Hercegovine, jer je to pitanje života i smrti naroda. Zato se jedinstvo Bosne i Hercegovine ne može i ne smije trampiti za nekakvu ekonomsku pomoć, što se dogadja u „mirovnom procesu“.

Tražiti ekonomsku pomoć da bi se stavio potpis na podjelu Bosne i Hercegovine u bilo kojem pakovanju, je bio smrtni udarac i grijeh prema Bosni i Hercegovini i Bošnjacima. Egzistencijalne stvari za jedan narod kao što su suverenitet, teritorij i nacionalno dostojanstvo namaju cijene. Nikada čovjek ne trguje sa svojim životom. Isto tako država ne može trgovati  svojim suverenitetom, teritorijem i nacionalnim dostojanstvom. Državnik nipošto ne smije dovoditi u pitanje te svetinje. Zato u svim državama na svijetu prilikom inauguracije predsjednik polaže zakletvu u kojoj se obavezuje da će i životom braniti ustav, suverenitet i granice domovine. Bosna nestaje iz jednog jedinog razloga: što je naš predsjednik Alija Izetbegović izdao te postulate spoznate kroz hiljadugodišnje iskustvo o državi.

 

Izvor teksta:  Rat u Bosni i Hercegovini – politički aspekti, autor dr. Muhamed Borogovac

20 komentara

  • Glupog li teksta, glupog autora, koji je i u samom tekstu glupo kontradiktoran. Bogumili koje on imenuje kao preteču Bošnjaka su bili slovensko hrišćansko stanovništvo koje je primilo bogumilsku jeres iz Bugarske, dok su muslimani u Bosni primili islam preko Turaka, i oni su Bošnjaci, jer ne vide sebe kao Turke.

    Ovo su klasični pseudoistorijski tekstovi isilovanog federalizma, gde se želi pošto poto svim narodima u Bosni nametnuti neki zajednički koren i iskonstruisana pripadnost Bosni, zemlji koja nikada nije bila jedinstveni entitet, osim što je lokalna elita stalno pokušavala da bude autonomna. Čak i po Turcima, age i begovi su podpadali pod lokalno samoljublje da budu gospodari života i smrti mimo Porte. To na žalost nije bila slobodarska težnja kao kod Srba, da narod ima slobodu, nego želja bosanske despotije da vladaju neograničeno i surovo.

    Zato je Bosna i nazvana tamni vilajet i zato su mnogi muslimani bili bliži Srbima nego lokalnim begovima, jer nisu podnosili bahatost lokalne elite. Ovaj tekst samo potvrdjuje tu bahatu samoljubljivost lokalnih bosanaca koji pate za počastima, što je i vidljivo iz njihovog sadašnjeg političkog života, gde bosanski političari ne valjaju ni svom narodu a ni drugima, jer ih samo pohlepa i samoljublje vodi.

  • Ha, ovaj se bas zaneo … Ovo je pravi PR tekst, takoreci niko ga nije platio za pisanje istoga …

    Pa Muhamede, mala su ti Meka, Iran i Indonezija …

  • Vatikan u svojoj Katoličkoj Enciklopediji piše da su muhamedanci i katolici Bosne i Hercegovine Srbi i da su Srbi 98% stanovnistva Bosne i
    Hercegovine:

    „According to the census of 22 April 1895, Bosnia has 1,361,868
    inhabitants and Herzegovina 229,168, giving a total population of
    1,591,036. The number of persons to the square mile is small (about 80),
    less than that in any of the other Austrian crown provinces excepting
    Salzburg (about 70). This average does not vary much in the six
    districts (five in Bosnia, one in Herzegovina). The number of persons to
    the square mile in these districts is as follows: Doljna Tuzla, 106;
    Banjaluka, 96; Bihac, 91; Serajevo, 73, Mostar (Herzegovina), 65,
    Travnik, 62. There are 5,388 settlements, of which only 11 have more
    than 5,000 inhabitants, while 4,689 contain less 500 persons. Excluding
    some 30,000 Albanians living in the south-east, the Jews who emigrated
    in earlier times from Spain, a few Osmanli Turks, the merchants,
    officials. and Austrian troops, the rest of the population (about 98 per
    cent) belong to the southern Slavonic people, the Serbs.…

