CENTRALNE BANKE I SRBSKA BANKA

Kako je i kada osnovana Srbska banka od strane srbske elite i šta je potom sledilo. Veza Centralne banke Engleske i Srbske banke

 

Očuvanje monopolističke pozicije “Bank of England” u PRIVATNIM Centralnim Bankama sveta je glavni razlog satiranja Srbske nacije kroz kompletan 20 i 21 vek. Satiranje naroda sveta se radi po ustaljenom principu koji pokazujem kroz primer odnosa prema Srbskoj naciji.

Centralne banke i Srbska banka - novčanica Srbije iz 1941 godine

Novčanica Srbije iz 1941 godine

Kapitalizam, nije sistem proizvodnje, ekonomije itd jer privatna proizvodnja, ekonomija itd. postoji već treći milenij. Kapitalizam je privatni sistem (vlasnika “Bank of England”) upravljanja nad narodnom masom koju je pretvorio u robove – robote, koji grupisani u različite grupe sami sebe održavaju, kontrolišu, kažnjavaju i uništavaju.

 

Srbska Banka, osnovana 1895 godine u Zagrebu, je nastavak tradicije samostalnog slobodarskog razvoja lokalnog naroda koji u razvijenom kapitalizmu mora imati nezavisnu samoregulišuću i samofinasirajuću Banku. Osnivači i upravljači Srbske Banke i sami uspešni kapitalisti ne shvatajući osnovnu monopolističku postavku kapitalizma, otvaraju niz nezavisnih nacionalnih institucija, koje uklapaju moderni razvoj sa Slobodarsko – ravnopravnim tradicijama Srbskog etnosa. Uspešnom organizacijom samostalnog razvoja Srbska Elita navlači na sebe i svoj narod najsnažniju reakciju osnivača i vlasnika kapitalističkog sistema. Uspeh razaranja samostalnih pokušaja organizovanja lokalnog naroda biva zagarantovan nepostojanjem adekvatne pripreme i odbrane od strane domaće Elite. Primeri nesvesne kapitalističke elite se nalaze širom planete a najpoznatiji su osim Srbske elite, Ruska, Persijska, Jevrejska, Latino Američke …   dok Kubanska i Korejska imaju nepotpun ali trajniji uspeh.

Funkcionalno tradicionalno življenje nalaže sveopštu saradnju ali onemogućuje i spečava bilo kakvu kontrolu stranih država, religija, grupa…

Preuzimajući tekovine novog kapitalističkog sveta u razvoju, istovremeno ga uklapajući sa starim tradicijama, na Balkanu se izdvaja Srbska narodna Elita koja dokazuje svoju pripadnost narodu preuzimanjem odgovornosti nad odgojem i razvojem mladih te poboljšanju života svih slojeva i grupa lokalnog naroda. Uviđajući takav razvoj Srbske Elite, zapadne religije i kapitalisti odabiru bečkog studenta prava jevrejskog hrvata Josipa Franka za okosnicu borbe protiv sopstvenog naroda.

Vrednog i ambicioznog Josipa Franka regrutuju predstavnici velikog kapitala austriskih “frankista” te katolički Isusovci (Militantni katolički red), omogućavajući mu dugu i uspešnu karijeru ako bude pratio i širio smernice.  Frank ubrzano ne samo završava fakultet već i doktorira te odmah biva primljen kod tada veoma uticajnog austriskog političara i advokata u Beču, koji ga povezuje sa mrežom uticajnih saradnika glavnog grada Austro Ugarske. Iz Beča Josip Frank prelazi u drugi glavni grad monarhije, u Budimpeštu, gde ga zapošljavaju u sud, odakle nesmetano upoznaje uticajni krug budućih saradnika.  Završivši obuku indokriniranja i sticanja autoriteta vlasti, Frank odlazi u Zagreb radi preuzimanja indokrinacije localnog stanovništva. U Zagrebu se pridružuje Anti Starčeviću koji je već bio počeo postavljanje osnova hrvatske nacije i njihove političke uloge organizujući od zapada podržanu partiju. Ne iznenađuje podatak, da iako već u godinama, Ante Starčević, napušta svoj dotadašnji pravac ubrzano se prilagođavajući novodošlom Franku kojem i priprema preuzimanje stranke.

Josip Frank je u momentu osnivanja Srbskih institucija za dizanje standarda i svesti naroda ne samo preuzeo, od zapadnih mentora, stvorenu stranku, već je i napisao (1894) prvi “pravi” politički program “hrvatske” stanke. Politički program hrvatske stranke prava je bio otvoreno antiSrbski radi odvajanja “hrvata” iz Srbskog – Slavenskog korpusa ali i pripremio teren za sledeći nivo tj oružano nasilje protiv Srba i sveslavenskog ujedinjenja kojime bi “zacementirao” to odvajanje. Oružano nasilje nas Srbima je počelo 1902 kad su frankovci “spontano” 3 dana u 3 grada razarali Srbsku imovinu (radnje, kuće, organizacije itd) čiju su robu krali i izbacivali na ulicu te spaljivali. Ovakvo nasilničko ponašanje nije izum “pravaša” jer je takvo maltretiranje bilo korišteno pre i posle npr nad Jevrejima, Rusima, muslimanima, hrišćanima….

Čin austriske aneksije BiH je pratilo naređenje frankovcima da osnivaju oružane formacije antiSrbske paravojske takozvane “frankovačke legije” iz kojih su kasnije stvorene pavelićeve ustaške bojne.

