ŠTA ZNAČI OPROŠTAJ

Duhovna pouka i kratka priča zašto treba opraštati i šta je oproštaj. Šta je duša po pouci koju je dao Sveti Makarije Veliki

 

Razgovaraju male duše na nebu s Bogom.
Dušo moja, ne zaboravi šta znači oproštaj - stepenice ka nebu

Oproštaj su stepenice ka nebu

Kaže jedna duša Bogu:
– Bože, šta je to svetlost?
– Da ti objasnim šta je svetlost moraš upoznati tamu. A toga ovde u raju nema – odgovori Bog
A Bože, šta je to hrabrost?
– Da ti objasnim hrabrost moraš upoznati strah. Ni toga nema tu. Mi smo čista Ljubav.
– A Bože, možeš li mi molim te objasniti šta je Oproštaj.
– Da ti objasnim oproštaj trebao bi ti neko učiniti nešto jako nažao. A toga nema tu. Vi ste čiste duše u ljubavi. Nemoguće je da ne služite jedna drugoj.
– Ali Bože molim te, ja sam čula da je to najuzvišeniji osećaj koji postoji. Želim to divno iskustvo oproštaja. To ispunjava dušu posebnim sjajem.
– U redu, ali za to iskustvo moraš ići na Zemlju. I neko ti mora učiniti nešto jako ružno a to neće ni jedna Duša hteti.
– Evo ja ću! Vikne druga mala Duša. Ja ću pomoći. Ići s tobom na zemlju i jednog ti dana učiniti nešto jako nažao da se ti možeš ispuniti večnim sjajem opraštanja. Ali samo te jedno molim …Nemoj nikada zaboraviti zašto sam to uradio!
Jeste vi zaboravili?

Šta je duša

Sveti Makarije Veliki kaže da Anđeli imaju lik i izgled, kao što i duša ima svoj lik i izgled, i da taj lik ‐ spoljašnji izgled kako Anđela, tako i duše ‐ jeste lik i izgled spoljašnjeg čoveka u njegovom telu. Isti ugodnik Božiji uči da Anđeli i duše, iako su po svome biću veoma fini, ipak, uz svu svoju delikatnost, jesu tela. To su fina, eterična tela, dok su naprotiv naša zemaljska tela veoma materijalna i gruba. Grubo ljudsko telo služi kao odeća za fino telo duše. Na oči, uši, ruke i noge duše odeveni su odgovarajući udovi tela. Kada se duša putem smrti odvaja od tela, ona ga svlači kao odeću.
Sveti Makarije veli da najsavršeniji hrišćani, očišćeni i prosvećeni Duhom Svetim, vide lik duše, ali takvo savršenstvo i viđenje dostižu samo retki među svetima. Isti veliki otac tvrdi da kod onih koji se mole molitvom Duha, duša tokom molitve ponekad naročitim i nedokučivim delovanjem Duha Svetoga izlazi iz tela (opisujući natprirodno delovanje blagodati Božije za vreme molitve, Makarije Veliki kaže: ʺU tom času čoveku se događa da zajedno sa ishođenjem molitve iz usta, iz njega ishodi i dušaʺ; očigledno, ovo se događalo samom svetom Makariju).
Ako su se i čak u ono doba kada je u pustinji egipatskog skita procvetao Veliki Makarije, u doba uzvi šenog monaškog podviga, samo vrlo retki među svetim monasima udostojavali se da vide lik duše, koliko su tek retki danas! No, i danas ce mogu sresti, po velikoj milosti Božijoj i po nelažnom obećanju Gospoda Isusa da će prebivati sa Svojim vernim učenicima do kraja sveta Prema ličnom svedočanstvu izabranika Božijeg koji je prilikom najobilnijeg blagodatnog delovanja molitve iznenada video svoju dušu kako je izašla iz tela i stoji u vazduhu, ona je ‐ eterično, veoma fino, lebdeće telo, koje ima izgled našeg grubog tela, sve njegove udove, čak i kosu, i njegove crte lica, jednom rečju: potpunu sličnost sa njim. Ne samo da su uz dušu bile sile uma i srca, nego i svi organi čula ‐ vida, sluha, dodira, u njoj je bio čitav život, a telo je ostalo na stolici kao mrtvo, kao skinuta odeća, sve dok se pokretom ruke Božije u njega nije vratila duša, na jednako neshvatljiv način kao što je i izašla.
Sveti Ignjatije Brjančaninov