  • Bosanski muslimani su najbolji primjer kako se lako manipuliše jednim narodom koji se odrekne svoje prošlosti…Neki muslimani, svesni da je u pitanju isti jezik, svoju posebnost
    pokušavaju da dokažu time što tvrde da nisu slovenskog porekla!Pritom ističu razne teze da su Goti, Iliri… Bogumilska priča u tom smislu pada u vodu jer su bogumili verska grupa, a ne nacija. Ime su
    dobili po bugarskom popu Bogumilu čiji su prvi sledbenici bili Bugari.Dakle,m oni bi (Bošnjaci), etnički, bili Bugari, ali to, normalno, neće ni da čuju. Jer, nisu!…Nemački istraživač Marien Vencel{u svetu poznati autoritet za istoriju Bosne srednjeg veka} je na osnovu višegodišnjih istraživanja dokazala „da stećke nisu pravili bogumili“, jer oni nisu ni postojali. U posebnosti „bosanske crkve“, u podizanju jednog vida srpske ćirilice na nivo posebnog pisma „bosančice“, kao i u nametanju „bosanske nacije“ M. Vencel vidi argumente za konačni zaključak da je u svim tim falsifikatima okupaciona vlast „tražila ideološko uporište za razdvajanja Bosne i Hercegovine od Srbije“ …- Merijen Vencel je 1999. u Sarajevu objavila dve studije o bogumilima. Rekla je da je 1960. došla u Sarajevo da istražuje bogumile i živela je u ubeđenju da su stećci njihovi. „Ovome su sledile godine istraživanja, tokom kojih sam shvatila da stećke nisu pravili bogumili“, i da oni nisu ni postojali. Napisala je da su ovu teoriju prvi zastupali habzburški političari „tražeći ideološko uporište njima neophodnog razdvajanja Bosne i Hercegovine od Srbije“. Urednik koji je u Sarajevu objavio prevod ove studije Merijen Vencel, autor je velike knjige o nastanku bošnjačke nacije od srednjovekovnih bogumila. Zapadna politika ne bi bila tako nemilosrdna u razbijanju Jugoslavije a danas srpske države, da počiva na nekim istorijskim istinama….. Vezivanje stečaka za nekakve bogumile je definitivno podvala.Nadgrobnih mramora ima svuda u srpskim krajevima, u Konavlima, Dalmaciji, u današnjoj Crnoj Gori i Republici Srbiji, odnosno u nesumnjivo pravoslavnim oblastima, kao i u portama pravoslavnih manastira, kao što su Krupa, Tvrdoš, Dobrun, Davidovica i Mileševa.Bosna je bila čisto srpska i pravoslavna država. Bila je toliko izazivački pravoslavna na vratima Zapada, da je protiv nje vođeno više krstaških ratova (npr.1221-1222.), u kojima su daleki preci današnjih krvoloka, kao ugarske sluge, činili nad bosanskim Srbima iste onakve zločine kakve njihovi potomci čine danas….

