Podeli dobar sadržaj sa prijateljima:

 

Otkucaj kidanja

 

Otkucaj kidanja - Monika Beluči na bicikluKidišeš na oko, skoro tužno,

Vidiš li kako te gledam?

Kopniš, curiš, negdje dole, južno,

Bože, nikome, ne nikome, te ne dam.

 

Ako smiraj se prikrade

Doći ću i reći, moja si krhka,

Poješću te, kao parče čokolade

Makar bila rasplinuta, prhka.

 

Govoriš  surove riječi

Snijeg pada s nebesa.

Moj pogled, potmulo se beči,

Sa mokrih grana kap se otresa.

 

Ne govori, samo ćuti!

Ukopan u pijesak, živim.

Kako dugi, dugi su ti puti

I ove suze, što curim, slinim.

 

Gomilo nesklada, vrtiš nož u stomaku.

Sijaš kao panika u dahu.

Kako se zoveš, vjeverice u torbaku?

Silazim sa drveta i gledam te…plahu.

 

Branislav Makljenović

 

Podeli dobar sadržaj sa prijateljima: