Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!
Duhovnost

Biblijski potop i Nojeva barka

 

Biblijski potop i Nojeva barka

Stari Zavet opisuje biblijski potop koji je trajao 40 dana i kako je Nojeva barka nosila u sebi po dve životinje od svake vrste i Nojevu porodicu 150 dana po pučini mora

 

Prema Bibliji, odnosno po knjizi Postanje iz Starog Zaveta, Nojeva barka je sagrađena po Božijoj zapovesti da bi Noje spasao sebe i svoju porodicu kao i životinje od nadolazećeg Potopa. Biblijski potop je nastupio usled Božijeg gneva zbog nagomilanog greha ljudi. Nojeva barka je u sebi imala sve poznate vrste životinja i po legendi zaustavila se u Turskoj na planini Ararat.

Biblijski potop i Nojeva barka

 

SVETO PISMO – STARI ZAVJET

Knjiga Postanje

Glava 6.

Nevaljalstvo ljudi. Noje. Objavljenje potopa. Građenje kovčega.

1. A kad se ljudi počeše množiti na zemlji, i kćeri im se narodiše.

2. Videći sinovi Božji kćeri čovječije kako su lijepe uzimaše ih za žene koje htješe.

3. A Gospod reče: neće se duh moj do vijeka preti s ljudima, jer su tijelo; neka im još sto i dvadeset godina.

4. A bijaše tada divova na zemlji; a i poslije, kad se sinovi Božji sastajahu sa kćerima čovječijim, pa im one rađahu sinove; to bijahu silni ljudi, od starine na glasu.

5. I Gospod videći da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihova svagda samo zle,

6. Pokaja se Gospod što je stvorio čovjeka na zemlji, i bi mu žao u srcu.

7. I reče Gospod: hoću da istrijebim sa zemlje ljude, koje sam stvorio, od čovjeka do stoke i do sitne životinje i do ptica nebeskih; jer se kajem što sam ih stvorio.

8. Ali Noje nađe milost pred Gospodom.

9. Ovo su događaji Nojevi: Noje bješe čovjek pravedan i bezazlen svojega vijeka; po volji Božjoj svagda življaše Noje.

10. I rodi Noje tri sina: Sima, Hama i Jafeta.

11. A zemlja se pokvari pred Bogom, i napuni se zemlja bezakonja.

12. I pogleda Bog na zemlju, a ona bješe pokvarena; jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji.

13. I reče Bog Noju: kraj svakome tijelu dođe preda me, jer napuniše zemlju bezakonja; i evo hoću da ih zatrem sa zemljom.

14. Načini sebi kovčeg od drveta gofera, i načini pregratke u kovčegu; i zatopi ga smolom iznutra i spolja.

15. I načini ga ovako; u dužinu neka bude trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata;

16. Pusti dosta svjetlosti u kovčeg; i krov mu svedi ozgo od lakta; i udari vrata kovčegu sa strane; i načini ga na tri boja: donji, drugi i treći.

17. Jer evo pustiću potop na zemlju, da istrijebim svako tijelo, u kojem ima živa duša pod nebom; što je god na zemlji sve će izginuti.

18. Ali ću s tobom učiniti zavjet svoj: i ući ćeš u kovčeg ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom.

19. I od svega živa, od svakoga tijela, uzećeš u kovčeg po dvoje, da sačuvaš u životu sa sobom, a muško i žensko neka bude.

20. Od ptica po vrstama njihovijem, od stoke po vrstama njezinijem, i od svega što se miče na zemlji po vrstama njegovijem, od svega po dvoje neka uđe s tobom, da ih sačuvaš u životu.

21. I uzmi sa sobom svega što se jede, i čuvaj kod sebe, da bude hrane tebi i njima.

22. I Noje učini, kako mu zapovjedi Bog, sve onako učini.

Glava 7.

Nastaje potop.

1. I reče Gospod Noju: uđi u kovčeg ti i sav dom tvoj; jer te nađoh pravedna pred sobom ovoga vijeka.

2. Uzmi sa sobom od svijeh životinja čistih po sedmoro, sve mužjaka i ženku njegovu; a od životinja nečistih po dvoje, mužjaka i ženku njegovu,

3. Također i od ptica nebeskih po sedam, mužjaka i ženku njegovu, da im se sačuva sjeme na zemlji.

4. Jer ću do sedam dana pustiti dažd na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći, i istrijebiću sa zemlje svako tijelo živo, koje sam stvorio.

5. I Noje učini sve što mu zapovjedi Gospod.

6. A bješe Noju šest stotina godina kad dođe potop na zemlju.

7. I uđe Noje u kovčeg i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovih s njim radi potopa.

8. Od životinja čistih i od životinja nečistih i od ptica i od svega što se miče po zemlji,

9. Uđe k Noju u kovčeg po dvoje, muško i žensko, kao što bješe Bog zapovjedio Noju.

10. A u sedmi dan dođe potop na zemlju.

11. Kad je bilo Noju šest stotina godina, te godine drugoga mjeseca, sedamnaesti dan toga mjeseca, taj dan razvališe se svi izvori velikoga bezdana, i otvoriše se ustave nebeske;

12. I udari dažd na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći.

13. Taj dan uđe u kovčeg Noje i Sim i Ham i Jafet, sinovi Nojevi, i žena Nojeva i tri žene sinova njegovijeh s njima;

14. Oni, i svakojake zvijeri po vrstama svojim, i svakojaka stoka po vrstama svojim, i što se god miče po zemlji po vrstama svojim, i ptice sve po vrstama svojim, i što god leti i ima krila.

