Hram Svetog Save na Vračaru

Na vračarskom platou u Beogradu sagradjen je hram Svetog Save. Zanimljivosti i istorija izgradnje hrama Svetog Save.

 

Molimo se Gospodu da će radovi na dovršenju Spomen – hrama Svetog Save teći brže, a prilike u našoj Otadžbini iz dana u dan biti bolje.” Tako se srpskom narodu obratio blaženo počivši Patrijarh Srpski Gospodin Pavle. Od tada, čini se, gradnja jednog od simbola Beograda napreduje.

Ono što mene, kao nekoga ko je rođen u Beogradu, posebno raduje, jeste veliki broj stranih turista koji gotovo svakodnevno dolazi da vidi naš lepi Hram.

Na Vračarskom platou, na mestu gde je po verovanju ozloglašeni Sinan paša daleke 1595. godine spalio mošti osnivača Srpske pravoslavne crkve, podignuti su temelji danas najvećeg srpskog pravoslavnog hrama. Takođe, hram Svetog Save je, po površini i zapremini najveća pravoslavna crkva na celom svetu, a ujedno je i najveći pravoslavni hram na čitavom Balkanu.

Hram Svetog Save

Iako spolja završen, na Hramu ima još puno toga da se uradi, a posebno kada je reč o njegovoj unutrašnjosti. Koliko je poznato, Hram Svetog Save će biti oslikan mozaikom, ali se još uvek ne zna sa sigurnošću kada i ko će to raditi. Bilo je govora o tome da čuveni srpski slikar Milić od Mačve oslika Hram Svetog Save, jer se smatralo da je on jedini koji je sposoban da to uradi. Nažalost, 08. decembra 2000. godine je prestalo da kuca srce ovog velikog umetnika, te je preostalo da se osmisli drugi način oslikavanja srpske svetinje. Iako još uvek nezvanična, ideja o oslikavanju Hrama Svetog Save mozaikom je i dalje prisutna, samo još da vidimo kada će početi da se ostvaruje…

Čini se da će i oslikavanje morati da sačeka, kao uostalom i čitava gradnja Hrama što je čekala puno, puno godina…

Naime, na samom kraju 19. veka, tačno 300 godina nakon nemilog događaja koji se odigrado na Vračarskom brdu, 1895. godine je osnovano “Društvo za podizanje hrama Svetog Save na Vračaru“. Na mestu gde je današnji Hram Svetog Save bila je podignuta manja crkva, koja je kasnije izmeštena zarad izgradnje Hrama.

Tek 10 godina kasnije, 1905. godine je raspisan Javni konkurs za izradu projekta, međutim svi radovi koji su pristigli su bili odbačeni, jer nisu bili dovoljno dobri. Koliko je poznato, ukupan broj prijavljenih je bilo svega pet.

Tek po završetku ratova (Prvi i Drugi balkanski rat i Prvi svetski rat) ponovo se uspostavlja pomenuto Društvo, koje za to vreme nije imalo nikakvih aktivnosti. Iako je ponovo upsostavljeno 1919. godine, tek sedan godina kasnije je raspisan novi konkurs. Tom priliko su stigla 22 projekta, a izabrano je rešenje arhitekte Bogdana Nestorovića. Pa opet ono tek… dakle, tek četiri godine kasnije “Odbor za izgradnju hrama Svetog Save“ daje dozvolu da izrade projekat arhitektama Bogdanu Nestoroviću i Aleksandru Deroku, a uz saradnju inženjera Vojislava Zađine.

I to tako traje sve do 15. septembra 1935. godine kada je tadašnji patrijarh, Njegova Svetost Gospodin Varnava osveštao temelje Hrama. Nakon toga, 10. maja 1939. Njegova Svetost Patrijarh Srpski Gospodin Gavrilo svečano osveštava temelje Hrama Svetog Save i polaže povelju uz kamen temeljac, koji se nalazi u oltaru.

Nemačko bombardovanje je omelo dalju izgradnju srpske svetinje, a poznato je da su tokom rata nemački vojnici koristili nedovršeni Hram Svetog Save kao parkiralište. Nakon njih, partizani i pripadnici Crvene armije su ga takođe koristili u istu svrhu.

Uporni patrijarh German, koji je bio na čelu Srpske pravoslavne crkve od 1958. godine, tek nakon podnetih 88 molbi dobija dozvolu za nastavak gradnje Hrama, u leto 1984. godine. Tada je za novog arhitektu Hrama postavljen profesor Branko Pešić, koji je donekle prepravio prvobitni projekat.

Godinu dana kasnije, 30. aprila 1985. godine patrijarh ponovo osveštava Hram Svetog Save i polaže povelju o nastavku radova.

Iste godine, na praznik Svetog Vasilija Ostroškog, 12. maja je služena prva svečana Liturgija.

Radovi na izgradnji se nastavljaju 12. avgusta iste godine i traju do danas…