Sud, sudija i osuda. Da li hrišćani mogu suditi drugima?
Ko ima pravo da sudi i kako. Da li možemo kao sudija suditi drugima a ne osuditi sebe
Pazite, ove riječi su došle iz usta Našeg Gospoda Isusa Hrista! “Ne sudite da vam se ne sudi” – kaže Gospod (Matej. 7,1). Ali Hristos ne kaže samo “ne sudite”, nego nas uči “kako da sudimo”. I tu je razlika između donošenja presude i osuđivanja. Onaj koji osuđuje gleda druge sa visine svoje gordosti i pravi presude nad drugima. Donošenje presude je neizbježan proces. Svi pravimo presude i imamo svoje sudove. U stvari pravimo ih stotine svakog dana. Vi koji ovo čitate ostavljate presudu i donosite Vaš sud već sada! Možda se ne slažete sa onim o čemu Vam govorim, ili Vam se ne sviđa način kako Vam ovo govorim…
Zato, ne možemo pobjeći od donošenja sudova, jedino šta moramo shvatiti, ono šta je važno za nas jeste kako suditi.
I tako Gospod Isus u svojoj Besjedi na Gori kaže: “Ne sudite da vam se ne sudi; Jer kakvim sudom sudite, onakvim će vam suditi; i kakvom mjerom mjerite, onakvom će vam se mjeriti. A zašto vidiš trun u oku brata svog, a brvna u oku svom ne osjećaš? Ili, kako možeš reći bratu svom: Stani da ti izvadim trun iz oka tvog; a eto brvno u oku tvom? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svog, pa ćeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svog.” (Matej, 7, 1-5).
Ovo je ključ za nas!
Ako pogledamo u gore navedenim citatima iz Matejevog jevanđelja, Gospod Hristos nas ne uči da ne sudimo, nego nas uči kako da sudimo! Govori nam da izbjegnemo licemjerno suđenje! Govori nam da, ako se mi sami borimo sa istim grijehom kojim osuđujemo drugoga, prvo moramo da se suočimo sa sopstvenim grijehom. Dakle, uči nas da prije nego što sudimo drugima prvo trebamo da sudimo sami sebi, da utemeljeni ne bismo činili iste stvari zbog kojih osuđujemo druge.
Hajde da upamtimo jedno:”Nije moguće ne suditi!” Kada to shvatimo i sledeći put čujemo nekoga ko kaže: “Ne sudi da ti se ne bi sudilo”, hajde da se prestanemo igrati lingvističkih igara i da ukinemo cjelokupnu ovozemaljsku sudsku praksu kao i naše ovozemaljske vlasti i da im svima kažemo da je suđenje pogrešno i da nam ne treba.
Potrebni su nam sudovi i donošenje presuda, ali uvijek moramo suditi na pravi način, prvo sebe, zatim tuđe grijehe, nikako i nikada čovjeka!
To je ono što nas Hristos uči!
.
Dragoljub Rikić, pravoslavni teolog