PRIČA O ŠAHU KAO IGRI MILIONA

Šta je šah i kako je nastala igra koju igraju milioni šahista na svetu. Ko je izmislio šah i kada

 

Ima više zanimljivih priča o nastanku ove čudesne drevne igre. Jedna od njih najviše pleni. Navodno, radi se o Palamedu, grčkom junaku koji je izmislio šah i, to, dok je trajala opsada Troje. Hteo je ovom igrom da vojnicima prikrati vreme. Zaista, u arheološkim iskopinama antičke prošlosti, pronađene su prastare ploče slične šahovskoj ali, to, još, ne beše šah kakav mi poznajemo. Najstariji spomenici šahovske igre potiče iz Indije, iz sredine 6. veka.

Šta je šah i Šahovska tabla od dijamanata Charles Hollander Royal

Šahovska tabla od dijamanata i belog zlata Charles Hollander Royal vredna 500.000 U$

Smisao igre…

U staroj persijskoj pesmi Knjiga o čatrangu (Čatrangname, kraj 6. veka) kaže se: Indijsko poslanstvo je donelo persijskom kralju Hosroe I Anoršovanu (Pravedni, kom je Indija plaćala danak), šahovsku tablu s figurama. Indijci su tražili od kralja ili da sam pronađe pravila tajanstvene igre ili da odustane od danka. Hosroe se našao u čudu ali je nekom persijskom mudracu uspelo da odgonetne smisao igre.

Indija je, prema tom, postojbina šaha. Ali, ko je šah izmislio, kad je nastao, ostaje i dalje tajna.

Jedna stara indijska priča o tom govori: da je to bilo kad je Indijom vladao mlad kralj Balhib. Njega je odgojio mudrac Sissa Ben Dahir, ali je lukavom plemstvu i sveštenstvu uspelo da mladog kralja otmu uticaju čestitog mudraca. Kralj je voleo zabavu i veselje i prestao da mari za nevolje običnog naroda. Za to vreme, njegovi lukavi savetnici su globili narod i bogatili se.

Tad je Ben Dahir, znajući za sklonosti mladog kralja, izmislio novu igru kojom je želeo da pomoću figura i poteza prikaže skrivene narodne patnje. Balhib je, tako, saznao istinu i bogato nagradio mudraca. Šta god zaželi, daće mu se!

Ben Dahir je za nagradu zaželio pšenicu. Ali, kako? Da mu se na prvo polje šahovske table položi jedno zrno, na sledeće dva zrna, zatim na treće četiri… i uvek, dalje,  dvostruko po dvostruko.

Na početku se Balhib čudio skromnosti mudraca – ali toliko žita, ipak, nije mogao sakupiti kad je izračunao krajnji broj zrna. Tačan broj iznosio je 18 446 744 073 709 551 625 zrna ili oko bilion tona!

Indijski pisac Halaiudha (10. vek) spominje u jednom svom komentaru da se za 64 polja šahovske table uzima i naziv kocthazara (kočazara), što u prevodu znači ambar. Ne zna se da li taj naziv potiče od priče s pšenicom ili je priča nastala od tog naziva.

Šah se u Indiji zvao čaturanga što je, ujedno, i pesnički  naziv za tadašnju indijsku vojsku koja je imala četiri roda vojske. To su bili vojnici sa slonovima – danas u šahu lovci, pa borna kola – današnji topovi, pa konjanici i pešaci. Tu je bio, još, i radža-kralj, kao i mandarin (savetnik) – u današnjem šahu, to je dama ili kraljica.

Figure su se na tabli kretale mnogo sporije nego danas. Mandarin (dama) samo je išao na susedno polje u kosom smeru, slon (lovac) preskakao je po jedno polje u kosom a kola (top) po jedno polje u ravnom smeru. Konj se kretao kao današnji skakač a to je sredina između kretanja slona i kola: jedno polje koso i jedno polje ravno u istom smeru.

Šahovske figure, osim kralja i ferza (naša kraljica), simbolizuju četiri roda vojske: pešake, konjicu, slonove i borna kola. Ta simbolika se u prevodima na razne jezike delimično izgubila. Pešak (pion) je u nemačkom jeziku der Bauer (seljak), u engleskom pawn, reč koja potiče, preko anglo-normanskog i francuskog, od latinskog pedon, što označava vojnika-pešaka.

Figura konjanik (ili vitez) još se tako zove, recimo, u engleskom. U ruskom je konj, kod nas skakač, konj. Indijska figura, koja simbolizuje slona i danas se naziva slon u ruskom. U nemačkom je der Läufer, što znači trkač. Kod nas lovac, a u engleskom, neočekivano, bishop (biskup), možda što oblikom podseća na biskupsku kapu. Itd.

Šahovska tabla, magični kvadrati…

Kako je došlo do konstrukcije tako složene igre? Šahovska ploča je, svakako, starija od figura: magijski kvadrati s raznim brojem polja, nađeni su u starim egipatskim, kineskim i indijskim hramovima. Tabla sa 8 x 8 polja = 64 – široko je korišćena u Indiji. Na sanskrtu se naziva aštapada, od aštau: osam i pâdam: noga, stopa, polje; to je i jedno od imena za prebivalište Boga Višnu. Aštapada je bila površina na kojoj se gatalo i proricalo, a posle su na nju bacane i kocke za igru.

U doba Veda, činilo se u prirodi, pa je i kvadrat aštapade urezivan na zemlji. Kvadrat je, verovatno, imao veličinu 8 x 8 stopa – pa odatle potiče naziv. Početkom naše ere,  aštapada se počela izrađivati kao tabla od drveta, srebra, zlata, kosti… i dr.

Na tabli za šatrandž, polja nisu bila obojena raznim bojama. Uzorak svetle i tamne boje, kakav danas imamo na šahovskoj tabli, pojavljuje se, tek, krajem 11. veka.

Na slici, dole: jedan od bezbrojnih – ali uzaludnih – pokušaja da se unapredi klasičan šah…

Novi oblik šaha

Ideja za novi oblik i izgled šaha

Baš čudno, u odnosu na današnji šah – na ovoj tabli, igrala bi tri igrača! Da li bi bilo i više kibicera, ne zna se!…

Propao predlog nenadmašnog igrača…

Na kraju, i jedan (propao kao i svi dosadašnji!) predlog velikog Fišera – Bobija – po njegovoj zamisli, šahovska tabla je deo lopte – dakle, nema ograničenja ivicama dosadašnje table  – a igra bi trebalo da započne tako što igrači, naizmenično, postavljaju figure na 64 polja – dakle, nema ni dosadašnjih otvaranja – pa, tek, tad, partija započinje…

 

Priredio:
V. V. M.

oOOo