Gluvo doba: Zašto srpska vlada sedi na dve stolice izmedju Evropske unije i Rusije

Srpski političari, to jest srpska vlada stalno pokušava da sedi na dve stolice, vagajući svoj položaj u odnosu na Evropsku uniju i Rusiju jer im preti narodna vlast

 

Srpska vlada sedi na dve stolice, možda bi sedela i na tri ili na još više kada bi mogla. Taj model političkog ponašanja, dosta neiskren i prevrtljiv, licemeran i nedosledan, nervira sve druge zemlje koje pokušavaju da naprave neki dogovor sa Srbijom i srpskim političarima. Kada se priča i razmišlja o tome neminovno se nameće zaključak da srpska vlada ne zna šta i kako hoće, da su naši političari nepouzdani i licemerni, da ne kažemo pokvareni, jer čas su tamo čas su ovamo, čas na jednoj stolici vekovnog prijateljstva sa Rusijom i svetle zajedničke prošlosti a čas su na drugoj stolici ulizivanja Evropskoj uniji u planovima za sjajnu budućnost koja nas čeka u zajednici evropskih naroda a bez Kosova.

Ali, nije to sve tako jednostavno kako prosečan čovek posmatra kako i zašto tako radi srpska vlada. Ima razloga zašto se to dešava. Nisu naši političari toliko glupi da se tako glupo ponašaju.

Zašto srpska vlada sedi na dve stolice izmedju EU i Rusije

Zašto srpska vlada sedi na dve stolice izmedju EU i Rusije?

Srpska vlada mora da sedi na dve stolice, da se umiljava i jednima i drugima, jer u zemlji postoji i treći faktor koji može da sve ono što vlada hoće potera u nekom neočekivanom pravcu. Taj treći faktor nije narod, ako ste na to pomislili, već narodna vlast, još od ustoličenja komunista utaborena u službama bezbednosti koje vladaju ovom zemljom decenijama. Zato srpska vlada stalno osluškuje glas naroda, tog skrivenog i izabranog naroda malog broja pojedinaca koji ima obarač na pištolju ili nečemu drugom za uništavanje žive sile, i koji čekaju. Oni su ti koji vagaju levo ili desno, gore ili dole, Rusija ili Evropa.

Zato su Evropljani nervozni i aktivni sa našom vladom i našim političarima, a i Rusi su u stalnom i napetom angažmanu oko naših političara. Jedni vuku na jednu a drugi na drugu stranu, to jest stolicu, mada bi svaki od naših političara, počev od vrha pa do partijskog mesnog odbora te i takve mučne političke stolice zamenio običnom kafanskom stolicom. Ali ne može se, igra vrućih stolica je odavno započeta.

Priča o dve stolice i srpskoj vladi

Sadašnja srpska vlada je dizajnirana od strane Amerike i Evropske unije. To su sve mahom političari koji su voljom zapadnih ambasada došli na vlast. Dovoljno je samo pogledati sastav sadašnje vlade i uočiti na desetine nelogičnosti u izboru kadrova za ministre i političke govornike. U stvari sve je vrlo logično, ova srpska vlada je mozaik i konglomerat svega i svačega da bi se imitirala ideja Evropske unije, gde su svi zajedno i svako može sa svakim, iako je sve to neprirodno. Zato je sasvim prirodno da tako stvorena srpska vlada ide na dve stolice, jer jedno je šta misli i hoće Evropska unija a drugo je šta mi imamo na terenu.

Jer, na terenu politike u Srbiji mi imamo jednu narodnjačku partiju, koja navodno čuva nacionalni interes ali u suštini čuva samo sebe kroz populizam. Zato su prihvatili da se klanjaju Evropskoj uniji, jer znaju da ih je ona svojim novcem, spletkama i dogovorima dovela na vlast. A i nadaju se da će od Evropske unije dobiti dodatne pare, a novac je najveće ushićenje srpske vlade i srpskih političara. Da nema nekih smetnji, svi bi oni sedeli samo na jednoj stolici.

