Kultura

Poderana duša

Poderana duša

.

Poderana dušaKao  melem te stavljam, privijam,

Poderana duša ko krpa se cjedi.

U mjesečevo svjetlo sada te zavijam,

Pred jutro i ono potpuno blijedi.

.

Gledam, oči u oči se ulijevaju, bulje,

Vidim okrajke mraka na sve strane.

Iz noći bauljaju, iskaču proklete hulje,

Što ne daju suncu nikako da grane.

.

Primičem ruku, dodirujem te kožom,

Snažan odjek te baca, meni nosi.

Moj dlan smatraš udobnom ložom,

Dok suve, zgužvane usne, suza rosi.

.

Pod pazuhom nosim stotinu misli,

Nemirne, ispadaju, skakuću, klize.

Pod  kišama smo stajali, trčali, kisli,

Podavali uho zubu da ga ujeda, grize.

.

Želja me obuzima, potpuno vrti, mori,

Sve  u  glavi prašti,kida, lomi se, cijepa.

Nokte mi zabijaš u leđa, toj hrastovoj kori,

Krvavim slovom pišem: bol sam, a ti si lijepa.

.

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović

Ostavite komentar

Ostavite komentar