Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!
Istorija Muzika

Kako je nastala pjesma Onamo, ‘namo i Knjaz Nikola

 

Još jedan biser-prilog u BAŠTI BALKANA … na početku 2014.

Knjaz Nikola i kako je nastala pjesma Onamo, ‘namo

Vidovdanska himna mladog Knjaza Nikole – ONAMO, ‘NAMO

 

Kako je nastala pjesma Onamo, 'namo i Knjaz Nikola„A kakav si nam ti, svijetli srpski knjaže, kad ti, eno, Turci onamo, u Peć, onamo, u Ðakovicu, onamo, u Prizren, onamo, u Skoplje, onamo, u Prilep!?“

U hladu dvorskog brijesta, pod čijom je krunom, po lijepom vremenu, knjaz Nikola razgovarao sa svojim podanicima, decenijama, sve dok ga je u ljutnji na svog sina princa Danila posjekao 1914. godine, iza Sarajevskog atentata, razgovarao je mlad knjaz Nikola, uoči Vidovdana 1867. godine, na Cetinju, sa svojim vojvodama: Markom Miljanovim, Miljanom Vukovim, serdar Jolem i moračkim vojvodom Šolem, unukom vojvode Mine Radulova Radovića. Mlad knjaz Nikola, dvije godine iza smrti vojvode Mirka koji se pitao za sve važne rabote u Crnoj Gori, razgovarao je i ozbiljno i šaljivo sa četvoricom plemenskih glavara u prijatnoj hladovini dvorskog brijesta. Vojvode su sjedjele na bukovim trupcima, a mlad knjaz je šetao ispred njih, obučen u barokno svitno odijelo, s levorom za pasom i pripasanim mačem.

„Kakve ste mi, to, vojvode, kad ti, Marko, eno, Turci u Podgoricu, tebi, Miljane, eno ti ig, onamo, u Berane, tebi, Jole, eno ig u Spuž, a tebi, Šole, eno ig, onamo, u Kolašin!?“, prekorno, malo šalom, više zbiljom, pita ih mlad knjaz Nikola udarajući se knjaževskim skiptrom po leđima i šetajući ispred začuđenih vojvoda.

.

KNJAZ NIKOLA

„A kakav si nam ti, svijetli srpski knjaže, kad ti, eno, Turci, onamo, u Peć, onamo, u Ðakovicu, onamo, u Prizren, onamo, u Skoplje, onamo, u Prilep!?“, odgovori mu kučki vojvoda Marko Miljanov Popović držeći bijeli brk, od mladosti, desnom rukom.

Mlad knjaz Nikola ništa ne reče na Markovo žestoko pitanje, samo se lupi skiptrom po leđima kao da sam, sebe, ćeta od svojih sagovornika, i otide u Dvor. Vojvode se, samo, zgledaše, a Miljan Vukov reče Marku:

„Što ga naljuti, Marko, žestokim pitanjem?! Neće nam lako biti rabotati što kanimo ako budemo ljutili i ne pazili ovog glavatog kicoša Gospodara?“

„Vratio sam mu kako je valjalo. Dok budem umio da zborim, nikom neću ostati dužan dužan odgovor!“, reče Marko Miljanov.

„Kolašince poturice sam dobio u nasljeđe od boljih od sebe, od mojih pređa“, reče morački vojvoda Šole.

„Koliko sam posjekao megdandžija iz Spuža i Podgorice, čudi me što preostali ne odoše u Šam“, reče serdar, piperski, Jole Piletić…

.

