Šta sve sadrži vitaminska tableta i kapsula

Sintetički vitamini se pakuju u tablete ili kapsule. Šta sve sadrži vitaminska pilula i da li su sintetički suplement lošiji od prirodnih vitamina. Kako koristiti vitaminske preparate

Odakle potiču vitamini

Većina vitamina dobiva se iz osnovnih prirodnih izvora

Pošto su vitamini prirodne supstance koje se nalaze u namirnicama, vitaminski dodaci koje uzimate — bilo da su u pitanju kapsule, tablete, praškovi ili tečnosti — također potiču iz hrane. Mada mnogi vitamini mogu biti sintetizovani, većina ih se dobija iz osnovnih prirodnih izvora.

Vitaminske pilule, tablete i vitaminski suplementi

Na primjer: Vitamin A obično potiče iz ribljeg ulja. Vitamin B-kompleks potiče iz kvasca ili džigerice. Vitamin C najbolji je kada je dobijen iz šipka, ploda koji ostaje na divljoj ruži kada otpadnu latice. A vitamin E obično se dobija iz soje, pšeničnih klica ili kukuruznog zrna.

Zašto se vitamini javljaju u različitim oblicima

Svačije potrebe su drugačije i zato su proizvođači obezbedili vitamine u raznolikim oblicima.

Vitamini se javljaju u različitim oblicima zbog toga što je to slučaj i sa ljudima

Tablete su najuobičajeniji i najpogodniji oblik. One se lakše skladište, prenose, duže traju nego praškovi ili tečnosti.

Kapsule, kao i tablete, dobro se i lako skladište i predstavljaju uobičajeni oblik vitaminskih dodataka za vitamine rastvorljive u ulju kao što su vitamini A, D i E.

Praškovi imaju prednost zato što su izuzetno jaki (jedna žlica mnogih vitamina C u prahu može da sadrži čak i 4.000 mg), a posebno su pogodni za one koji su alergični, pošto nemaju nadeva, veziva ili aditiva.

Tečnosti se lako miješaju sa napicima i pogodne su za osobe koje nisu u stanju da progutaju kapsule ili tablete.

Vitamini rastvorljivi u ulju naspram suvih ili rastvorijivih u vodi

Vitamini rastvorljivi u ulju, kao što su vitamini, A, D, E i K, mo¬gu se nabaviti i preporučljivo je da budu u ,,suvom“ ili u vodi rustvorljivom obliku za osobe kod kojih ulje izaziva stomačne tegobe, za one koji pate od akni ili one čija je koža u takvom Klunju da se ne preporučuje uzimanje ulja, kao i za one koji su zbog dijete izbacili većinu masnih materija iz svoje ishrane. (Vitamini rastvorljivi u mastima zahtevaju mast radi prave asimila¬cije. Ako ste na dijeti s malo masti i uzimate dodatke vitamina A, D, E ili K, preporučujem vam da koristite vitamine u suhom obliku.)

Sintetički vitamini naspram prirodnih i neorganski naspram organskih

Sintetički vitamini će možda manje poremetiti vaš budžet — ali ne i vaš želudac.

Kada me pitaju postoji li razlika između sintetičkih i prirodnih vitamina, obično kažem da postoji samo jedna — a ona je u vama. Iako sintetički vitamini i minerali daju zadovoljavajuće rezultate, prednosti prirodnih vitamina, na najrazličitijim nivo-ima, prevazilaze ih. Kemijska analiza jednih i drugih može iz-gledati istovjetna, ali više toga ide u prilog prirodnim vitamini-ma, jer više toga ide u prilog tim supstancama u prirodi.

Sintetički vitamin C je samo to: askorbinska kiselina i ništa više. Prirodni vitamin iz šipka sadrži bioflavonoide, potpuni C-kompleks, što čini taj vitamin C djelotvornijim.

Prirodni vitamin E, koji može da sadrži sve tokoferole, a ne samo alfa, jači je nego njegov sintetički dvojnik.

Prema dr Teronu Dž. Rendolfu (Theron G. Randolph), istaknutom alergologu:

Neka sintetički dobijena supstanca može da izazove reakciju kod kemijski podložne osobe i kada se ista materija prirodnog porije¬kla tolerira, usprkos tome što te dvije supstance imaju identičnu kemijsku građu.

