Iskra

 

IskraDođite po mene, hijene noći,

Zubi mi cvokoću od straha.

Ruke, kao da će u mrak poći,

Misao se kruni u gomilu praha.

 

Zidovi su iznikli iz vlage,

Kroz otvoren prozor vidim lunu.

Očima oči gledam drage,

Dok crne te žene crnim kunu.

 

Osjećam, kroz kožu vladaš mnome,

I svaka pora je duboka rupa.

Uz zid naslonjen, vičem nekome,

A srce u srcu galopom lupa.

 

U blijedom svijetlu stoji sjena,

Koleba se, lebdi, dolazi bliže.

Iz usta mlazom izbija pjena,

Oblikovan lik niz lice se kliže.

 

Dole ispod noge zjapi ponor,

Tegli me za nokte, trza, vuče.

Vrelih kiša čuje se romor,

U očnim šupljinama iskra puče.

 

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović