Massimo Savić – pevač neobičnog glasa

Za magazin Popboks priča Massimo Savić o Arsenu Lupenu, Prince-u, svom psu Mangu, gradonačelniku Zagreba i Africi. Šta Masimo voli u svom životu i šta mu je omiljeno

Massimo Savić (Pula, 6. juna 1962.), hrvatski muzičar i pevač.

Godine 1983., Massimo Savić kao vođa legendarne new wave/synth-pop grupe Dorian Gray izdaje prvi album – Sjaj u tami, te dve godine kasnije drugi album Za tvoje oči. Grupa se proslavila ponajviše zahvaljujući fenomenalnom prepevu grupe Walker Brothers pesme The sun ain’t gonna shine anymore, ali i upečatljivom glasu Massima Savića. Na žalost, članovi benda tih su godina eksperimentisali s drogom. Oni su na to gledali s umetničke strane „kao na poticaj za stvaranje glazbe“. Bend se raspao već 1986-e godine zbog novčanih problema.

Massimo Savić hrvatski muzičar i pevač

Massimo Savić harizmatični muzičar i pevač

Naime, članovi benda su u Švedskoj potrošili dva i po puta više dana snimanja od onoga što je diskografska kuća Jugoton bila spremna da plati, te su iz Jugotona tražili od benda Doran Gray da ostatak potrošenih sati plate iz svoga džepa. Menadžer Marijan Crnarić uspeo je dogovoriti 42 koncerta po bivšoj Jugoslaviji što je članovima benda bilo dovoljno da zarade jedino za dnevnice, dok je ostatak zarade otišao na pokrivanje duga Jugotonu.

Bend se na kraju raspao zbog besparice i međusobnih optuživanja. Nakon razlaza grupe Massimo Savić započinje uspešnu samostalnu karijeru i objavljuje četiri albuma u saradnji s Zrinkom Tutićem. Sledi zaokret u karijeri i art pop i rock projekti poput albuma na engleskom jeziku Elements ili vokal u grupi Metal Guru, uz istovremeno objavljivanje petog albuma u suradnji s Tutićem – Benzina 1995. godine. Upravo u vreme zenita hrvatske „dance“ glazbe otpevao je jedan od najduhovitijih hitova Benzina, a da nije izneverio fanove, već je u isto vreme dobio i nove.

Nakon pet godina pauze, izvanredni pevač Massimo Savić koji je nebrojeno puta zadužio hrvatsku muzičku scenu, objavljuje novi album jednostavna naslova Massimo, a potom su usledili hvaljeni albumi Vještina i Vještina 2 koji su Massima Savića vratili u sam vrh hrvatske mainstream pop-rock muzike.

httpv://www.youtube.com/watch?v=Y9dO9Myc6DM

Omiljeni album i pesma?

Jedan od najomiljenijih albuma mi je The Song Remains the Same od Led Zeppelin, a pesma Stairway to Heaven. Imam puno omiljenih pesama i albuma, ali ovo mi je sada prvo palo napamet.

Koncert koji ćeš uvek pamtiti?

Sjećam se koncerta na bivšem Trgu Marksa i Engelsa, a sada Nikole Pašića, kada je bilo preko 100.000 ljudi. Mislim da je to bilo 1984. godine. Taj koncert je bio apsolutno ludilo. Od koncerata koje sam gledao, Talking Heads u Zagrebu.

Omiljeni film?

Blade Runner od Ridleya Scotta.

Omiljena knjiga?

Tajanstveni stranac, Mark Twain.

TV/radio emisija?

Bila mi je draga radio emisija Blentoni sa Radija 101 u Zagrebu, a na televiziji redovno gledam Latinicu.

Sajt koji pratiš?

Gibson gitare, gibson.com

httpv://www.youtube.com/watch?v=j4zf-N0It6o

Hobi?

Najdraže mi je baviti se mojim psom. Imam boksera, Manga. Vrhunski je sportski pas i s njim treba puno šetati, puno energije uložiti, ali on mi održava kondiciju.

Putovanje koje bi voleo da se ponovi?

U Južnoafričku republiku. Drugačije se čovjek u Africi oseća.

Za koga navijaš?

Obično navijam za reprezentaciju. Ne navijam za klubove od kada velike lige nema. Sada su mi sve te lige smiješne. Svaka čast svima koji se bave sportom, ali od kako su se države ocjepile jedna od druge to se sve rastvorilo, to su sada sve neke umjetne prve lige, ima samo par jakih klubova koji moraju igrati sa sitnim.

Pet istorijskih ličnosti koje bi pozvao/la na večeru?

Nikola Tesla, Mark Twain, Albert Einstein, Miles Davis i Tito.

Ko je tvoj alter-ego?

Arsen Lupen. Da se ne bavim glazbom, bavio bih se organizacijom vrhunskih pljački. Na sreću sam otišao na pravu stranu, mada ko zna da li je to sada srećna solucija… (smeh). To bih radio zbog uzbuđenja, zbog Robin Hud momenta gdje otimaš onima koji imaju previše da bi dao onima koji imaju premalo. Sada je svjet takav da države imaju previše, a narod ima premalo.

httpv://www.youtube.com/watch?v=6wXggflH-XQ

Šta voliš da misliš o sebi?

Da sam neko ko voli učiti, da sam dobar otac i muž.

Šta bi probalo, a još nisi?

Ništa posebno, mislim da sam sve probao.

Psuješ li? Zašto?

Psujem, naravno. Kada izgubim živce, kao i svatko. Pogotovo kada izgubim strpljenje, a sve zbog ljudske gluposti koju teško toleriram.

Šta voliš u Zagrebu, a šta bi prvo promenilo?

Zagreb je moj grad i ne bih ništa menjao. Mislim da se razvija sjajno. Ima izvrsnog gradonačelnika već jako dugo godina. Dobro izgleda kao grad. Sjećam se nekada kada sam došao iz Milana u Zagreb, osjetio sam pad u estetici i svemu što me okružuje. Danas sam ponosan kada iz Milana dođem u Zagreb.

httpv://www.youtube.com/watch?v=MBpLH1uuI7o

Da li si zlopamtilo?

Ne.

U koga ili u šta veruješ?

Vjerujem u znanje i umetnost.

Šta je, po tvom mišljenju, prava žena?

Moja žena je prava žena. Neko ko je vrlo jak, pametan, stabilan. Neko ko se ne ljuti kada se ja ljutim, a ja se ne ljutim kada se ona ljuti.

Zbog čega se kaješ?

Što sam otišao relativno nespreman u London, a imao sam veliku priliku ostati tamo. Trebao sam se malo bolje spremiti za tu situaciju.

Ko je genije?

Prince. Uveo je novitete u kompoziciju i u glazbenu produkciju. Do Princea dobar zvuk je bio onaj sa puno eha, puno jeke, puno prostora u snimci. On je to sve vrlo osušio. U nekom smislu to možda zvuči vrlo staromodno, ali Lenny Kravitz je jako puno naučio iz te fore da sve zvuči suho i prirodno.

Izvor teksta: Magazin Popboks