Sećanje na našeg velikog lingvistu dr Pavla Ivića

 

Naš veliki lingvista Dr Pavle Ivić

Uskoro 90 godinas od rođenja našeg akademika. Uživajte u vrhunskoj lingvistici koju nam je ostavio Dr Pavle Ilić

 

Ivićev tekst toplo preporučujemo i profesionalnim lingvistima, istoričarima srpskog jezika i književnosti, makar bili i najvišeg ranga, književnicima, publicistima, izdavačima, profesorima jezika i književnosti, urednicima, lektorima, novinarima, studentima i svima kojima je srpski jezik „voljena zemlja“ prirasla za srce i dušu.

 

 

Dr Pavle Ivić veliki lingvista i akademik

Pavle Ivić (Beograd, 1. decembar 1924 — Beograd, 19. septembar 1999) je bio srpski filolog, lingvist, redovan član SANU.

U ovom prilogu BAŠTE BALKANA, dajemo vam priliku da – u obliku e-knjige – čitate – stranu po stranu – njegovo čuveno delo „Srpski narod i njegov jezik“, u izdanju Srpske književne zadruge, iz Novoga Sada.

Pre tog, osnovni podaci s Interneta.

Velik ugled u naučnim krugovima

Pavle Ivić je naučnik međunarodnog ugleda i najbolji srpski lingvist druge polovine dvadesetog veka. Otac mu je bio istoričar Aleksa Ivić, supruga lingvistkinja Milka Ivić, sin matematičar Aleksandar Ivić.

Bio je redovan profesor Univerziteta u Novome Sadu i Univerziteta u Beogradu.

Još 1973, Dr Pavle Ivić postao je počastan inostran član Američke akademije umetnosti i nauka, a iste godine i počastan član Lingvističkog društva Amerike. Nešto kasnije, dodeljen mu je počastan doktorat Državnog univerziteta u Kolumbusu (Ohajo, SAD).

Držao je predavanja, između ostalog, i u sledećim gradovima: Sietl, Los Anđeles, Santa Barbara, Berkli, Stanford, Urbani, Blumington, Kolumbus, An Arbor (u SAD); Melburn, Moskva, Amsterdam, Lajden, Marburg, Minhen, Cirih, Insbruk, Klagenfurt, Grac, Beč, Budimpešta, Erlangen, Vircburg, Minster. Učestvovao je s referatima na slavističkim kongresima i naučnim skupovima u Kijevu, Sofiji, Talinu, Evanstonu, Čikagu, Sidneju, Golveju (Irska), Londonu, Parizu, Getingenu, kao i na mnogobrojnim naučnim sastancima širom pređašnje Jugoslavije. Cikluse svojih predavanja, držao je u Upsali i Tokiju.

Govorio je oko deset jezika!

Razumljivo, sve to, donelo mu je članstvo u ovdašnjim i inostranim naučnim ustanovama najvišeg ranga tako da je, pored Srpske, bio član Američke, Norveške, Slovenačke, Austrijske, Makedonske i Ruske akademije nauka.

Naslednik Đure Daničića i Aleksandra Belića!

Pavla Ivića su nazvali direktnim naslednikom Aleksandra Belića, ili – kako je rečeno posle njegove smrti – dok je Ðura Daničić u nauci o srpskom jeziku obeležio drugu polovinu devetnaestog veka, Belić prvu polovinu dvadesetog, Pavle Ivić je u tom smislu stajao na čelu naše nauke u drugoj polovini dvadesetog veka.

Epoha u kojoj je radio, već je, uveliko, ispoljavala razuđivanje u domenima svih naučnih delatnosti, vidljive specijalizacije. Po tom se i razlikuju intelektualne epohe, svaka sledeća od prethodne.

Dr Pavle Ivić se vrhunski usredsređeno i pedantno posvetio nekolikim granama srpske filologije: na prvom mestu, istoriji jezika, dijalektologiji, onomastici i akcentologiji uz razumljivo često sintetizovanje dostignutih rezultata, a uz povremeno zauzimanje i za druge tematike. Mnoge od ranije zaoranih brazda, dovodio je do besprekorne obrađenosti i celovitosti, pritom značajno modernizujući metode, mada modernizaciju nikad nije nekritično prihvatao.