Ali ta smetnja je što glavni koalicioni partner vlade ima posla sa Rusima. Zanimljivo i nestvarno, nekadašnji crveni komunisti danas preobučeni u socijaliste, drže sve glavne vojne i energetske poslove sa Rusijom. I sede malo na stolici kod Rusa pa po zadatku sednu malo na stolicu kod Evropljana. Da se oni pitaju, oni bi samo sedeli kod Rusa ali pošto su loši dečaci koji su tek od skora pomilovani, gledaju i da oni sede na dve stolice kao školovani kontraobaveštajci, ne bi li ostali u vlasti i na izvoru informacija, jer to im je zadatak dat od Rusa.

Tako da u startu imamo domaće napredne evropske snage koji sede na evropskoj stolici i nazadne socijalističke snage koje sede na ruskoj stolici. I ponekad po potrebi i zamene mesta, kao kad se šibicari i traži skrivena loptica ispod kutije šibica, tako i oni skrivaju svoj pravi identitet. Napredni evropljani se prikazuju kao nazadni srbijanci a retro socijalisti kao progresivni evropejci, sve da se Vlasi ne dosete koji amblemi im stoje na reverima i na čelu.

To bi bila skoro cela i vrlo jednostavna priča o dve stolice, da u svemu tome nema onaj već pomenuti treći faktor – skrivena narodna vlast. Ta skrivena narodna vlast je tajanstvena, nekad znaš ko je u njoj, a nekada i ne, nekad znaš šta misli a nekada i ne. I skrivena narodna vlast uteruje strah u kosti svim akterima političke scene u Srbiji, jer ta narodna vlast zna da bude hirovita i surovita – prvo puca pa pita, a često samo puca i ništa ne pita. Njoj ne trebaju nikakva objašnjenja od žrtve, ona ima svoje mišljenje i operativac na terenu samo radi svoj zadatak. Da, ta narodna vlast ima svoje mišljenje, oružje i višedecenijsku praksu kako da svoju volju sprovede, a ta praksa se teško može nazvati demokratskom procedurom, vladavinom prava i ljudskim pravima.

Skrivenu narodnu vlast neki opisuju kao grupu od davnina poznatu kao Crna ruka, patriotski front, državna bezbednost, bezbednosno jezgro, spoj kriminala i policije, ili kako god već. Ime im nije bitno za ovu priču, jer ih ne poznajemo, već njihova funkcija, jer oni su ono regulatorno telo koje odredjuje kuda će Srbija. Nezgodno sa njima je što oni ćute, čak i retko daju bilo kakav mig. Možeš ih samo posredno videti i uočiti. Zato su srpska vlada i srpski političari stalno u tenziji i panici šta narodna vlast misli, na koju stolicu oni hoće da srpska vlada sedne. Čak i kada srpski političari pomisle da razumeju šta narodna vlast misli, vrlo brzo dobiju upozoravajući signal i shvate da je to mišljenje narodne vlasti nekonzistentno, jer danas misle jedno a sutra drugo. Taman premijer pomisli da ide u dobrom pravcu a oni ga obaveste da se malo zaleteo i da menja pravac.

S obzirom da u celoj ovoj priči govorimo izmedju redova o onome što se zove fina i suptilna razlika izmedju života i smrti, razumećete zašto srpska vlada sedi na dve stolice. Nikad ne znaš koja će od tih stolica postati ona konačna stolica – električna stolica.

 

 

Š.V.

 

Biblija – Jevandjelje po Mateji, glava 13.

 

I onaj dan izišavši Isus iz kuće seđaše kraj mora.

2 I sabraše se oko Njega ljudi mnogi, tako da mora ući u lađu i sesti; a narod sav stajaše po bregu.

3 I On im kaziva mnogo u pričama govoreći: Gle, iziđe sejač da seje.

4 I kad sejaše, jedna zrna padoše kraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ih;

5 A druga padoše na kamenita mesta, gde ne beše mnogo zemlje, i odmah iznikoše; jer ne beše u dubinu zemlje.

6 I kad obasja sunce, povenuše, i budući da nemahu žila, posahnuše.

7 A druga padoše u trnje, i naraste trnje, i podavi ih.

8 A druga padoše na zemlju dobru, i donošahu rod, jedno po sto, a jedno po šezdeset, a jedno po trideset.

9 Ko ima uši da čuje neka čuje.