15. Dođe k Noju u kovčeg po dvoje od svakoga tijela, u kojem ima živa duša,

16. Muško i žensko od svakoga tijela uđoše, kao što bješe Bog zapovjedio Noju; pa Gospod zatvori za njim.

17. I bi potop na zemlji za četrdeset dana; i voda dođe i uze kovčeg, i podiže ga od zemlje.

18. I navali voda, i usta jako po zemlji, i kovčeg stade ploviti vodom.

19. I navaljivaše voda sve većma po zemlji, i pokori sva najviša brda što su pod cijelijem nebom.

20. Petnaest lakata dođe voda iznad brda, pošto ih pokri.

21. Tada izgibe svako tijelo što se micaše na zemlji, ptice i stoka, i zvijeri i sve što gamiže po zemlji, i svi ljudi.

22. Sve što imaše dušu živu u nosu, sve što bijaše na suhu, pomrije.

23. I istrijebi se svako tijelo živo na zemlji, i ljudi i stoka i što god gamiže i ptice nebeske, sve, velim, istrijebi se sa zemlje; samo Noje osta i što s njim bješe u kovčegu.

24. I stajaše voda povrh zemlje sto i pedeset dana.

Glava 8.

Kraj potopa. Nojeve žrtve iz zahvalnosti. Gospodnje obećanje.

1. A Bog se opomenu Noja i svijeh zvijeri i sve stoke što bjehu s njim u kovčegu; i posla Bog vjetar na zemlju da uzbije vodu.

2. I zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.

3. I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadaše poslije sto i pedeset dana;

4. Te se ustavi kovčeg sedmoga mjeseca dana sedamnaestoga na planini Araratu.

5. I voda opadaše sve većma do desetoga mjeseca; i prvoga dana desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi od brda.

6. A poslije četrdeset dana otvori Noje prozor na kovčegu, koji bješe načinio;

7. I ispusti gavrana, koji jednako odlijetaše i dolijetaše dokle ne presahnu voda na zemlji.

8. Pa pusti i golubicu da bi vidio je li opala voda sa zemlje.

9. A golubica ne našavši gdje bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovčeg, jer još bješe voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovčeg.

10. I počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu iz kovčega.

11. I pred veče vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji bješe otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje.

12. Ali počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se više ne vrati.

13. Šest stotina prve godine vijeka Nojeva prvi dan prvoga mjeseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovčegu, i ugleda zemlju suhu.

14. A drugoga mjeseca dvadeset sedmoga dana bješe sva zemlja suha.

15. Tada reče Bog Noju govoreći:

16. Izidi iz kovčega ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom;

17. Sve zvijeri što su s tobom od svakoga tijela, ptice i stoku i što god gamiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziđu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji.

18. I izide Noje i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovijeh s njim.

19. Sve zvijeri, sve sitne životinje, sve ptice i sve što se miče po zemlji po svojim vrstama izidoše iz kovčega.

20. I načini Noje žrtvenik Gospodu, i uze od svake čiste stoke i od svijeh ptica čistijeh, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.

21. I Gospod omirisa miris ugodni, i reče u srcu svojem: neću više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca čovječijega zla od malena; niti ću više ubijati svega što živi, kao što učinih.

22. Otsele dokle bude zemlje, neće nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći.

Glava 9.

Zakoni za novi svijet. Zavjet i duga. Nojevo prokletstvo i blagoslov njegove djece.

1. I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reče im; rađajte se i množite se i napunite zemlju;

2. I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke.

3. Što se god miče i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu.

4. Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv.

5. Jer ću i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake ću je zvijeri iskati; iz ruke samoga čovjeka, iz ruke svakoga brata njegova iskaću dušu čovječiju.

6. Ko prolije krv čovječiju, njegovu će krv proliti čovjek; jer je Bog po svojemu obličju stvorio čovjeka.

7. Rađajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.

8. I reče Bog Noju i sinovima njegovijem s njim, govoreći:

9. A ja evo postavljam zavjet svoj s vama i s vašim sjemenom nakon vas,

10. I sa svijem životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svega zvijerja zemaljskoga što je s vama, sa svačim što je izašlo iz kovčega, i sa svijem zvijerjem zemaljskim.

11. Postavljam zavjet svoj s vama, te otsele neće nijedno tijelo poginuti od potopa, niti će više biti potopa da zatre zemlju.

12. I reče Bog: evo znak zavjeta koji postavljam između sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama do vijeka:

13. Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zavjeta između mene i zemlje.

14. Pa kad oblake navučem na zemlju, vidjeće se duga u oblacima,

15. I opomenuću se zavjeta svojega koji je između mene i vas i svake duše žive u svakom tijelu, i neće više biti od vode potopa da zatre svako tijelo.

16. Duga će biti u oblacima, pa ću je pogledati, i opomenuću se vječnoga zavjeta između Boga i svake duše žive u svakom tijelu koje je na zemlji.

17. I reče Bog Noju: to je znak zavjeta koji sam učinio između sebe i svakoga tijela na zemlji.

18. A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovčega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima.

19. To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja.

20. A Noje poče raditi zemlju, i posadi vinograd.

21. I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svojega.

22. A Ham, otac Hanancima, vidje golotinju oca svojega, i kaza obojici braće svoje na polju.

23. A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i idući natraške pokriše njom golotinju oca svojega, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svojega.

24. A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je učinio mlađi sin,

25. I reče: proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braće svoje!

26. I još reče: blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga!

27. Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovijem, a Hanan da im bude sluga!

28. I poživje Noje poslije potopa trista i pedeset godina.

29. A svega poživje Noje devet stotina i pedeset godina; i umrije.

Izvor. Stari Zavet – knjiga Postanja

1 komentar

Ostavite komentar

Golden Sweden Bitter GIF baner 336x280

Prijavi se za Newsletter