Aleksa Šantić – pesnik koji je zadužio srpsku književnost

Aleksa Šantić je jedan od najvećih srpskih pesnika svih vremena. Saznajte koja su mu najpoznatija dela, gde se rodio, gde je živeo, sa kime se družio, za čime je čeznuo i kakav je odnos imao prema domovini.

.

Aleksa Šantić. Bili vi ljubitelj sprske književnosti ili ne, ovo ime svakako znate. Često nam se desi da kroz srednjoškolske dane prođemo bez prevelike želje da se duboko upuštamo u tematiku pesnika, pa većina onih koje pročitamo odu u zaborav. Međutim, ovo ime jednostavno ostaje upamćeno jer je svojim talentom i delima prosto zadužilo srpsku književnost.

Aleksa Šantić - pesnik koji je zadužio srpsku književnost

Rođen u Mostaru, srcu Hercegovine, 27. maja davne 1868. godine, Aleksa Šantić je bio ne samo poznati srpski pesnik i akademik, već i osoba koja je vraćala veru u bolje i prosperitetnije sutra.

 

Od oca Rista i majke Mare, Aleksa Šantić je u Mostaru proveo veći deo svog života. Iako je u određenom periodu napustio Mostar, ljubav prema istom ga je uvek vraćala na staro, poznato ognjište, a upravo je ta ogromna ljubav prema svom narodu uzrok nastanka nekih od njegovih najpoznatijih pesama. Zbog smrti svog oca, koji je preminuo još u ranom Šantićevom detinjstvu, on je živeo u porodici strica Miha. Imao je dva brata, Jeftana i Jakova, i dve sestre, Persu i Zoricu, koja je umrla još kao beba.

Zbog činjenice da je živeo u trgovačkoj porodici, poslat je u Trst, a zatim u Ljubljanu da se edukuje u trgovačkoj školi. Ipak, nakon povratka u Mostar 1883. godine kreće da radi u trgovini gde svoje slobodno vreme koristi za čitanje svih mogućih listova i knjiga. Upravo je ta mogućnost korišćenja pauza između mušterija doprinela da svoju ljubav prema književnosti i pesmi najzad stavi u prvi plan. Samo nekoliko godina kasnije Aleksa Šantić kreće sa svojim književnim i društvenim radom.

Aleksa Šantić je stvarao između dva veka, a svoju umetničku zrelost je doživeo između 1905. i 1910. godine, kada su i nastale njegove najlepše pesme. Ono što ga karakteriše je izražena sposobnost povezivanja idejnih i pesničkih patnji dva veka.

Lajt motiv njegove poezije su čežnja i tuga, ali i prkos i bol, jer je Šantić ima dve muze, ženu kao individuu i narod. Upravo zato se njegova poezija može podeliti na rodoljubivu i ljubavnu.

Rodoljubiva poezija Šantića je veoma izražajna i oslikava žarku ljubav prema svom narodu. Ova ljubav iskazuje kako kroz osećanje ponosa zbog junačke prošlosti, kroz protest zbog mučne sadašnjosti ali i kroz veru u bolju budućnost. Samo neke od pesama koje prikazuju opisanu ljubav Šantića su „Moja otadžbina“, „O klasje moje“, „Mi znamo sudbu“, „Ostajte ovdje“, „Hljeb“ itd.

Naspram rodoljubive, stoji Šantićeva ljubavna poezija, inspirisana muslimanskom ljubavnom pesmom, sevdalinkom. Ambijent pesama je romantičan, žene zanosne i izazovne, ali ipak skrivene lepote, a pesnik gotovo po pravilu čezne za njima iz prikrajka, pa se ta čežnja na kraju pretvara u neuzvraćenu ljubav i patnju.

Aleksa Šantić - pesnik koji je zadužio srpsku književnost Pesme knjiga

Takva je i pesma „Emina“, koja je postala toliko popularna u narodu da se peva kao sevdalinka, pri čemu većina ljudi ne zna da ju je upravo Šantić napisao. Pesma govori o njegovoj komšinici Emini, koja se udala sa 14 godina i odselila iz Mostara.

Za svoje umetničko usavršavanje je najviše isticao uticaj Vojislava Ilića i Jovana Jovanovića Zmaja, a od stranih pesnika to je bio Hajnrih Hajne, čije je knjige i prevodio.

Pored pisanja pesama, Šantić se zalagao i za kulturno uzdizanje kroz osnivanje lista „Zora“, a bio je i predsednik pevačkog društva „Gusle“. Tu se upoznao i družio sa poznatim piscima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem i Osmanom Đikićem. Mostar ga je izabrao za jednog od svoja četiri predstavnika prve skupštine Narodne organizacije.

U toku Prvog svetskog rata je čak bio i zatvoren kao talac i optuživan zbog sadržaja svojih pesama. Još 1908. je počeo da oboleva, najpre od kamena u bubregu, a nakom rata se razboleo od tuberkuloze, tada neizlečive bolesti. Poznati pesnik je umro 2. februara 1924. godine u Mostaru.

Zbog svojih dela i doprinosa kulturi BiH, lik Alekse Šantića se danas nalazi na apoenu od 10 konvertibilnih maraka. Aleksa Šantić je i česta tema koju studenti književnosti obrađuju u svojim diplomskim radovima. Takođe, po njemu je nazvano i jedno selo kraj Sombora u Vojvodini.

U čast Alekse Šantića, dana 27. maja 2010. godine, otkrivena je statua Emine u centru Mostara. Statua, čije vajanje je trajalo tri meseca, nije zasnovana na fotografijama Emine, već na umetničkoj viziji bosanske lepote.

Vlada Ilić