Glavni domet svih Ivićevih studija iz srpske jezičke istorije – uključujući, tu, i saznanja o akcenatskoj evoluciji – je prikaz jezika i njegove pismenosti sinhrono povezan s podacima o odgovarajućim istorijskim, kulturološkim, književnim, migracionim i drugim tokovima u životu Srba. Ovim se takav lingvistički poduhvat visoko uzdiže iznad izolovanog prikazivanja same istorije srpskog jezika. Nije ovde prilika da se navode njegovi radovi ni iz oblasti dijalektologije; treba naglasiti da je on bio ne, samo, autor već i koautor i konsultant u velikom broju dijalektoloških projekata, čim je uveo u problematiku mnoge mlađe saradnike.

Dr Pavle Ivić ostaće upamćen kao jedan od najistaknutijih svetskih teoretičara u oblasti lingvističke geografije. O zaslugama u vezi s onomastičkim istraživanjima, takođe bi se moglo vrlo mnogo govoriti. Možda je najznačajnije to što su on i prof. dr Svetozar Stijović najzaslužniji što je u potpunosti popisana onomastika Kosova i Metohije.

Stipendist pre diplomskog!

Velik deo naučnog rada dr Pavla Ivića, bio je, tako reći, uokviren upravo prisustvom u SANU. Još pre diplomiranja, postavljen je za stipendistu Instituta za srpski jezik SANU. Tu je kraće radio kao asistent na obradi velikog Rečnika čiji je stalan recenzent bio i kasnije, do kraja života. Na područjima Akademijinih delatnosti (postavši njen dop. član 1972. i redovan 1978) je bio glavni urednik Srpskog dijalektološkog zbornika, Onomatoloških priloga, zatim predsednik Fonda za naučna istraživanja SANU, Odbora za proučavanje Kosova i Metohije, Odbora za onomastiku, Odbora za etimološki rečnik, član Hilandarskog odbora, Odbora Belićeve zadužbine, Odbora za istoriju Srba u Hrvatskoj, Staroslovenskog odbora, Odbora za leksikologiju, Odbora za proučavanje slovenskih jezika… Srpska Akademija ga je delegirala u veći broj raznih organizacionih odbora, pa tako i u Savet za jezik Radio-televizije Beograd, čiji je bio predsednik.

Bio je član Matice srpske, Vukove zadužbine, Srpske književne zadruge, Udruženja književnika Srbije, Društva srpsko-­jevrejskog prijateljstva.

Dr Pavle Ilić je bio član redakcija mnogih naučnih časopisa u našoj zemlji i inostranstvu. Bio je predsednik Lingvističkog društva Evrope, potpredsednik Asocijacije dijalektologa Evrope, potpredsednik Društva za Evropski lingvistički atlas. Bio je član Stalnog međunarodnog komiteta lingvista, Pariskog lingvističkog društva, Evropskog udruženja kulture.

U jednom istorijski veoma tegobnom vremenu, osnovao je Srpski sabor.

Akademik Dr Pavle Ivić je bio odmeren, uglađen, gospodstven. Odlikovao se opštom kulturom, razumevanjem za mnogo tog što je bilo i van njegove profesije. Voleo je prirodu, planinarenje. Pavle Ivić, važio je za istaknutog stručnjaka ali, istovremeno, za vrlo skromnog i pristupačnog čoveka.

Njegovo delo „Srpski narod i njegov jezik“ je izvanredno napisano.

Delo „Srpski narod i njegov jezik“ ima odeljke:

Naša etnička istorija i naš jezik,

Naši dijalekti i moderno doba,

Sudbina našeg jezika kao oruđa kulture,

O Vukovom „Srpskom rječniku“ iz 1818,

Zaključci, i

Prilozi.

Ivićeva knjiga Ima 334 stranice! Svaku možete da čitate kao da knjgu držite (u ruci/rukama; nepotrebno „ruci/rukama“ jer, čim držite, jasno je da to činite rukom/rukama, prim. prir.).

Kniga se čita kao najzanimljiviji roman! Svaki Srbin kom je stalo do srpske istorije i jezika, uopšte, do kulture, neizostavno treba da je čita.

Ivićeva knjiga je na ćirilici.

 

Samo dole klinite i uživajte u vrhunskoj lingvistici našeg velikog naučnika:

https://archive.org/stream/SrpskiNarodINjegovJezik/PavleIvic-SrpskiNarodINjegovJezik#page/n1/mode/1up

 

Priredio: V. V. M.

oOo