  • Bosanski muslimani su najbolji primjer kako se lako manipuliše jednim narodom koji se odrekne svoje prošlosti…Neki muslimani, svesni da je u pitanju isti jezik, svoju posebnost
    pokušavaju da dokažu time što tvrde da nisu slovenskog porekla!Pritom ističu razne teze da su Goti, Iliri… Bogumilska priča u tom smislu pada u vodu jer su bogumili verska grupa, a ne nacija. Ime su dobili po bugarskom popu Bogumilu čiji su prvi sledbenici bili Bugari.Dakle,m oni bi (Bošnjaci), etnički, bili Bugari, ali to, normalno, neće ni da čuju. Jer, nisu!…Nemački istraživač Marien Vencel{u svetu poznati autoritet za istoriju Bosne srednjeg veka} je na osnovu višegodišnjih istraživanja dokazala „da stećke nisu pravili bogumili“, jer oni nisu ni postojali. U posebnosti „bosanske crkve“, u podizanju jednog vida srpske ćirilice na nivo posebnog pisma „bosančice“, kao i u nametanju „bosanske nacije“ M. Vencel vidi argumente za konačni zaključak da je u svim tim falsifikatima okupaciona vlast „tražila ideološko uporište za razdvajanja Bosne i Hercegovine od Srbije“ …- Merijen Vencel je 1999. u Sarajevu objavila dve studije o bogumilima. Rekla je da je 1960. došla u Sarajevo da istražuje bogumile i živela je u ubeđenju da su stećci njihovi. „Ovome su sledile godine istraživanja, tokom kojih sam shvatila da stećke nisu pravili bogumili“, i da oni nisu ni postojali. Napisala je da su ovu teoriju prvi zastupali habzburški političari „tražeći ideološko uporište njima neophodnog razdvajanja Bosne i Hercegovine od Srbije“. Urednik koji je u Sarajevu objavio prevod ove studije Merijen Vencel, autor je velike knjige o nastanku bošnjačke nacije od srednjovekovnih bogumila. Zapadna politika ne bi bila tako nemilosrdna u razbijanju Jugoslavije a danas srpske države, da počiva na nekim istorijskim istinama….. Vezivanje stečaka za nekakve bogumile je definitivno podvala.Nadgrobnih mramora ima svuda u srpskim krajevima, u Konavlima, Dalmaciji, u današnjoj Crnoj Gori i Republici Srbiji, odnosno u nesumnjivo pravoslavnim oblastima, kao i u portama pravoslavnih manastira, kao što su Krupa, Tvrdoš, Dobrun, Davidovica i Mileševa.Bosna je bila čisto srpska i pravoslavna država. Bila je toliko izazivački pravoslavna na vratima Zapada, da je protiv nje vođeno više krstaških ratova (npr.1221-1222.), u kojima su daleki preci današnjih krvoloka, kao ugarske sluge, činili nad bosanskim Srbima iste onakve zločine kakve njihovi potomci čine danas….

  • Na časovima „Srpskog“ jezika i „Istorije“ učiteljice, najčešće žene oficira iz Srbije i Crne Gore na službi u Bosni i Hercegovini, „objašnjavale“ su malim Bošnjacima kako su oni potomci najgorih izdajnika. Takvo školovanje je imalo za cilj da posramljeni mali Bošnjaci napuste svoj nacionalni identitet. Da bi im se olakšalo gubljenje identiteta, u periodu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) izmišljena je nova etnička odrednica: Jugosloven.
    Srbi su proganjali Bosnjake vijekovima i rade to i dan danas. Kao dokaz imamo 1990-1995 , a proganjanja se vrse i na druge nacine kao sto rade u ovom slucaju putem interneta. To rade u strahu jer znaju da se srpska lazna istorija polako otkriva.
    Samo veliko interesovanje u vezi Bosnjacke istorije koju Srbi pokusavaju zaustaviti tj zataskati je jos jedan od vise dokaza da su u potpunoj panici i da istinu nemogu prekriti. Ranije su to uspjesno radili ubijajuci sve ugledne i pametne ljude Bosnjacke i Hrvatske pripadnosti. Medjutim sada je to malo teze jer Bosnjaci kao i Hrvati u BiH su oprezni a istovremeno i spremni za uzvratiti.
    Dobrica Cosic , otac srpske nacije je rekao sljedece: -„Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“

    -„Laž je srpski državni interes.“

    -„Laž je u samom biću Srbina“.

    -„U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“

    -„Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“
    https://crnogorskapitanja.wordpress.com/2013/04/05/priznanja-dobrice-cosica-laz-je-srpski-drzavni-interes/

  • Bošnjaci: Izmišljena nacija…..Oblasni gospodari u Bosni, a posle Dušanove smrti i vladari Bosne, u poveljama, beleže – da su im i roditelji i preci Srbi…. Nije tačno da se jezik u Bosni u Srednjem veku i u vreme tursko zvao bošnjačkim jezikom. U ugovorima bosanskih gospodara s Dubrovčanima, navodilo se, da je ugovor pisan u četiri primerka – dva na srpskom i dva na latinskom jeziku.Simbol Bosne je SRPSKI grb sa šest zlatnih ljiljana bosanskog-SRPSKOG kralja Tvrtka,…Kotromanića….

