Pogled u prošlost – 120 godina od rođenja – filmski mag, uživo

ŽAN RENOAR O SVOJOJ UMETNOSTI

Žan Renoar (1894 – 1979), francuski filmski reditelj, scenarist, producent i pisac, sin čuvenog slikara Pjer-Ogista Renoara, snimio je više od 40 filmova od doba nemog filma do kraja 1960-ih, smatra se jednim od najznačajnijih filmskih umetnika XX veka.

 

 

Model ocu…

Žan Renoar

U ranoj mladosti Žan Renoar živi s poridicom na jugu Francuske. U to doba, često je model svom ocu koji ga, zajedno s ostalim članovima porodice, više puta portretira.

Za vreme Prvog svetskog rata, Žan Renoar služi u francuskoj konjici (1er régiment de dragons) i ranjen je u borbi. Vreme oporavka, uglavnom, provodi u bioskopima što mu otkriva Čaplinove filmove. Godine 1920. počinje da radi kao keramičar, ali posle prikazivanja filma Foolish Wives (1922) Eriha fon Štrohajma, odlučuje da se potpuno posveti filmu.

Godine 1924. Žan Renoar snima prvi dugometražan film La Fille de l’eau, ali uspeh postiže, tek, prvim zvučnim filmovima, posebno, dramom La Chienne (1931). Posle književne adaptacije La Nuit du Carrefour (1932), prema romanu Žorža Simenona, snima impresivan niz vrhunskih ostvarenja: Boudu, sauvé des eaux (1932), Le Crime de Monsieur Lange (1935), Partie de campagne (1936. a prikazan 1946) i Les Bas-fonds (1936).

Sredinom 1930-ih, Žan Renoar je bio član levičarskog Narodnog fronte (Front populaire), pa nekoliko njegovih filmova, kao La Vie est à nous (1936) i La Marseillaise (1938) imaju i političku dimenziju. U to doba, Renoarov saradnik na filmovima Les bas-fonds i Une partie de campagne je Lukino Viskonti što je, kasnije, mnogo uticalo na italijanski neorealizam.

„Velika iluzija“

Pre Drugog svetskog rata, ratnom dramom La Grande Illusion (1937) Žan Renoar nastoji da pošalje poruku mira, pa je film koji se danas smatra jednim od najznačajnijih u istoriji filma izazvao vrlo negativne reakcije nacističke Nemačke koja ga je, po okupaciji Francuske, nastojala i uništiti.

Godine 1939. remek-delom La Règle du jeu (1939), prikazao je moralnu degeneraciju francuske aristokratije.

Godine 1940. emigrira u Sjedinjene Države, postaje američki državljanin. Premda se nije uklopio u holivudsku filmsku industriju, snima nekoliko naručenih projekata, propagandne filmove This land is mine (1943), Salut à la France (1944) i nekoliko književnih adaptacija, kao The Diary of a Chambermaid (1946) prema čuvenom romanu Oktava Mirboa. Godine 1951. snima u Indiji uticajan film Le Fleuve. Početkom 1950-ih, vraća se u Francusku i režira filmove Le Carrosse d’or (1952) prema romanu Prospera Merimea, French Cancan (1954), Elena et les Hommes (1956) i Le Caporal épinglé (1962)…

Od 1970. Žan Renoar je živeo u Beverli Hilsu, u Kaliforniji.

Video-prilog

#1Jean Renoir – Parle De Son Art, trajanje: 7:48 minuta
Video-link:

Izvor: http://sh.wikipedia.org, www.youtube.com

Priredio: V. V. M.

oOOo