STVARALAC ZA SVE VREMENA

Ludvig Van Betoven (Ludwig van Beethoven) je rođen verovatno 16.12. 1770. godine u Bonnu; Nemačka, a preminuo je 26. 3. 1827 u Beču, Austrija, nemački kompozitor klasične muzike i jedan od najznačajnijih muzičkih stvaralaca u istoriji

 

Ludvig van Betoven (Ludwig van Beethoven) potiče iz porodice flamanskog porekla. Prvi učitelj mu je bio njegov otac Johann, dvorski tenor u Bonu. Od nekolicine Beethovenovih učitelja, najznačajniji je kompozitor Ch. G. Neefe koji ga, pored sistematskog podučavanja u sviranju na klaviru, orguljama i u kompoziciji, upoznaje sa starijom i savremenom muzikom (posebno s delima J. S. Bacha) i s nemačkom literaturom i filozofijom.

Maestro Ludwig_van_Beethoven - nemački kompozitor Ludvig van Betoven

Ludwig van Beethoven

U Bonskoj dvorskoj kapeli, Beethoven sudeluje već od 1782. kao orguljaš, zatim je čembalist, a 1789. i violinist. U tom periodu, nastale su njegove prve kompozicije: klavirske, vokalne, kamerne.

Godine 1792. odlazi u Beč gde studira kod Haydna, Shenka, Albrechtsbergera (teoriju) i Salierija (vokalnu kompoziciju). U Beču ostaje živeći kao sloboda umetnik.

Virtuoz i kompozitor…

Isprva se afirmisao kao pijanistički virtuoz i kompozitor u muzičkim salonima aristokratije. U tim krugovima je stekao moćne pokrovitelje i prijatelje (knezovi Lobkowitz i Kinsky, nadvojvoda Rudolf).

Godine 1795. nastupa, prvi put, javno i štampa svoje prve kompozicije s oznakom opusa: 3 klavirska trija op.1 i 3, klavirske sonate posvećene Haydnu.

Za Beethovena karakteristična samokritičnost se ispoljava već u tom da svoja mladalačka dela iz bonskog razdoblja nije numerisao mada ona upotpunjuju sliku njegovog stilskog razvoja i sadrže mnoge muzičke misli koje je kasnije razradio.

Svojim pijanističkim koncertima u Pragu 1796. i 1798. – i Berlinu – Beethoven stiče sve širi krug poklonika. Do 1800. komponuje, uglavnom, dela za klavir (sonate do op.14, među njima i Pathetique; više varijacija) i kamerne sastave (septet op. 20 za gudačke i duvačke instrumente; duvački sekstet op. 71; violinske sonate op. 12 i 24 Fruhlingssonate; 6 gudačkih kvarteta op. 18) kao i 2 klavirska koncerta i tad pristupa stvaranju simfonija.

Na krilima slave…

Godine 1800, dovršena je njegova 1. simfonija u C-duru; 2. simfonija u D-duru; 3. simfonija u Es-duru Eroica; 4. simfonija u B-duru; 5. simfonija u C-molu; 6. simfonija u F-duru Pastorala. Praizvedba 7. simfonije u A-duru i simfonijskog dela Wellington`s Sieg krajem 1813, prvi je u nizu svečanih koncerata održanih za vreme Bečkog kongresa 1814. koji označuje vrhunac Beethovenovog uspeha. Tad se svira, između ostalog, i 8. simfonija u F-duru i druga verzija njegove jedine opere Fidelio.

Uporedo sa simfonijama, Ludwig van Beethoven je do 1815. komponovao klavirske sonate op. 53 Waldstein, op. 57 Appassionata, op. 81 Adieux; gudačke kvartete op. 59 Rasoumowsky, op. 74 Harfenquartett i op. 95; violinsku sonatu op. 47 Kreutzersonate; klavirske koncerte u C-molu, G-duru, Es-duru; svoj jedini violinski koncert u D-duru i Tripelkonzert za klavir, violinu i violončelo.

U tom periodu punog stvaralačkog napona, Ludwig van Beethoven je već bio u velikoj meri nagluv; još 1794 – 96, pojavili su se prvi znaci bolesti uva i nagluvosti koja je progresivno rasla što ga je prisililo da se povuče iz koncertnog života (poslednji put je svirao 1815), a od 1818, već je sasvim gluv – sporazumevao se pismeno. Sviranje svojih dela više nije mogao da čuje, ali ono što je u tom periodu komponovao (Missa solemnis za solo, hor i orkestar; poslednje klavirske sonate op. 109 – 111; 9. simfonija u D-molu sa solistima i horom u 4. stavu na tekst Schillerove “Ode Radosti”; poslednjih 5 gudačkih kvarteta) govori o izvanrednom bogatstvu njegovih zvučnih imaginacija, o genijalnoj muzičkoj nadarenosti, o nesalomivoj snazi volje.