  • Sandi;…Meše Selimovića: „Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više ni toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, zato zadržavamo vrijeme u strahu od ma kakvog rješenja“…

  • Poceo sam sa citanjem ovog texta pa stadoh da ne gubim vreme, a i zgrozih se kod pljuvanja po imenima kao Emir Kusturica, Mesa Selimovic, ljudi koji ostavise i ostavljaju ovin delovima Balkana umetnost… Neznam sta je ovaj „tekstopisac“ pusio, ili koju drogu koristi, ali bi ga u svakom slicaju trebalo strpati u zatvor zbog zloupotrbe opijata.

  • Sta bre mi srbi imamo da pricamo o bosni i bosancima i bosnjacima ,kad su nam zene turci je…. 500 godina , da ga je…. Nema cist srbina danas

  • Razumem teznju bosanskih muslimana da naprave svoju naciju. Razumem i to da to ipak ima kakve takve istorijske korene, jer Bosna je tada ipak bila razlicita od Srbije i Hrvatske. U istocnim delovima pravoslavlje je oduvek bilo dominantno dok je katolicizam u Bosni nametan, i pominje se tek u 13. veku. Sve je to je legitimno, to su legitimne pretenzije jedne etnicke grupe koja ima svoje posebnosti.. Ali su to ucini na nacin koji u njihovim glavama rezultira time da je sva Bosna muslimanska. Jer, oni su narod Bosne, Srbi i Hrvati nisu, to im ime govori. Nisu tacne teze da je jugoslovenstvo jednako srpstvu.
    „Glupim“ Srbima Juga nista nije trebala. 1918. su mogli uzeti koliko im je trebalo, niko im ne bi rec rekao. Jer su bili veliki pobednici. Prvi narod koji je sistematski na Balkanu cinio genocid jesu Hrvati, tj. nj, postrojba Ustase. To je nesporno, dobar deo Bosnjaka im je pomogao u tome. To je posle Srbima u BiH i Hr posluzilo kao izgovor za rat, koji se pretvorio u pravoslavno – muslimanski rat Bosanaca a u kome su katolici lemali i jedne i druge i kao i uvek najbolje prosli.
    Celovitoscu Bosne, negirate Srbe kao konstitutivni narod, ako ih zamisljate kao manjinu, onda tako i recite. Srbi nisu umeli sa Bosnjacima, nisu umeli da ih privole da im budu braca posto su de facto vrlo slicni, vrlo slicnih obicaja i navika, nazalost. Mozemo ziveti jedni sa drugima ako smo pametni.

  • U begmehani Mustajbega Like vino piju ličke age nabodice, sve redom Bošnjaci.
    U trenu, aga Mujo Hrnjica potegne sablju i odsječe Turčinu pored sebe glavu. Mustajbeg Lički mu kaže: Što učini crni Mujo* Turci će doći, spaliti nam gradove, pobiti ljude.
    A Hrnjo, sokolsko koliko, njemu kaže: Neće meni Bošnjaku Turčin govoriti da sam potur. Za to se gubi glava. To nek’ govore mladim hercegovačkim poturima.

    (Iz narodne pjesme: Tale Oraščanin u sužanjstvu, vjerovatno 18. – 19. stoljeće)

  • Akademik Nedim Filipović, da niije od čuvenih bogumila Filipovića? Pa i da ste bogumili od istog ste potekli, vera je jedno a genetika drugo, ko se od koga odmetnuo pa to je nebitno…

