Otkucaj kidanja

 

Kidišeš na oko, skoro tužno,

Vidiš li kako te gledam?

Kopniš, curiš, negdje dole, južno,

Bože, nikome, ne nikome, te ne dam.

 

Ako smiraj se prikrade

Doći ću i reći, moja si krhka,

Poješću te, kao parče čokolade

Makar bila rasplinuta, prhka.

 

Govoriš  surove riječi

Snijeg pada s nebesa.

Moj pogled, potmulo se beči,

Sa mokrih grana kap se otresa.

 

Ne govori, samo ćuti!

Ukopan u pijesak, živim.

Kako dugi, dugi su ti puti

I ove suze, što curim, slinim.

 

Gomilo nesklada, vrtiš nož u stomaku.

Sijaš kao panika u dahu.

Kako se zoveš, vjeverice u torbaku?

Silazim sa drveta i gledam te…plahu.

 

Branislav Makljenović