Parkovi
Nekada su naši parkovi bili ponos
PARKOVI
Posetilaca je bilo toliko, da su neki od gradskih otaca predlagali da se uvedu, makar i minimalne, takse za posetioce, što bi prilično saniralo gradsku kasu, koja je bila znatno pogođena ulaganjima u parkove. To nije prihvaćeno, da gostoljubivost grada ne bi bila dovedena u pitanje. Turisti su i dalje dolazili da uživaju u lepoti naših parkova, čije su se boje rastinja, naročito pri zalasku Sunca svetlucajući prelivale u celom spektru duginih boja.
Ipak, jednog dana, sa užasom smo primetili da se sa našim parkovima nešto čudno dešava. Lišće na drveću počelo je da dobija neke neobične pege i čudnu boju. To stanje se svakim danom pogoršavalo; turista je bivalo sve manje. Čak i oni malobrojni, više su se čudili neobičnoj pojavi u parkovim nego što su uživali u njima. Gradonačelnik je sazvao članove gradskog saveta i tu je odlučeno da se oformi najstručnija komisija, koja će ispitati uzroke propadanja jedinstvenih parkova. Stručnjaci su najsavesnije ispitali čudnu pojavu i podneli su gradonačelniku i gradskom veću izveštaj, koji je glasio:
„Uzrok propadanja naših parkova je – korozija materijala od kojih su načinjeni!“
Gradonačelnik i članovi saveta ostali su bez reči. Gradonačelnik je ipak uspeo da izjavi:
„A izvođači radova naših parkova garantovali su da su upotrebljeni najsavremeniji nerđajući metali!“
Radmilo Ristić