Skupštinski vremeplov…

PRIČA S TUŽNIM KRAJEM

Nekada poznata Tužna priča o dedi i unuku u Skupštini Srbije koja nije ispričana do kraja

 

SEĆATE LI SE TUŽNE PRIČE O DEDI I UNUKU?…

Pročitajte kraj koji nikad nije ispričan…

Pre 23 godine (ovaj prilog je od: 25.02.2014) Branko Lazić, tadašnji predstavnik socijalista u Skupštini Srbije, pokušao je da ispriča Tužnu priču o dedi i unuku, ali su ga ostali poslanici ismevali i prekidali…

Branko Lazić i Tužna priča o dedi i unuku u Skupštini Srbije

Branko Lazić i SKupština Srbije u kojjoj je počela tužna priča o dedi i unuku

Pre 23 godine, Srbija nije, samo, pričala o martovskim demonstracijama opozicije koje je predvodio lider SPO-a Vuk Drašković već je apsolutna tema svih skupova bila Tužna priča o dedi i unuku u Skupštini Srbije, koju je pokušao da ispriča preminuli narodni poslanik Branko Lazić, tadašnji predstavnik SPS-a, a kog su svi tadašnji poslanici ismevali i prekidali…

A gde je kraj priče?!…

Priča nikad do kraja javno nije ispričana… ali, ipak, saznao se njen kraj…

I sve je ostavila bez daha…

Posle čuvenih demonstracija opozicije 9. marta 1991,  koje će ostati upamćene po izvođenju tenkova JNA na ulice Beograda, usledio je studentski protest, Parlament je zasedao, a u opštem ludilu – smeh je izmamio urnebesan  nastup jednog poslanika.

U noći između 11. i 12. marta, oko pola tri, za govornicu je izašao poslanik SPS-a iz Petrovca na Mlavi Branko Lazić da ispriča jednu priču i tim – ni nesluteći – ušao u legendu…

Dve decenije kasnije, tačnije 23 godine od čuvenog govora i Tužne priče o dedi i unuku, čini se da ni sam Lazić nije bio svestan koliko je bio u pravu kad je najavljivao da priča ima tužan kraj…

Lazić je, inače, preminuo u decembru 2010. Do smrti je bio aktivan u SPS-u…

Dovršio priču u skupštinskom restoranu…

– Pokojni Lazić nam je, samo, jednom, i, to, odmah posle te sednice, u restoranu Skupštine, na naše insistiranje,  ispričao priču do kraja – i nikad više je nije pričao – započinje razgovor Radović i nastavlja nam priču do kraja:

– Deda je znao put kojim treba da se ide, ali i unuk je,  takođe, tvrdio da zna koji je pravi put. Onda je deda iz ljubavi prema svom nasledniku odlučio da ućuti i prepustio je vođenje vojske i svih unuku iako je dobro znao da unuk ne zna gde je izlaz. Svi su krenuli za njim, a on ih je vodio kroz neku šumu gde su naišli na živo blato, upali su u nj i svi poginuli. To vam je kraj te čuvene priče o dedi i unuku.

Radović se sa setom seća tih vremena i druženje s  preminulim Lazićem za kog, kaže, ima, samo, reči hvale i da je bio čovek pun poučnih i dobrih priča…

– Ovo je zaista poučna priča, a pouka, njena je – da ne treba naglo dozvoliti da mladost preuzme svu odgovornost – već da često treba konsultovati i iskustvo! – kaže on…

Video-prilog

Priča s tužnim krajem, trajanje: 9:45 minuta

Klikni, dole:

httpv://www.youtube.com/watch?v=R4_Cz5Skcyc

 

Izvor: www.telegraf.rs

Priredio: V. V. M.

oOOo