Poderana duša
.
Poderana duša ko krpa se cjedi.
U mjesečevo svjetlo sada te zavijam,
Pred jutro i ono potpuno blijedi.
.
Gledam, oči u oči se ulijevaju, bulje,
Vidim okrajke mraka na sve strane.
Iz noći bauljaju, iskaču proklete hulje,
Što ne daju suncu nikako da grane.
.
Primičem ruku, dodirujem te kožom,
Snažan odjek te baca, meni nosi.
Moj dlan smatraš udobnom ložom,
Dok suve, zgužvane usne, suza rosi.
.
Pod pazuhom nosim stotinu misli,
Nemirne, ispadaju, skakuću, klize.
Pod kišama smo stajali, trčali, kisli,
Podavali uho zubu da ga ujeda, grize.
.
Želja me obuzima, potpuno vrti, mori,
Sve u glavi prašti,kida, lomi se, cijepa.
Nokte mi zabijaš u leđa, toj hrastovoj kori,
Krvavim slovom pišem: bol sam, a ti si lijepa.
.
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović