Otvoreno pismo Gruzijske inteligencije Evropi – Poštujte našu Tradiciju!

Otvoreno pismo Evropi od strane savesne i odgovorne Gruzijske inteligencije pod nazivom Poštujte našu tradiciju je odjeknulo svetom. Na žalost ne postoji ujedinjena i odgovorna srpska inteligencija i savesna elita koja bi slično pismo napisala Evropi zbog poniženja, pritisaka i ucene kojima smo izloženi kao država i poniženi pred svetom kao narod

 

 

Poštujte našu tradiciju!

U prošli ponedeljak najveći gruzijski list «Kviris palitra» (Paleta nedelje) objavio je otvoreno pismo gruzijske inteligencije specijalnom predstavniku Evropske unije u Gruziji Tomasu Hamarbergu. Pismo pod naslovom «Poštujte našu tradiciju!» potpisali su književni klasici kao što su Čabua Amiredžibi i Rezo Amašukeli, poznati režiseri Rezo Esadze i Georgije Haindrava, naučnici Anzor Totadze i Georgije Gogolašvili, majstori savremene polifonije i koreografije Anzor Erkomaišvili i Pridon Sulaberidze, legendarna šampionka sveta u šahu Nona Gaprindašvili, psiholozi Marina Kačarava i Lela Mudžiri, biznismeni Levan Vasadze i Zaza Nišnianizde, pedagozi, politikolozi, političari, državni službenici, skulptori, studenti, majke nekoliko dece… Među potpisnicima su predstavnici raznih nacionalnosti i veroispovesti: Gruzijci, Rusi, Azerbejdžanci i Jermeni, pravoslavci, muslimani i gregorijanci. Pismo je postalo jedna od glavnih tema za razmatranje u gruzijskim medijima i izazvalo je metež kod propagatora antitradicionalnih vrednosti u Gruziji.

Izvor teksta: FB profil

 

Otvoreno pismo Gruzijske inteligencije Evropi povodom EU pritiska na Gruziju

 

Batono Tomase!

Otvoreno pismo Gruzijske inteligencije Evropi - Poštujte našu Tradiciju i gruzijska zastava

Upoznali smo se s Vašim referatom o stanju ljudskih prava u Gruziji i želimo da odgovorimo na onaj njegov deo u kojem govorite o našim nacionalnim i religioznim manjinama i zbog nečega u istom kontekstu – o pravima na propagandu seksualnog razvrata.

Pre svega ćemo istaći da naše društvo toliko poštuje predstavnike naših nacionalnih manjina i s takvom tolerantnošću se odnosi prema njima, toliko ih smatra ravnopravnima s drugima da nikome i nikad nije padalo na pamet da ih izjednačuje s muželožnicima i propovednicima drugih oblika seksualnog razvrata. Ovaj najnoviji ideološki trik je za nas potpuno neprihvatljiv, bez obzira koliko neki pokušavaju da ga usade na Zapadu. Uvereni smo u to da je poistovećivanje prakse seksualnih perverzija s predstavnicima religioznih i etničkih manjina u bilo kojoj zemlji, što se poslednjih godina dešava u SAD i Zapadnoj Evropi, veštačka, namerno nametnuta ideologija, koja nema ništa zajedničko s viševekovnim pravilima života ljudskog društva.

Pišete da je «proslava Međunarodnog dana borbe protiv homofobije ostvarenje prava, a ne propaganda». Nipošto ne možemo s tim da se složimo. Svaka javna manifestacija je propaganda onoga što obeležava i nelogično je negirati to. Želimo da Vas podsetimo da je 17. maja 2012. godine preduzet pokušaj sprovođenja slične akcije ispred zgrade srednje škole br. 51 u Tbilisiju, gde se navodno nevino «ostvarenje prava» pretvorilo u propagandu razvrata među decom. Vi branite prava, ali ovakva stvar predstavlja upravo kršenje prava dece i roditelja za koje je neprihvatljiv bestidni egzibicionizam nemorala.

U Gruziji sledbenike razvrata koji znaju da greše niko ne proganja, jer po našoj tradiciji svaki čovek sam treba da se brine o svojoj savesti i moralu. Ali, to uopšte ne znači da viševekovna tradicija našeg društva daje pravo na javnu propagandu razvrata i bezobrazluka.

