Ko rano rani – slavu grabi!

ORGANIZUJTE RADNI DAN KAO NAJVEĆI SRPSKI UMETNICI

Kako izgleda radni dan velikih stvaralaca i umetnika. Poznati strani stvaraoci i domaći i njihove radne navike

 

Sigmund Frojd i njegov radni dan

Veliki stvaraoci su veliki radnici. Ćak i kad za sebe to ne kažu, jasno je da delo trajne vrednosti ne „pada s neba“, traži vreme, posvećenost, razmišljanje, trud…

Strani…

Tomas Man je pisao, dnevno, tri sata; imao je obavezne periode dana s porodicom; uveče se odmarao uz slušanje ploča…

Čajkovski je komponovao po dva sata pre i posle podne…

Dikens je zahtevao potpunu tišinu od 9 do 14 sati da bi mogao da stvara…

Kant je ustajao u 5, razmišljao do 6 i pisao od 6 do 7 ujutro!…

Zigmund Frojd, da bi izdržavao brojnu porodicu, primao je pacijente i pre i posle podne, od 7 do 12 i od 15 do 21 sat… Kasno, uveče, posle odmora od dva sata kartanja, seo bi da piše i završio dan u jedan iza ponoći…

Balzak… On nije imao nikakav plan: pisao je, neprekidno, takođe, neprekidno pio i kafu i… ko zna da li je uopšte spavao… Velik izuzetak…

 

Domaći...

I domaći stvaraoci su veliki radnici. Jedan od naših najvećih živih pisaca Dušan Kovačević kaže, za „24 sata“, da je pisanje „teška administracija“:

– Pisati se ne može amaterski. Ili si profesionalac ili nisi. To je „teška administracija“! – kaže Kovačević.

Proces nastanka dela, kod svakog je drukčiji. Kod Dušana Kovačevića delo nastaje iz priče koju je čuo, vesti koju je pročitao u novinama, doživljaja…

– Zabeležim na, samo, jedan list hartije, gurnem u fioku i ostavljam da deluje „centrifugalna sila“. Od najupornijih ideja, onih koje me ne napuštaju, pišem dramski tekst i, to, najpre, u, samo, jednoj rečenici – kaže Kovačević.

Kod njega se, kaže, smenjuju dva perioda: kad razmišlja o idejama i kad piše komad. Kad počne da piše, onda u priču potpuno ulazi ili, što bi on rekao, „ulazim u kuću svojih likova“…

– Zvuči pomalo šizofreno, ali ne možete drukčije da radite. Prvo pišem rukom pa ispravljam, zatim prekucavam, pa ponovo ispravljam, pa dajem supruzi da unese u kompjuter, pa opet ispravljam… Prođe, najmanje, pet-šest verzija do kraja – kaže Kovačević…

Dobitnik NIN-ove Nagrade za roman godine Slobodan Tišma, u maniru poricanja sebe kao pisca i stvaraoca („Da li sam, ja, uopšte, nekakav pisac?!“) ovako opisuje svoj „radno-neradan dan“:

– Jedno je sigurno, idem u krevet oko ponoći i ustajem oko osam, ujutro – kaže, on i dodaje da „piskara“ pre podne…

Koreograf i balerina Aja Jung kaže da od sedamnaeste godine ustaje, rano, u 6 ujutro i nikad ne legne pre ponoći…

– Zahvalna sam na tom što mi je dovoljno malo sna. Mada više ne vežbam, već sam posvećena školi baleta i Festivalu igre, posla imam od jutra do večeri. Mnogo pešačim  i gledam da slobodno vreme posvećujem porodici – kaže Aja…

Kompozitorka Isidora Žebeljan kaže da je za komponovanje porebna čvrsta disciplina.

– Bile su mi potrebne decenije da, to, shatim i za sve, to,  vreme, skupo sam plaćala neorganizovanost. Disciplini me je učio moj muž, magistar oboe, koji u jednom danu uradi toliko različitih stvari koje drugima izgledaju sasvim nemoguće – zaključuje naša najmlađa akademkinja…

Bećković: – Držim se onog starog pravila da pisac mora da radi 25 sati dnevno a to znači da ustajem sat ranije – kaže,  u svom stilu, naš najveći živ pesnik Matija Bećković…

Izvor: „24 sata“
Priredio: V. V. M.

oOOo