Feljton Josip Broz Tito i kult ličnosti: Tito i žene – 13

 

Tito i žene. Od pet životnih pratilja, od kojih je s četiri bio u braku, u toj raskoši, uživala je, jedino, Jovanka Budisavljević.

Priredio: Velibor Mihić

Mi smo Titovi – Tito je naš!

☼ TITO – SUNCE NAD PLANETOM!  Ili: Kako smo VOLELI Tita i stvarali Titov kult ličnosti

 

 

TITO I ŽENE (1) …

Iz feljtona: Tekst s Interneta

Feljton Josip Broz Tito i kult ličnosti Tito i žene – 13

„…Ali od pet životnih pratilja, od kojih je s četiri bio u braku, u toj raskoši, uživala je, jedino, Jovanka Budisavljević. S Ličankom mlađom 32 godine, tajno se venčao u aprilu 1952, u vili “Dunavka”, u Iloku. U prvu damu, promovisao ju je tek sledeće godine tokom posete britanskog ministra spoljnih poslova Beogradu. Jovanka ga je u doba probuđenog optimizma i prosperiteta u bivšoj državi pratila na brojnim putovanjima po svetu i brinula o svakom detalju njegovog imidža – od dugmadi na košulji do čvora na kravati. A pazila je i na svoj izgled: haljine prema modelima dizajnera visoke pariske mode, šile su joj se u salonu Klare Rotšild, u Budimpešti i u zagrebačkom salonu kreatorke Žuži Jelinek. Italijanski kreator cipela Salvatore Feragamo, na jednoj izložbi 2000. je prikazao otiske stopala slavnih klijentkinja, među kojima je bila i Jovanka Broz. A navodno je i Dior u Parizu imao lutku s njenim merama. Pre nego što je upoznao Jovanku, Tito je već imao sinove Žarka i Mišu, sa ženama koje su se, nakon propasti njihovih veza, preudale, a dve je životne ljubavi sahranio.

Kako je bio profesionalan revolucionar koji je, uglavnom, radio u ilegali, u različitim dokumentima, upisivao je različita imena i datume rođenja. Prema krštenici koja je sačuvana u tuheljskoj župi, kojoj je pripadao Kumrovec, rođen je 7. maja 1892. kao sedmo od petnaestoro dece u seljačkoj porodici Hrvata Franje i Slovenke Marije Broz, rođene Javeršek. Međutim, rođendane je, još tokom Drugog svetskog rata, slavio 25. maja, prema datumu koji je naveo tokom služenja u austrougarskoj vojsci, a na taj datum je nacistička vojska 1944. izvela desant na Drvar, s namerom da vođu partizanskog pokreta likvidira, upravo, na njegov rođendan. Od petnaestoro dece, sedmoro je preživelo, ali veze među njima, kao i u drugim mnogočlanim siromašnim porodicama, nisu bile jake – sestre su se što pre udavale, a braća odlazila u svet trbuhom za kruhom. To je bila sudbina i malog Jože.

Posle četvorogodišnje škole u Kumrovcu, dve godine je radio kao seljak na imanju svog ujaka, u Podsredi, slovenačkom selu s druge strane Sutle. Potom je u Sisku tri godine učio za bravara, a 1910. stigao u Zagreb gde je kratko radio kod bravara Haramine, u Ilici. Agitujući i učestvujući u štrajkovima u sledeće dve godine, gubio je i menjao poslove i gradove: živeo je u Ljubljani, Trstu, Zagrebu, Kamniku, češkom Čenkovu i Plzenu, putovao Nemačkom, a u oktobru 1912. stigao je u Beč i Bečko Novo Mesto gde je, u fabrici automobila “Daimler”, radio njegov četiri godine stariji brat Martin. Tito se zaposlio kao probni vozač automobila, a iduće godine, otišao je na odsluženje vojnog roka u Beč i Zagreb, gde je završio podoficirsku školu i postao najmlađi vodnik u svom puku. Na takmičenju u Budimpešti 1914, osvojio je srebrnu medalju na prvenstvu austrougarske vojske u mačevanju, a isticao se i kao skijač i gimnastičar.

Početkom Prvog svetskog rata, njegov puk je dospeo na ruski front gde je na Uskrs, 25. marta 1915, u borbi prsa u prsa, teško ranjen – čerkesko koplje, probilo mu je plućno krilo. Zarobljen je i, punih 13 meseci, oporavljao se u bolnici, u Svijažsku, malom mestu blizu Kazanja. Jedva je preživeo upalu pluća, a vreme je iskoristio da nauči ruski čitajući klasike – Tolstoja, Turgenjeva, Kuprina… Nakon oporavka poslat je na prisilan rad u uralski gradić Kungur gde su ga zarobljenici izabrali za zapovednika logora. U februaru 1917, radnici su provalili u logor i oslobodili zarobljene, a Josip Broz se pridružio boljševicima i u Petrogradu učestvovao u demonstracijama. Posle hapšenja i proterivanja, pobegao je u Sibir gde se pridružio Internacionalnoj crvenoj gardi, u Omsku.

U Sibiru je upoznao prvu ženu, Ruskinju Pelagiju Bjelousovu, zvanu Polka. Bilo joj je samo 13 godina kad su se upoznali (šesnaest manje nego Brozu), a godinu više kad su se 1919. u pravoslavnoj crkvi, u Omsku, venčali. S njom je, posle devet meseci putovanja, 1920. stigao u Kumrovec, ali je roditeljsku kuću zatekao praznu: majka mu je umrla od španske groznice, a otac se propio te zbog dugova prodao osam jutara zemlje i preselio se u blizinu Jastrebarskog. Kako u Kumrovcu više nije imao šta da traži, s Polkom se skrasio u Velikom Trojstvu, pokraj Bjelovara gdje se zaposlio kao bravar i dobio troje djece – Hinka, Zlaticu i Žarka, rođenog 2. februara 1924, koji je jedini preživeo. Zlatičin i Hinkov grob, posetio je jedan jedini put, 1971, u društvu tadašnje supruge Jovanke…“

.

TITO I ŽENE (2)

Večernji list: Od prvog do poslednjeg plesa

„Koliko god danas neki s manje ili više emocija govorili o Josipu Brozu Titu, doživotnom predsjedniku SFRJ, svaki tekst koji pojašnjava dijelove njegova burnog života već godinama izaziva velik interes. Beogradski dnevni list „Blic“, objavio je tekst u kom se navode, poimence, sve Titove žene. Povjesničari i novinari koji su do sad objavili nekoliko knjiga o Titu, kažu da se on ženio četiri puta i imao najmanje toliko poznatih ljubavnica.

– Prva njegova žena, bila je Ruskinja Pelagija Bjelousova koja je imala samo 15 godina kad se udala za njega. On je tad bio u Rusiji, u zarobljeništvu. Vjenčali su se i dobili dijete Žarka. Preselili su se u Hrvatsku, ali se ona, poslije nekog vremena, vratila u Rusiju gdje se preudala. Iako su se razišli, ona je tamo, baš zbog njega, pala u nemilost, pa je, čak, bila i na prisilnom radu – rekao je za „Blic“ Momčilo Jokić, autor knjige „Tajni dosje – Josip Broz“…

Brak s Pelagijom, Tito je raskinuo u travnju 1936. da bi se, pola godine poslije, ponovno u Moskvi, oženio, po drugi put, i, to, Njemicom Johanom Anom Koenig. U tekstu se navodi da se radilo o bivšoj ženi jednog visokog njemačkog dužnosnika koji je dolaskom na vlast Hitlera bio uhićen i osuđen na 15 godina zatvora. Ona je, potom, prebačena u Moskvu gdje je dobila drugo ime, Lucija Bauer, i udala se za Tita preuzimajući njegovo lažno prezime Valter. Prema nekim podacima, Tito ubrzo napušta Moskvu, dok je Lucija Bauer strijeljana pod lažnom optužbom da je bila njemački špijun…

Treća njegova supruga. bila je Herta Haas, bogata Slovenka židovskog porijekla, koja je za Tita, prema navodima povjesničara, bila i najznačajnija od njegovih žena.

– Upoznali su se u Parizu 1937. Dobili su sina Mišu koji je i danas živ. Međutim, dok je bio u braku s njom, već je “obradio” Davorjanku Paunović Zdenku. Ona mu je bila tajnica. S Hertom se rastao poslije samo četiri godine, a njegova romansa s Davorjankom, više nije bila tajna. Njegovi tadašnji suradnici, čak su tvrdili da je njihova ljubav bila izuzetno strasna i često toliko glasna da je tajnik partijske organizacije Vrhovnog štaba morao otići k Titu da ga upozori na to. U međuvremenu, Davorjanka se razboljela od tuberkuloze i umrla, a Tito je tražio da bude pokopana pokraj njegove rezidencije u Beogradu. Neki podaci govore i da je poslije njene smrti pokušao vratiti bivšu suprugu Hertu Haas koja ga je odbila. Ona je umrla prije otprilike dvije godine u Beogradu, a interesantno je da o svom životu s Titom nikad nije govorila…

Četvrta i poslednja njegova žena, bila je Jovanka Budisavljević, poslije Broz, koju je upoznao tijekom desanta na Drvar, kad su i prvi put plesali. Poslije je dovedena u Beli dvor da bude domaćica kuće.

– Čak se i špekulira da je ona namjerno dovedena kako bi mu se umilila, osvojila njegovo povjerenje i utjecala na to da se i on malo smiri jer je, kad su žene u pitanju, u to vrijeme bio je nezasitan. Još tad je zapravo počela njihova “igra”, rekao je Jokić.

Govoreći o Titovim ženama, Jokić kaže da su oduvijek postojale velike kontroverze oko njega i njegova ljubavnog života. Dodaje i kako je interesantno da su sve njegove žene i ljubavnice imale nekakve veze s poslom te da to, prema njegovu mišljenju, nije slučajno nego da je bilo dio strategije.

– Zanimljivo je i da su skoro sve bile crnke i sve su imale krupne obline, rekao je Jokić. Kad se govori o Titovim ženama, u oči upada i činjenica da on nije imao nikakvih predrasuda. Njegove žene bile su Njemice, Ruskinje, Slovenke, Srpkinje, Hrvatice…

 

 

Nastaviće se …