Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!
Kultura

Sidji

 

 

Sidji

 

Sidji niz stepeniceSidji niz stepenice, mrka curo.

Venama, punim holesterola,

Sidji u mrak, ti zahuktala buro.

Očisti sjećanja od vrištećeg bola…

 

Snovi su zabijeni u stvarnost.

Pocjepaj mi košulju, sazdanu od vjetra.

Ispod dlana viri prošlost.

A prošlost… prolazi, kao sjeta.

 

Pomahnitale misli rove livade.

Kako su blesava jutra bez tebe.

Budim se i uranjam ti pod obrve.

Sav raširen, skoro lud, grlim te“…

 

Grlim te, kako nikad nisam.

Prsti postaju veze.

Grlim te, ispod lavine jesam.

A bol, bol razblažuju breze“…

 

Siđi…

„Hej noći, pitka i mila.

Ogromnim očima me gledaš.

Hej noći, glatka ko svila.

Nikome, ne nikome me nedaš“…

 

 

 

Pauk

 

„Eno ih! Naviru kvrgave misli.

Kanjoni snova crpe jauk.

Ljepoto! Možda smo kisli.

Pod pljuskom paučine , ljulja se pauk“…

 

Kuga

 

„Eh! Nadolaze jutra, obložena kosom, mekom i dugom.

Kritika, to je crpljenje ispod trepavica.

Gospođo, vi, vi me smatrate kugom

Dok duboko propadaju, poznata lica…

 

Mač

 

„Niz rukav se objesile priče.

Pričaš mi priču bez kraja.

U pričama svi na mene liče.

Grlim te, svjestan irealnog sjaja.

 

Kuda da pođem sa licem ponim bora?

Grebenom odjekuje plač.

Jauk, utkan u prašinu pora.

Ti, ti ženo, sječeš me ko mač..

 

Rijeke

 

Niz stijene, bijele i glatke,

Survavaš se u mrak

Otkidaš misli, umorne i slatke.

Dok iznad lebdi…obnevidio zrak.

 

Poznajemo li se? Duh sam ispod uha.

Kad pomisliš da sam tu, ja nestah.

Skoro da sam neumorna buha.

Ipak, svojim krajem, skroz, prestah…

 

Branislav Makljenović

 

Ostavite komentar

Ostavite komentar