Feljton Josip Broz Tito i kult ličnosti: Mi smo Titovi, Tito je naš – 11
Soba tajni. Tajni Titov grad. Tito je meteor koji je ogrejao čovečanstvo i koštao 4,6 milijardi dolara.
Priredio: Velibor Mihić
Mi smo Titovi – Tito je naš!
☼ TITO – SUNCE NAD PLANETOM! Ili: Kako smo VOLELI Tita i stvarali Titov kult ličnosti
AĐUTANTSKA POSLA…
U poseti inostranstvu: Ađutant prikleštio Titu ruku dok je izlazio iz auta
.
Filmske novosti: Tajna duga više od 70 godina
„Već sedamdeset godina, od kad postoje „Filmske novosti“ u Beogradu, u njihovoj podrumskoj arhivi, nalazi se „soba tajni“ u koju su godinama odlagani materijali koji su mogli da kompromituju predsednika SFRJ Josipa Broza Tita.“
.
METEOR KOJI JE OGREJAO MAPU ČOVEČANSTVA!…
Milorad R. Blečić:
Besmrtno sunce našeg bratstva!… Podupro XX vek!…
„Tito je besmrtno sunce našeg bratstva, napretka, snage, hrabrosti i prepoznatljivosti u svetu. On je najsvetliji Meteor koji je ogrejao mapu čovečanstva. Tito je trajna Kuća mira koja ima svoje milionske sledbenike. On je ispružena Ruka ljubavi svima koji su bez zla. Tito je Srce koje peva, Usta koja izgovaraju najprihvatljivije reči za Napredak ljudi i čovečnosti. On je podupro XX vek i naučio ljude svih boja da šire i neguju tu veliku reč Nesvrstanost. Tito je najsavesnije i najdraže Ime naše epohe, moja Otadžbina i pravo moje da viorno trajem u budućim jutrima!“
.
KOŠTAO 4 MILIJARDE I 600 MILIONA DOLARA!…
Titov Podzemni grad: Otvoren za javnost, postaće muzej
Građen je 26 godina.
httpv://www.youtube.com/watch?v=87wsY07MxWI
.
TITOVOM DELU NIJE POTREBAN TUMAČ!…
Radoslav Bratić: Deo naroda
„Hegel je govorio da delo postaje veliko tek kad ga narod usvoji i kad mu za njegovo čitanje nije potreban tumač – posrednik. Titovom delu nije potreban tumač – posrednik, ono je postalo deo naroda!“
.
TITO, IZUZETNO TALENTOVAN, ALI… (!)
Dobrica Ćosić: „Pojeo svoje delo!“
“ – On je bio izuzetno talentovan političar, velik majstor za kritiku, ali bez dela. On je sam uništio, pojeo svoje delo!
– Mislite, Jugoslaviju?
– Jugoslaviju!“
.
POLUTAJANSTVEN I POLULEGENDARAN!…
Vladimir Nazor: Poveli su nas u Bihać… S licem kao u mladog lava!…
„…gdje odmah dođosmo pred vrhovnog zapovjednika Tita,
čovjeka s licem kao u mladog lava! Taj me polutajanstven i već, sad, polulegendaran čovjek osvojio odmah svojim držanjem i govorom!“
Januar, 1943.
.
GRANICE APSURDNOSTI!…
Javni servis, dw-world.de: Svojevoljno obožavanje Tita
„Ista slika kao i svake godine: 25. svibnja, na dan kad se nekad slavio rođendan bivšeg jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita, u njegovom rodnom mjestu Kumrovcu se okupljaju brojni ljudi iz svih dijelova bivše Jugoslavije. Oni pjevaju stare partizanske pjesme, mašu zastavicama bivše države i u malom restoranu piju vino iz Brozovih vinograda. Ondje se opet prodaju značke, šalice za kavu i majce s Titovim likom. Jer, Tito je i danas prisutan – kaže zagrebački povjesničar Tvrtko Jakovina: “Kao i prije, kad je, još, bio živ, Tito je i danas “brand”. On prodaje novine kad je na njihovim naslovnicama priča s njim u glavnoj ulozi. Sve što ima veze s njim, budi posebno zanimanje i to na svim stranama.”
U socijalističkim državama, uvijek se njegovao kult ličnosti. Tako je i tijelo preminulog vođe Oktobarske revolucije Vladimira Iljiča Lenjina mumificirano i izloženo u Mauzoleju, na Crvenom trgu. Njegov nasljednik Staljin, otišao je, čak, korak dalje. Lik “Velikog vođe”, dugo je obožavan poput ikone. Staljin je bio uzor i u svim europskim socijalističkim državama. Taj se kult polako prestao njegovati 60-ih godina prošlog stoljeća. Povjesničar sa Sveučilišta u Zürichu, Daniel Ursprung, navodi i Tita kao primjer njegovanja kulta ličnosti i kaže da je on od svih tadašnjih socijalističkih čelnika imao najveću karizmu, pa su ga ljudi uglavnom obožavali, svojevoljno, bez nametanja izvana.
