Istorija fotografije u Srbiji i prvi fotografi

Kada su počele da se pojavljuju prve fotografije i prvi fotografi kod nas. Istorija fotografije u Srbiji

 

 

Iako je još 1833. godine upotrebljen ovaj termin, izum Herkila Floransa je postao znan kao fotografija tek više od sto godina kasnije. Naime, ovaj Francuz je pomoću dve grčke reči: fotos i grafo opisao svoje otkriće slikanja pomoću svetlosti.

Međutim, istraživači se često spore oko toga ko je, zapravo prvi upotrebio ovaj termina. Neki tvrde da je to, ipak bio Johan Medler, nemački astronom. Pa, ipak zvanično se smatra da je termin fotografija prvi put upotrebio engleski astronom i fizičar Džon Heršel, 04. februara 1839. godine.

Jedno je sigurno, ko god da je bio prvi od njih, koristio je ovaj termin za objašnjenje istog otkrića.

Smatra se da je je preteča fotografije u savremenom smislu takozvana kamera opskura, koju su još od doba renesanse koristili slikari i arhitekte kao pomoćno sredstvo za stvaranje svojih dela.

Istorija fotografije u Srbiji

Koristeći metalnu ploču koju je prethodno premazao tečnim rastvorom bitumena, Nisefor Nijeps je daleke 1826. godine uspeo da načini fotografiju pomoću kamere opskure i svetlosti i ta fotografija se smatra najstarijom, odnosno prvom. Poznata je pod nazivom “ Pogled na golubarnik “, a pronašao ju je Helmut Gernshajm, istoričar fotografije. Zapravo je bila sačuvana u zaostavštini jednog botaničara koji je živeo i stvarao tokom 19. veka. A pretpostavlja se da ju je on dobio na poklon lično od Niepsa.

Vremenom je proces stvaranja fotografije usavršavan. Krajem 19. veka započinje i doba industrijske proizvodnje fotografskog materijala. Kasnije su braća Limijer uveli još jednu novinu i oni se smatraju pionirima fotografije u boji, koji je zvanično uveden 1907. godine, samo tri godine nakon njihovog otkrića.

U Srbiji je tada jedinu poznatu tehniku, takozvanu dagerotipiju, odnosno fotografiju na metalu prvi primenio Dimitrije Novaković, trgovac.

Zvanično je prvi srpski litograf i fotograf bio Anastas Jovanović, koji je bio i lični fotograf kneza Mihaila Obrenovića. Prvo njegovo sačuvano delo je “ Autoportret “, a nastalo je 1841. godine.

Vrlo brzo je uveden trajniji postupak, takozvana talbotipija, odnosno izrada fotografije na papiru. Većina fotografija Anastasa Jovanovića nastalih ovom tehnikom je, srećom sačuvana i nalazi se u Zbirci fotografija Muzeja grada Beograda.

U drugoj polovini 19. veka u Beogradu je otvoren i prvi stalni fotografski atelje. Za to je zaslužan Florijan Gantenbajn, čiji atelje je zvanično započeo sa radom u Beogradu 1861. godine.

Za razvoj fotografije u našoj zemlji, pored već pomenuti, zaslužni su i oni manje ili više poznati fotografi. Između ostalih to su: Milan Jovanović (brat čuvenog srpskog slikara Paje Jovanovića, koji se bavio fotografisanjem beogradske čaršije, ali i unutrašnjosti i spoljašnjosti dvora Obrenovićevih, a zatim je od tih fotografija stvarao jedinstvene razglednice: takođe bavio se i fotografisanjem poznatih ličnosti, poput: Vele Nigrinove, Milovana Glišića, Bore Stankovića i mnogih drugih) i Georgije Kraljevački ( koji se smatra pravim inovatorom u ovoj oblasti, jer se smatra da je on prvi počeo sa fotografisanjem svečanosti).

Krajem 20. veka, sa uvođenjem digitalne kamere, fotografija doživljava pravu ekspanziju.

Međutim, ono što je vrlo važno i što razlikuje profesionalne fotografe od onih koji se ovim bave iz hobija, svakako je činjenica da nije toliko važno kojim uređajem fotografišete, već ko to radi. Pravi profesionalac će i sa najjednostavnijim fotoaparatom napraviti savršenu fotografiju…