S druge strane, osobe koje su alergične na polen mogu doživejti neželjenu reakciju na prirodni vitamin C koji ima moguće polenske nečistoće.
Bez obzira na to, kako mogu da posvedoče mnogi koji su probali i jedne i druge, prirodni dodaci izazivaju manje želudačno–crijevnih poremećaja i daleko manje toksičkih reakcija kada se uzimaju u dozama većim od preporučljivih.

Razlika između neorganskog i organskog nije istovetna razlici između sintetičkog i prirodnog, mada je to rasprostranjena zabluda. Svi vitamini su organskog porijekla. To su supstance koje sadrže ugljik.

Heliranje i što ono znači

Samo 2 do 10 posto neorganskih jedinjenja željeza unesenih u organizam zaista se apsorbira.

Heliranje je proces kojim se mineralne materije preobraćaju u svarljiv oblik. Uobičajeni mineralni dodaci, kao što su koštano brašno i dolomit, često nisu helirani i prvo moraju biti izloženi djelovanju tokom procesa probavljanja da bi se oformili helati, prije nego što mogu biti od koristi organizmu. Prirodni proces heliranja ne obavlja se djelotvorno kod mnogih osoba, uslijed čega je znatan dio mineralnih dodataka koje one upotrebljavaju od male koristi.

Kada shvatite da tijelo ne koristi sve ono što se u njega unosi, da većina osoba ne vari hranu djelotvorno, da se samo 2 do 10 posto neorganskih jedinjenja željeza koja se unose u tijelo zaista apsorbiraju, i da čak i od tog malog postotka 50 posto biva odstranjeno, možete shvatiti značaj uzimanja minerala koji su helirani. Helirani mineralni dodaci vezani sa amino-kiselinama tri do deset puta se više asimiluju nego oni koji nisu helirani, tako da se debelo isplate dodatni mali troškovi.

Produženo oslobađanje vitamina

Najznačajniji korak napred u proizvodnji vitamina predstavljalo je uvođenje vitaminskih dodataka sa produženim djelovanjem. Produženo oslobađanje je proces kojim se vitamini zaodijevaju nikrogranulama a onda se kombinuju u posebnu bazu svog oslobađanja po šemi koja obezbjeđuje apsorbiranje koje traje šest lo dvanaest sati. Većina vitamina je hidrosolubilna i ne može se skladištiti u organizmu. Bez produženog djelovanja, vitamini se brzo apsorbuju u krvotok i, bez obzira na to kolika je doza, izlučuju se u mokraći za dva do tri sata.

Način da se ostvari zaštita vitamina u trajanju od dvadeset četiri sata.

Dodaci sa produženim oslobađanjem mogu da pruže optimalni efekt, minimalni gubitak izlučivanjem, i stabilan nivo u krvi tokom dana i preko noći.

Nadevi, veziva i što sve još uzimam u vitaminskoj kapsuli?

U vitaminskim dodacima ima mnogo toga što se ne vidi — a ponekad i više od onoga što je na naljepnici. Nadevi, veziva, maziva i slično ne moraju se navoditi, a često se i ne navode. Ali ako želite da saznate što sve gutate, sljedeći spisak će vam pomoći.

Razblaživači ili nadevi. To su inertne materije koje se dodaju tabletama radi povećanja njihovog obima, s ciljem da poprime odgovarajuću veličinu za presovanje. Dikalcijum-fosfat, koji predstavlja odličan izvor kalcija i fosfora, koristi se za kvalitetnije proizvode. To je bijeli prah koji se dobiva od pročišćenih mineralnih stijena. Povremeno se koriste i sorbitol i celuloza (biljno vlakno).

Veziva. Te materije daju koheziona svojstva praškovima; inače, veziva ili granulatori su materije koje spajaju sastavne dijelove tableta. Najčešće se koriste celuloza i etil-celuloza. Ce¬luloza je glavni sastavni dio biljnog vlakna. Druga veziva koja se mogu koristiti su:

akacija (guma arabika) — biljna guma

algin — alginska kiselina ili natrijum-alginat — biljni ugljeni hidrat dobijen iz morske trave ,

lecitin i sorbitol (koriste se povremeno).

Maziva. Glatka materija koja se dodaje tabletama da bi spriječila njihovo ljepljenje za mašine kojima se oblikuju. Obično se koriste kalcij-stearat i silicijum-dioksid. Kalcij-stearat se dobiva iz prirodnih biljnih ulja. Silicijum-dioksid je prirodni bijeli prah. Može se također koristiti i magnezij-stearat.