Vaš poslodavac Vas je poslao na rad u tradicionalno društvo. Diplomatske norme zahtevaju od Vas da poštujete tradiciju zemlje u kojoj se nalazite. U jednom od najtragičnijih trenutaka naše istorije 100 hiljada stanovnika Tbilisija je za nekoliko dana dobrovoljno stavilo glavu na stratište dželata braneći hrišćanski moral. I Tbilisci ove ljude smatraju svecima. A Vi dozvoljavate sebi da držite predavanja stanovnicima ovog grada i ove zemlje ukazujući im na to šta je ispravno, a šta nije, i još pritom kažete da se ispostavlja da i mi treba da dobijemo pravo da izrazimo sopstveno mišljenje! Skrećemo Vašu pažnju na to da mi Vama dajemo pravo na slobodno izražavanje sopstvenog mišljenja u našoj zemlji i da zadržavamo pravo da odgovorimo na njega.

Kad govorimo o neprihvatljivosti propagande razvrata ne radi se samo o hrišćanskoj veri. Sve tradicionalne religije i društva smatraju da su muželožništvo (protivprirodni blud) i tome slični oblici razvrata veliki greh i da su njihova javna demonstracija i propaganda neprihvatljivi. I zar samo zbog toga što naša nacija nikad neće dozvoliti sebi da spaljuje Vaše zastave kod Vaših ambasada i ostale oblike bezumlja, smatrate da je ispravno da pozivate naše društvo na korenite promene viševekovnih običaja njegovog života?

Akcija od 17. maja ove godine je predstavljala provokaciju usmerenu na destabilizaciju i konfrontaciju u našem društvu. Podsetićemo da je 26. maja 2011. godine na istom mestu – na prospektu Rustaveli – Sakašvilijev režim ubio mirne učesnike u demonstracijama. Leševe ubijenih mirnih građana ubice su sakrile na krovu obližnje prodavnice i ujutru su na trgu organizovale vojnu paradu. Predstavnici zemalja Evropske unije koji su tada prisustvovali vojnoj paradi predsednika Sakašvilija na nekoliko stotina metara od leševa i koji nisu uputili nijednu reč protesta protiv kršenja prva na život i okrutnog unakažavnja stotina ljudi ove godine su se munjevito zauzeli za propagatore seksualnog razvrata među kojima, hvala Bogu, nije bilo nijedne žrtve u nastalim nemirima. Kakve zaključke naše društvo treba da izvuče o prioritetima Zapada u našoj zemlji u pogledu ljudskih prava?

Kažete da «Gruzijska Pravoslavna Crkva treba jasno da izjavi da je protiv bilo kakvog nasilja prema predstavnicima LGBT». Začuđeni smo što nas primoravate da Vas podsetimo: poglavar Gruzijske Pravoslavne Crkve Njegova Svetost i Blaženstvo Katolikos-Patrijarh cele Gruzije, arhiepiskop Tbilisko-Mchetski i mitropolit Suhumo-Abhaski Ilija II je istog dana izjavio da se Crkva ograđuje od nasilja. Ovakvo nepravedno i lažno predstavljanje uloge naše Crkve koje se zasniva na namernom telekolažu retkih kadrova na kojima su prikazana neumerena dejstva nekolikih sveštenoslužitelja izazivaju u nama zapanjenost. Uopšte, svaki pokušaj vršenja pritiska na našu Crkvu od strane Zapada je potpuno neprihvatljiv za nas, mirjane. Marksizam, koji je takođe došao sa Zapada, već je pokušao to da učini u prošlom veku. Odgovor koji je na njega dalo naše društvo treba da predstavlja očigledan primer svima onima koji to pokušaju da učine u budućnosti. I marksizam nas je primoravao da slavimo nekakve međunarodne praznike koje više ne slavimo.