  • Ko samo izmišlja ove gluposti i lazi….ha,ha….Narod Bosne su činili i danas čine samo Srbi izdvojeni na tri vere: pravoslavnu, katoličku i islamsku.U BiH sve do austrougarske okupacije Hrvata skoro i nije bilo.Tada brojni doseljeni stranci i novostvoreni Srbi rimokatolici počinju da nose hrvatsko ime.Podsetimo se da je Tvrtko do 1390. nosio titulu kralja Srba, Bosne, Pomorja i Zapadnih Strana, krajevi tadašnje Bosne. Iz ove se titule jasno vidi da je vladao samo nad jednim narodom, Srbima.Krunisan je po pravoslavnom obredu, iako je bio katolik.To je prvi i najvalidniji dokaz o postojanju Srba rimo-katoličke veroispovesti.Njegove povelje pisane su ćirilicom.Na dnu povelje bosanskog kralja Stefana Tvrtka (02. 12. 1382. godine), na desnoj strani, je ogromnim slovima istaknuto, na prvom mestu – kralj Srba. Obično i bosanske povelje imaju krst na početku i redovno ove reči: U ime oca i sina i svetoga douha.Po austrougarskom popisu 1910. u BiH je živelo 214.000 Srba više od muslimana, i bili su u to vreme dominantna nacionalna, ili, kako se tada to iskazivalo, verska zajednica (Srba 826.000, a muslimana 612.000).Nigde HRVATA!Oni će se tek kasnije pojaviti….Benjamin Kalaj, ministar Austrije za BiH koji je napisao Istoriju Srba kaže: „U Bosni i Hercegovini, iako ima tri vere, živi samo jedan – srpski narod .” (Kallay – Geschichte der Serben von den altesten Zeiten bis 1815, 1876:170). …Po austrougarskom popisu 1910. u BiH je živelo 214.000 Srba više od muslimana, i bili su u to vreme dominantna nacionalna, ili, kako se tada to iskazivalo, verska zajednica (Srba 826.000, a muslimana 612.000)….Jasno?…i prestanite srati gluposti…

  • Данас није уносно бити Србин и нормално је да отпадници српског рода траже начина да докажу свој нови идентитет.Кад буде профитабилно бити Србин или његов брат(као нпр. 1918.год.),исти ти отпадници ће се трудити да на сваки могућ начин покажу супротно,да су Срби или њихова браћа и да су овакве текстове писале нечије слуге.Историја се понавља.Хоће ли отпадницима овакви текстови умирити савест за издају?Исти ти који су их наговарали да се одвоје од свог народа и забораве ко су,сутрадан ће им доћи главе јер ни они нимало не цене издајнике.СРБИ СВИХ ВЕРА УЈЕДИНИТЕ СЕ ПОД ИСТОМ ЗАСТАВОМ !!!!!

  • Autor ovog texta pokazuje samo koliko je ovaj text i prica koju on plasira u javnost neprofesionalno odradjeno,i napisano vise iz shovinizma jedne grupe ljudi prema drugoj,samim tim pominjanje rjec genocid,cetnici,itd u textu gdje treba govoriti o postojanju etnickog identiteta sve govori o ovome autoru i njegovom znanju. Kad vec pricamo o Bogumilima i prica o njima Bogumili su Pravoslavni svjestenici koji su propagirali povratku i vjerovanju u staro Kriscanstvo koji su iz Bugarske krenuli dalje Balkanom da sire Bogumilsko vjerovanje to se sve desavalo u 10 vjeku,tako da Bogumila je bilo na citavom balkanu a ne samo u Bosni ,i oni su iskljucivo bili za povratak ranom Hriscanstvu. I nikakvo Kriscansko vjerovanje nije slicno islamu,to sto ovaj autor govori da stanovnistvo tadasnje Banovine Bosne prima islam prije dolaska Turaka to pokazuje neozbiljnost ovog texta . Jedan dio stanovnistva Bosne prihvata islam iz drugih razloga,nikako voljno kako je gore navedeno,prima iz tih razloga zato sto pripadnici Islamskog vjerovanja za vrjeme osmanskog okupatora imali su daleko bolja prava i bolje pozicije od ostalih koji nisu prihvatili Islam tako da je tokom vladavine osmanlija polako jedan dio stanovnistva prelazio iz Pravoslavlja u Islam i to najvise na teritoriji danasnje Bosne. To prihvatanje Islama nije bilo na iskrenom nivou ljudi su prelazili u Islam iskljcivo zbog svoje neke koristi ,dal zbog posla ili bolje pozicije na radnom mjestu ili zbog manjeg poreza,dok su krisom idalje u svojim kucama kao pripadnici Islama palili kandila i vjerovali po Pravoslavnom vjerovanju ,al kako su dolazile novije generacije i godine prolazile to vjerovanje po Pravoslavlju je izumiralo i Islam vise dolazio do izdrazaja. Tako da jedan dio stanovnistva Bosne krajem 18 vjeka u potpunosti je Islamizovan. Gdje si bilo kakav trag Pravoslavlja brise.

Ostavite komentar

Golden Sweden Bitter GIF baner 336x280

Prijavi se za Newsletter