Razlagači. Materije kao što je guma arabika, algin i alginat dodaju se tabletama da bi se olakšalo njihovo rastapanje ili razlaganje poslije uzimanja hrane.

Boje. One se koriste da tableta bude ljepšeg ili profinjenijeg izgleda. Najbolje su boje dobivene iz prirodnih izvora, kao što je klorofil.
Aromatici i zaslađivači. Koriste se jedino za tablete koje se žvaću, a zaslađivači su obično fruktoza (voćni šećer), sladni dekstrini, sorbitol, ili maltoza. Za kvalitetnije prizvode rijetko se koristi saharoza (šećer).

Materije za oblaganje. Ove supstance se koriste za zaštitu tableta od vlage. One također prikrivaju neugodan ukus ili miris da bi se tableta lakše gutala. Jedna od tih supstanci je zein. To je prirodna materija, dobijena od kukuruznog proteina, i predstavlja sredstvo za stvaranje prozračnog „filmskog“ omotača. Brazilski vosak je prirodni proizvod dobijen od palme; i on se često koristi.

Sredstva za sušenje. Te supstance sprečavaju da se materije koje apsorbuju vodu (hidroskopske) ovlaže tokom prerade. Najuobičajenije sredstvo za sušenje je silikagel.

Moć skladištenja i održavanja vitaminskih pilula

Vitaminski i mineralni dodaci treba da se skladište na nekom hladnom mračnom mjestu zaklonjenom od neposredne sunčeve svjetlosti i u dobro zatvorenim — po mogućstvu neprozirnim — posudama. Ne moraju se držati u hladnjaku, ukoliko ne živite u pustinjskoj klimi. Kao zaštitu od pretjerane vlažnosti, stavite nekoliko zrna riže na dno tegle u kojoj držite vitamine. Riža Djeluje kao prirodni apsorbent.

U dobro zaptivenoj posudi vitamini se mogu održati dvije do tri godine.

Ako se vitamini drže na hladnom i tamnom mjestu i u dobro zatvorenoj posudi, trebalo bi da se održe dvije do tri godine. Međutim, da bi se obezbijedilo da budu svježi, najbolje je kupovati one vrste za koje je na naljepnici označen datum isteka roka upotrebe.

Naš organizam teži da svaka četiri sata izluči u mokraću supstance koje uzimamo; to se naročito odnosi na vitamine rastvorvorene u vodi, kao što su vitamin B i C. Kada se uzimaju na prazan želuuac, vitamini B i C mogu da napuste organizam čak dva sata poslije uzimanja.

Vitamini rastvorljivi u ulju, A, D, E i K, ostaju u organizmu oko dvadeset četiri sata, mada prevelike količine mogu biti skladištene u jetri i znatno duže. Suhi vitamini A i E ne ostaju organizmu toliko dugo.

Kada i kako uzimati vitaminske dodatke

Ljudski organizam funkcionira po dvadesetčetvorosatnom ciklusu. Vaše stanice ne počinju da spavaju kada vi zaspite, niti one nogu da opstanu bez neprestanog snabdijevanja kisikom i hranljivim tvarima. Stoga, radi najboljih rezultata, svoje vitaminske dodatke rasporedite tokom dana što je moguće ujednačenije.

Ako sve svoje vitaminske dodatke uzimate odjednom, učinite to poslije večere, a ne poslije doručka.

Najbolje vrijeme za uzimanje vitaminskih dodataka je poslije jela. Vitamini su organske supstance i treba da se uzimaju sa ostalom hranom i mineralima radi što boljeg apsorbiranja. Pošto hidrosolubilni vitamini, naročito B-kompleks i vitamin C, prilično brzo izlučuju u mokraću, režim uzimanja poslije doručka, posijle ručka i poslije večere pružit će vam najviši nivo tjelesnih sposobnosti. Ako nije pogodno uzimati ih poslije svakog obeda, tada polovinu količine treba uzeti poslije doručka, a drugu polovinu poslije večere.

Ako morate da uzimate sve svoje vitamine odjednom, učinite to poslije najobilnijeg obroka tokom dana. Drugim riječima, najbolji rezultati postižu se poslije večere, ne poslije doručka.

I upamtite, minerali su bitni za pravilno apsorbiranje vitamina, stoga vodite računa da svoje minerale i vitamine uzimate zajedno.

Izvor: Vitaminska biblija