Betovenov autograf iz jednog pisma

Betovenov autograf iz jednog pisma

Individualan i slobodarski duh…

Ludwig van Beethoven je posle Haydna i Mozarta, od čijih tekovina polazi, treći i poslednji velik majstor bečke klasike. Ali dok život i delo Haydna i Mozarta nose pečat dvorskog društva, Beethovenov život i umetnost očitavaju individualan i slobodarski duh. U elementarnoj snazi njegovog muzičkog izraza progovara nov tip čoveka građanskog veka, a Beethovenova veličina je što je snažno i neposredno izražene doživljaje pojedinca uzdigao na opšteljudski nivo. Njegova umetnička etika je zasnovana na principima demokratičnosti, humanosti, umetničke istine i slobode.

U Beethovenovom muzičkom opusu, težište je na sonatno oblikovanoj instrumentalnoj muzici a u toj oblasti se izdvajaju tri grupe dela: 32 klavirske sonate, 16 gudačkih kvarteta, 9 simfonija. Polazeći od baštinjene klasične sonatne forme, Ludwig van Beethoven je postepeno formalno i sadržajno proširuje i preobražava prožimajući je dramatičnim akcentima, obogaćujući je elementima slobodne fantazije i polifonije.

Za njegov kompozitorski stil je karakteristično: aforistički kratka plastična tematska jezgra iz kojih organski izrasta složena građa jednog stava (npr., 1. stav 5. simfonije); sve izrazitiji kontrasti ne samo u tematskom oblikovanju već i u potpunoj suprotnosti, u naglim dinamičkim promenama, u izmenjivanju brzih i laganih delova, u suprotstavljanju raznovrsnih samostalnih instrumentalnih grupa; organsko uključivanje figuracije i ornamentike u tematiku; majstorska veština i raznolikost u primeni tehnika varijacije (tzv., figurativne i karakterne) unutar sonatnih kompozicija i u samostalnim varijacijskim delima; i, najzad, sve doslednije provođenje tematskog jedinstva kroz sve sonatne stavke i na toj osnovi izgrađivanje ciklične sonatne forme.

Beethovenovo monumentalno delo otvara nove puteve razvoja muzike; specifično beethovenski tematski aforizam, njegova ciklična sonatna forma i, pogotovo, njegov simfonijski stil, uzori su koje slede muzičari romantizma od Shuberta, preko Mendelsohna, Schumana i Berlioza do Brucknera, Brahmsa i Wagnera pa do Schonberga i Bartoka.

Međutim, iako u Beethovenovoj muzici ima romantičnih elemenata i uprkos tom što je njegovo delo postalo ishodištem razvoja romantičkog perioda, on je, u principu, ostao do kraja klasik jer je uspeo da savlada građu i uspostavi klasično uravnoteženo jedinstvo između sadržaja i oblika. Brojne njegove sveske skica, dokumenti su njegove titanske borbe za klasičnim oblikom koje njegovom stvaralaštvu daje pečat herojske borbenosti.

Beethovenova ličnost i delo, osvetljeni su do najnovijeg vremena s vrlo različitih, često i oprečnih umetnickih, filozofskih i društvenih pozicija. Ogromna literatura o njemu i podjednako živ interes širom sveta za njegovu muziku, potvrđuje Beethovenovu izuzetnu kulturno-istorijsku vrednost.

Video-prilozi

1. prilog:

L. V. Betoven – Trostruki koncert za violinu, violončelo, klavir i orkestar, trajanje: 43:35 minuta
Klikni, dole:

 

 

2. prilog:

Ludwig van Beethoven Violin Concerto in D Major Op.61:클라라주미 강 & Seoul Phil Orchestra, trajanje: 45:37 minuta
Klikni, dole:

https://www.youtube.com/watch?v=f8yZu9tSX7E

 

3. prilog:

Ludwig van Beethoven – Symphony No. 9 (Proms 2012), trajanje: 1:13:42 sati (više od sata!)
Klikni, dole:

 

 

4. prilog:

Ludwig van Beethoven – Violin Concerto – Mutter, Ozawa, trajanje: 58:40 minuta (skoro pun sat!)
Klikni, dole:

 

Izvor: diskusije.net, https://www.youtube.com

Priredio: V. V. M.

oOOo