Danas, 20 godina nakon pada Berlinskog zida i propasti socijalizma na istoku Europe, sjećanja na ta vremena su, još, uvijek živa – i to ne samo na području bivše Jugoslavije. Iako je Bugarska bila jedina članica Istočnog bloka koja nije imala muzej socijalizma, u njoj je socijalistički način života i dalje aktualan – kaže književnik Georgi Gospodinov: “Prvo što mi je upalo u oči, bilo je da su se u Bugarskoj i dalje proizvodili i prodavali proizvodi tipični za socijalizam. Industrija je prva spoznala postojanje nostalgije. Drugo, ljudi su, pogotovo u provinciji, nastavili živjeti kao u socijalizmu. Naravno, zbog siromaštva. I treće, uopće se skoro i ne priča o malim traumama iz socijalizma, o poniženjima kao što su redovi za kupovinu toaletnog papira ili 15-godišnje čekanje na automobil. Mislim da bi ljude trebalo podsjetiti na to.”
I u Albaniji, mnogi, još uvijek, poštuju staljinističkog vođu Envera Hodžu kao velikog osloboditelja od fašističke okupacije u Drugom svjetskom ratu i kao neku vrstu narodnog heroja koji je Albancima vratio neovisnost. Nakon što se 1997. skoro potpuno raspao javni sustav, mnogi su ljudi počeli zaboravljati negativne strane Hodžinog režima i prisjećati se na “dobra stara vremena” kad su postojali stabilnost, sigurnost i red. Pa, čak, i ako tad nije bilo blagostanja, ali je plaća, ipak, bila sigurna. U međuvremenu, postoji pravo tržište za suvenire vezane uz Hodžu.
Čak i u Rumunjskoj, gdje je režim Nikolaja Čaušeskua općenito doživljavan kao vrlo represivan, danas se naginje zamagljivanju prošlosti.
Ondje, doduše, nema socijalističkih suvenira, ali se u nedavno provedenom ispitivanju javnog mnijenja ispostavilo da tri četvrtine ispitanika uglavnom imaju pozitivnu sliku o bivšem komunističkom vođi.
U Poljskoj je situacija posve drugačija. Tamo je i ranije postojalo snažno antikomunističko raspoloženje, pa se danas kritički odnosi prema socijalističkoj prošlosti i istražuju ondašnje represije i povrede ljudskih prava. No, kako kaže poljski novinar i publicist Janusz Reiter, prošlost nije potpuno potisnuta: “Prošlost se otkriva prije kao nešto smiješno. Upravo apsurdnosti života u komunizmu, to je nešto što je zabavno, ali to se više ne politizira. Vjerujem da je to zato što je društvo prihvatilo nov sustav.”
Apsurdnost je posebno vidljiva u primjeni simbola socijalističke prošlosti u kontekstu sadašnjosti. Oni su izmijenjeni i tim ponovo postali zanimljivi, svejedno, radi li se o aktualnoj disko-glazbi, u kojoj se stare partizanske pjesme kombiniraju s hip-hopom ili reklami za prašak za rublje koja oponaša nekadašnja grafička rješenja. Ili se, kao u Hrvatskoj, stvara posebni oblik javno-privatnog partnerstva – kaže povjesničar Tvrtko Jakovina: “Uskoro će se na bivšem Titovom brodu “Galeb” otvoriti izložba djela umjetnika iz istočne Europe koji su nekad bili zabranjeni. Jedan od ciljeva je da se brod koji je simbol jedne epohe sačuva od propasti. Jer sad je u lošem stanju. Planira se i njegovo iznajmljivanje bogatim turistima a ostatak godine bi bio kao muzej u luci, u Rijeci.”
.
TITOVE DUBOKE BRAZDE U KOJIMA ĆE SE I UBUDUĆE SEJATI…
Simon Simonović: Bez dogmi
„Delo Josipa Broza potvrđuje neprolaznost i nezamenljivost izvesnih čvornih tačaka na kojima se zasniva moderno ljudsko društvo. Nezavisnost, sloboda, ljudska pravda i dostojanstvo, spremnost da se brani ono što je postignuto i osvaja ono što je, koliko do juče, bilo nemoguće, jesu duboke brazde u kojima će se i ubuduće sejati. Godina 1941. ili 1948. ili neke druge, ostaće kao svetli praznici svih slobodoljubivih naroda sveta.
Josip Broz je znao da bitka s istorijom mora da se vodi žestoko i neprestano, da se uvek iznova moraju tražiti bogatiji, drukčiji odgovori ne samo na nova pitanja, nego i ona na koja smo ranije odgovorili. Stvaralaštvo nastalo u našem vremenu i na našem prostoru, oslobođeno sivila i stega raznih dogmi, mnogim nitima je povezano s Titovim delom!“
KAO DA MI JE UMRO STRIC!… SVI SMO PLAKALI!… … VIDEO SAM TRI VOJNIKA KOJA SU PROTRČALA!… SMAK SVETA!… PROBA SAHRANE, DAN RANIJE!… SAHRANA!… 205 SVETSKIH DELEGACIJA!… NAJVEĆA SAHRANA 20. VEKA!…
Nastaviće se …