NEKI DRUGI SVET

Koliko greše oni koji ne razumeju da Bog postoji vidi se po tome kako život, društvo i istoriju sagledavaju, kako život vode do svog besmislenog kraja

Čudno je koliko teško mnogi među nama pristaju da Boga shvate ozbiljno i realno, kao da nismo do sada već imali osam i više vekova čudesnog hrišćanskog iskustva. Kao da tim našim sumnjičavim savremenicima nisu dovoljna svedočenja Svetoga Save, Kneza Lazara, Arsenija Čarnojevića, đakona Avakuma, Nikolaja Velimirovića, jasenovačkog mučenika Vukašina iz Klepaca, patrijarha Pavla…

Oni koji ne razumeju da Bog postoji i Beli Andjeo detalj freska iz manastira mIleševo

 Beli Andjeo – detalj freske iz manastira Mileševo

Nisu im dosta Hilandar i Studenica, Žiča i Visoki Dečani, Beli mileševski i Plavi ariljski Anđeo, Bogorodica Trojeručica, Nemanjina loza… sve je to za pomenute srpske skeptike i ravnodušnike nedovoljno uverljivo, nebitno i nevažno.

Takvima ni Hram nije svetinja, ni Krst, ni Raspeće, ni Ikona, ni Mošti svetiteljske, ni mistična monaška groblja.

Sve je to za njih „obično“ i „slučajno“, bez nekog posebnog nadahnuća i značaja.

Njima je nedeljno stajanje na liturgiji mučno, a početak službe Božije uvek preran i nimalo privlačan.

Za njih sem politike (i njih samih) i nema drugih Svetinja…

Treba izdržati takve savremenike, čuvajući za sebe pravo da unapred odbacimo njihovu nepresušnu potrebu da nas gnjave i ugnjave svojim duhovno perifernim, rekao bih „provincijskim dilemama“.

Ja neki put razmišljam, sve čudeći se, o tako glupom stavu ove pomodne, sasvim nadobudne „sumnje u Boga“.

Kako je uopšte moguće živeti u ovakvom stanju duše, u bezbožnim kavezima pomodnog ateizma?

Ja to ne razumem.

Zaista ne razumem.

 

Dragoslav Bokan

Izvor: FB strana autora