DA ČUJETE PLJESNU…

Nije prošao ni pun sat, a mlad Gospodar se, raspoložen, vrati kod svojih vitezova. Milo im je bilo što se brzo vratio i što ga ljutnja nije dugo držala. Gospodar je prošetao ispred svojih vitezova i nasmiješen ih upitao:

„Jeste li voljni, žanago, da čujete pljesnu koju sam napisao, a na koju me nažestio moj trima (junak) Marko Miljanov?“

Na to su, u jedan glas, rekla sva četvorica: „Rado ćemo je čuti, svijetli Gospodaru!“

Izvadio je iza pojasa kartu s pljesnom mlad Knjaz i počeo da čita:

 

Onamo, ‘namo, za brda, ona,

Govore da je razoren Dvor

Mojega cara; onamo, vele,

Bio je, negda, junački zbor…

 

Onamo, ‘namo, da viđu Prizren!

Ta to je moje — doma ću doć’!

Starina, mila, tamo me zove,

Tu moram, jednom, oružan poć’…

 

Onamo, ‘namo — sa razvalina

Dvorova, carskih, vragu ću reć’:

„S ognjišta milog, bježi mi, kugo,

Zajam ti moram vratiti, već!“

 

Onamo, ‘namo, za brda, ona,

Kazuju da je zeleni gaj

Pod kim se dižu Dečani, sveti;

Molitva u njih prisvaja raj…

 

Onamo, ‘namo. za brda, ona,

Gdje nebo plavi savija svod,

Na srpska polja, na polja, bojna,

Onamo, braćo, spremajmo hod!…

 

Onamo, ‘namo, za brda. ona,

Pogažen konj’ma klikuje Jug:

„U pomoć, djeco, u pomoć, sinci!

Svetit’ me, starca, svet vi je dug!“…

 

Onamo, ‘namo — sablji, za stara

Njegova rebra, da tupim rez

Po turskim rebrim’; da b’jednoj raji

Njom, istom, s ruku, ras’jecam vez…

 

Onamo, ‘namo, za brda ona,

Milošev, kažu, prebiva grob!…

Onamo!… Pokoj dobiću duši

Kad Srbin više ne bude rob!“

 

 

Onamo, ‘namo

httpv://www.youtube.com/watch?v=wc1RaE8j7WI

 

I kad je Knjaz iščitao himnu svog oslobodilačkog programa, u kojoj su se, u osam katrena, ritmično i pjevno smjenjivali deseterci i deveterci stihovi, Marko Miljanov je, u suzama, rekao:

„Daj mi je, Gospodare!“

Svi su bili suznih očiju. Knjaz je, raspoložen, rekao:

„Dao sam da pljesnu prepišu za sve moje vitezove. A ti si, trima (junače), moj Marko, iz mene izvadio ovu moju pljesnu, potresnu. Ne mogu ti se odužiti! A sad, moji vitezovi, izvadite svoje sablje i ukrstite ih s mojim mačem, i zakunimo se da ćemo naše sablje oprati od dušmanske krvi, onamo, ’namo, za brda ona, u rijekama Sitnici i Marici, kad, s pomoću Boga, osvetimo naše pređe na Marici i na Kosovu!“

Tu su, pod krasnim dvorskim brijestom, ukrstili sablje Marko Miljanov, Miljan Vukov, serdar Jole i morački vojvoda Šole sa mačem svijetlog Knjaza i zakleli se zakletvom koju je sročio pjesnik slavne himne „Onamo, ‘namo, za brda ona“, mlad knjaz Nikola.

Ova pjesma knjaza Nikole, nastala u junačkom razgovoru na Cetinju, pred Vidovdan 1867. godine, ušla je u jedinstvenu „Antologiju novije srpske lirike“ od Bogdana Popovića, zvanu BOGDANOLOGIJA, koja je od prvog izdanja do naših dana imala preko pedeset izdanja, a prvi put je štampana o Vaskrsu 1911. godine.

Tako je nastala himna Onamo, ‘namo.

 

Momir Vojvodić | Српске новине

 

 

Izvor: http://www.riznicasrpska.net/muzika/index.php?topic=1135.0

Priredio:

V. V. M. (Velibor Mihić, književnik i novinar, sa suzom u srcu; [email protected])

 

oOo

 

Ostavite komentar

Ostavite komentar