Propaganda razvrata je za nas neprihvatljiva i u demografskom smislu. UN je uvrstila gruzijski jezik i gruzijski etnos na spisak jezika i nacija koje izumiru. Po njenim zvaničnim prognozama ako ništa ne promenimo do 2050. godine broj stanovnika naše zemlje će se smanjiti za 1.170.000 ljudi, što iznosi 28%. Po istim podacima smanjenje će se uglavnom desiti kod pripadnika gruzijskog etnosa, što znači da će se broj Gruzijaca prepoloviti. Po podacima iz 1910. godine na Kavkazu je svaki 3. stanovnik bio žitelj Gruzije, a po podacima iz 2010. godine – tek je svaki 19. žitelj Gruzije. Dakle, postavlja se pitanje života i smrti naše nacije. U ovim uslovima za nas je apsolutno pogubna propaganda antiporodičnog nemorala čijem nazivu ideologija koju Vi podržavate iz godine u godinu dodaje stalno nove i nove abrevijature. Za kojom od njih ćete nam narediti da trčimo, batono Tomase? Šta ćete reći ako u narednim godinama internacionala razvrata uz svoja četiri slova doda nova? Zar se kod vas ne vodi politička borba za legalizaciju seksa odraslih s decom pod zastavom borbe za ljudska prava? Zar u zemljama Zapadne Evrope ne pokušavaju da legalizuju incest? Zar se na Zapadu ne šire nekažnjeno foto i video materijali koji prikazuju seksualne veze između ljudi i životinja? Da li postoji zemlja u kojoj se nije počinjalo od propagande seksualnog razvrata, a da se kasnije nisu zahtevali istopolni «brakovi» i usvajanje dece od strane ovakvih «porodica»? Zar na Zapadu takozvana juvenalna justicija koja pod parolom zaštite dece daje pravo pravnicima da upadaju u porodice i oduzimaju decu od roditelja ne služi kao strateški vektor za slabljenje tradicionalne porodice? Zar ne vidimo pokušaje da se po nalogu Zapada ovaj opasni proces započne u Gruzijskom parlamentu i zar ne vidimo kako ga podržavaju naši neupućeni ili pokorni članovi parlamenta i novinari? Šta ćete nam narediti da slavimo ubuduće, batono Tomase, dok milioni dece ginu pod nožem u majčinskoj utrobi? Naše društvo nije sagrađeno na pravima čoveka, već na njegovoj odgovornosti. Tako je bilo i u Zapadnoj Evropi – i kako je žalosno što se kod vas sad sve menja.

Gruzija je istorijski jedna od najtolerantnijih i najhumanijih zemalja na svetu i naše društvo se tome raduje i time se ponosi. U našoj zemlji vekovima jedna pored druge stoje crkva, sinagoga i džamija u prečniku od nekoliko stotina metara. U Gruziji su ljudi uvek umeli da poštuju druge religije, a da ne govorimo o poštovanju gosta. Treba navesti samo primer Jevreja: ovaj najstariji narod je čak i u novijoj istoriji svuda podvrgavan progonima i tlačenju u ovom ili onom obliku, uključujući i evropske zemlje; jedina zemlja u kojoj nije bilo ničeg sličnog je Gruzija. U našoj zemlji su vekovima prijateljski živeli ljudi različitih nacionalnosti i veroispovesti. Želimo da Vas uverimo da se pomenuti problemi ni danas ne postavljaju u našoj zemlji i da ih veštački podstiču one snage koje su zabrinute zbog velikog autoriteta naše Crkve i koje polazeći od svojih političkih ciljeva žele destabilizaciju situacije u zemlji. Veoma nam je žao što se nevladine organizacije za koje se primećuje da se bave ovim aktivnostima, finansiraju upravo sa Zapada.

«Vera je stvar savesti i uzdanja, i svako je slobodan i neprikosnoven u ovoj stvari,» – to su reči našeg velikog pisca i društvenog pregaoca Ilije Čavčavadzea i Gruzijci su uvek živeli u skladu s ovim rečima. U Zapadnoj Evropi su takozvani procesi epohe Prosvetiteljstva i Reformacije koštali života milione ljudi. A kod nas su vera i znanje uvek postojali zajedno bez krvi dok marksizam, koji nam je došao sa Zapada, nije prolio ovde reke krvi u ime borbe za slobodu čoveka. Sloboda se ne sme mešati s propagandom razvrata i s prinudom na njega, sa vređanjem tradicionalnog društva, s ideologijom koja pod lažljivom zastavom slobodnog izbora čini nesrećnima i primorava da plaču milioni dece čiji se roditelji razvode, s ideologijom koja drži u usamljenosti i strahu od budućnosti ličnost koju navodno štite državne institucije. Upravo ova ideologija izaziva raspad porodice i beznadežnost, nadu u novac i privremeno usvojene zakone koji bez obzira na materijalno bogatstvo dovode čoveka na Zapadu do egzistencijalne depresije.

Ono što se na Zapadu dešava u poslednjih 30 i nešto godina je, nažalost, masovni kolaps porodičnog života, duhovnosti i normi pristojnosti. Istorija naše nacije i naše države je mnogo duža od ovog vremenskog segmenta. Zato ne možemo da prihvatimo pouke koje nam upućujete sa zvonika ovog prolaznog eksperimenta. Pogledajte život svoje sopstvene generacije, batono Tomase, – kom njegovom delu ćete nam reći da verujemo? Onom kad su Vas Vaši roditelji vaspitavali u duhu tradicionalnih evropskih vrednosti ili kasnijem periodu kad su vama, već odraslim ljudima, neki objasnili novu ideologiju? I ako je Vaša generacija tako nestalna u moralnim pogledima kako da znamo da nam u budućnosti nećete ponuditi još neke novine u pogledu moralnih normi?

Zato tugujemo zbog Vas i Vaših problema, svoju kulturu smatramo delom opšte evroazijske kulture, ali mislimo da Evropa koju volimo i koja nam je u mnogome slična, nije bila osnovana na razvratu hipi generacije, već je utemeljena na hrišćanskim vrednostima koje smo čuvali s gorčinom i radošću u vreme sovjetskog socijalizma i koje ćemo čuvati i u uslovima zapadnog kapitalizma i globalizacije. Ove vrednosti od nas zahtevaju da opraštamo drugima, ali nam zabranjuju javnu propagandu razvrata i ukorenjivanje među nama na taj način nakaznih oblika čovekove slobode. A zabrana zabrane je najveća i najprotivrečnija laž koju nam niko ne može nametnuti. Kao i deset Mojsijevih zapovesti koje se smatraju moralnom okosnicom čovečanstva, tako su i svaki ustav i zakoni sistem zabrana i prava, gde se od čoveka pre svega zahteva odgovornost i pristojnost. I upravo beskonačna zbrka vezana za prepravljanje ovih sistema i jeste razlog zbog kojeg se zapadni liberalizam sve više i više kreće prema logičkom ćorsokaku, jer on pod parolom poštovanja tuđeg mišljenja upada u druge zemlje i čini nasilje nad mnogima koji se s njim ne slažu, stavlja tabu na slobodu misli i reči posredstvom jednostrane demagogije o političkoj korektnosti i proganja zaštitnike tradicije sopstvene zemlje. Ako zaista poštujete mnogolikost naroda i tradicija sveta, prihvatite tradicije našeg društva koje se razlikuju od Vaših i ne pokušavajte da ih prepravite.

Zatim nam dozvolite da sami odlučujemo o tome šta je za nas prihvatljivo od poštovane Evrope koja je u mnogome dostojna podražavanja, a šta nije. I ako naše prijateljstvo za Vas nije samo prazna reč, i Vi treba da verujete u njeno osnovno svojstvo koje se naziva ravnopravnošću prijatelja. A to znači da i Vi treba da želite da nešto naučite ili da se nečega setite zahvaljujući nama. I možda će to nešto biti ljudske i porodične tradicije koje mi toliko čuvamo u Gruziji i koje su danas tako iskopnile u Zapadnoj Evropi. Naša nacija će sa zadovoljstvom sarađivati s Evropskom unijom po pitanjima naučno-tehničkog napretka i izgradnje demokratije. Ali naša kultura koja je još pre Hrista podarila čovečanstvu vino i proso, Amirana-Prometeja i Medejinu medicinu, pri čemu se krađa zlatnog runa znanja smatrala velikim podvigom među praroditeljima Evrope – Grcima, neće prihvatiti moralne pouke od Zapadne Evrope koja se nalazi u moralnoj krizi.

Batono Tomase, spisak potpisnika ovog pisma, navedenih po azbučnom redu, mogao bi biti mnogo duži, ali smo radi uštede vremena smatrali da je i on dovoljan kako biste stekli jasnu sliku o spektru ljudi koji ga podržavaju. Izvinjavamo se svim dostojnim članovima našeg društva koji bi sa zadovoljstvom potpisali ovo pismo.

 

S poštovanjem,

Rezo Amašukeli, pesnik

Čabua Amiredžibi, pisac

Georgije Benizde, lekar-reanimatolog

Nona Goprindašvili, šahistkinja, svetska šampionk

Georgije Gvasalija, teolog

Georgije Gogolašvili, profesor

Nukri Džohadze, državni službenik

Georgije Donadze, dirigent

Nino Durglišvili, majka više dece

Anzor Erkomaišvili, folklorista

Rezo Esadze, režiser,

Levan Vasadze, biznismen

Anzor Totadze, profesor

Zviad Iremadze, pravnik

Marina Kačarava, psiholog

Vugar Mamedov, državni službenik

Nino Mamulašvili, majka nekoliko dece

Soso Maddžavidze, političar

Tamar Meipariani, pedagog

Jurij Mečitov, fotograf

Eldar Mustarfijev, državni službenik

Lela Mudžiri, majka nekoliko dece

Zaza Nišnianizde, biznismen

Marina Pazuhina, majka nekoliko dece

Levan Salukvadze, skulptor

Pridon Sulaberidze, koreograf

Luarsab Togonidze, istraživač

Zviad Tomaridze, politikolog

Laša Urušadze, student

Ketevan urušadze, istoričar umetnosti

Nana Gongadze, majka nekoliko dece

Nino Kurašvili, majka nekoliko dece

Salome Čheidze, pedagog

Šota Čočeli, menadžer

Goga Haindrava, režiser

Važa Horanauli, pesnik

25. oktobar 2013.