Srbi na područiju Balkana su dolazak kapitalizma u 19 veku iskoristili za stvaranje intelektualne i ekonomske elite koja je bila neodvojive deo svog naroda. Srbska narodna elita je na teritoriju austro-ugarske osnovala;

– Srbsku Banku (1895) centrala financije Srba iz koje je stvoren niz lokalnih banaka i štedionica a 1914 se spojila sa najjačom Srbskom bankom južne ugarske “Centralnim kreditnim zavodom”. Srbska Banka je zbog svoje samostalne ekonomije izbegla svetsku kapitalističku krizu 1931 nakon koje je Srbska Banka postala jedna od važnijih svetskih banaka a Jugoslavenski monarh nakon engleskog i belgiskog, najbogatiji monarh evrope bez Rusije. 1941 godine NDH je preotela Srbsku banku promenivši upravu i ime u “Trgovačko Industrijalna Banka” a 1945 godine je nova komunistička vlast zabranila njeno obnavljanje i potražnju povraćaja imovine.

– Srbsko Privredno Prosvetiteljsko Društvo – Privrednik, (1897) koje je do ukidanja od NDH i zabrane obnove od titove Jugoslavije stipendiralo oko 40 000 uglavnom Srbske dece i omladine. Deca su obrazovana uglavnom za zanatlije i trgovce a talentovani pojedinci i do akademskih zvanja. Nekon završetka obrazovanja Privrednik je stručno i financiski pomagao obučenoj mladeži da otvaraju samostalne radnje i radionice u svojoj okolini te tako podižu nivo kulturno društvene svesti ali i standarda življenja.

– Savez Srbskih Zemljoradničkih Zadruga (10 Januara 1898) okupljajući sopstvene velike i manje posede u zadrugu za obučavanje u poljoprivredi i vođenju finansija, obrazovanju, kreditiraju tj samokreditiraju. Uspešnost rada ovih zadruga se vidi na njihovom rastu tako da je početnih 152 zadruga do 1 sv. rata tj za manje od dve (2) decenije, uvećan sa preko 400 novih zadruga.

Ovaj i ovakav samostalan rast i razvoj južnih slavena koji su se okupljali oko Srbske nacije, internacionalni bankari su zaustavili udarom na tri nivoa; 1)stvaranjem unutrašnjih neprijatelja – ustaša, 2)stranom vojnom silom, 3)naknadnim, razornim političko ekonomskim zakonima i merama

Radi oduzimanja Srbima centralne uloge “južnoSlavenskog” Pijemonta, centralne Banke (Bank of England) su koristile oprobani recept kapitalizma, “stvaranja novih nacija” kojima se razbija jedinstvo i snaga naroda, okrećući ih jedne protiv drugih. Razdvajanje novostvorenih nacija je pojačano dejstvom religioznih frakcija (katolici – pravoslavci) a kasnije i različitosti religija (muslimani). Terorističkim akcijama i korupcijom su širili nezadovoljstvo, pa su od malog broja kupljenih članova, stvarali organizaciju koja je tek ratnim dejstvima dobila neophodnu bitnost.

Svoju uspešnost “Bank of England” duguje izazivanju ratnih i drugih nevolja kojima uništava lokalnu ekonomiju te samostalne pojedince i grupe da bi “rešenje” sukoba donele dve “suprtstavljene” strane sukoba pod njihovom kontrolom. Suprotstavljene strane naizmence, uspostavljaju legitimitet krađe, daju imunitet glavnim organizatorima pljačke i razaranja dok se sitni izvršioci spektakularno hapse te nastavljaju propast kontrolisanim obrazovanjem, informisanjem te sve većim ograničavanjem slobode radi sigurnosti.

Zvuči li sve ovo previše poznato?

Dodatak

Shabbetai Tzvi (1626-1676) i njegov mentor/profet Nathan od Gaze su pokrenuli pokret iz koga je par vekova kasnije proizašao Cionizam. Pokret je prešao u ilegalu prelaskom Tzvi-a i sledbenika u Islam a Nathana i sledbenika u Katoličanstvo. Javni kolaps ovog mesijanskog pokreta je kod Jevreja stvorio Chasidic Judeizam pod pod upravom «ukrainca» Yisroel benn Eliezer poznatog i kao Baal Shem Tova ili Besht. Među jevrejima istočne evrope uz podršku nejevrejskih naslednika Tzia iz katoličke religije stvaraju se Zoharisti (po srednjevekovnom kabalisti Sefer Zohar njihovom ideologu) ili Frankisti po Jakobu Franku orginalno Leibowic, njihovom lideru (Poljska 1726-1791), koji su izgrađeni na misticizmu kabale, magiji i religioznom ushićenju.

Obe ove sekte (Hasedici i Frankisti) gaje kult ličnosti – mesijanstvo, koje označava postojanje osoba «više vrednosti» koje su iznad zakona. Frankisti – Zoharisti, imaju i specifičnost doktrine spasa putem seksualne megične ekstaza (koju mnogi zapadni spiritualisti nastavljaju pod hindu-budističkim principom «tantrik»-seksuala unija tela i duše, muškarca i žene, čoveka i boga) dok istovremeno napuštaju Talmud pa ih Jevreji odbacuju kao Heretike. Zaštitu i logistiku Frankistima daje Katolička crkva i materijalistička elita za njihovo širenje po Evropi.

Baron Jakob Frank je kršten u Varšavi a Poljski kralj August 3 mu je bio kum pa povlašten položaj koristi za širenje svojih pobornika koje dobiva i među katolicima balkanske austro ugarske koju zbog toga i posećuje. Zbog Inkvizicije, kojoj je smetalo spašavanje putem seksa, rad i postojanje kulta prelazi u ilegalu a Baron Frank je 13 godina bio u zatvoru inkvizicije. Oslobađanje dobio od Rusa koji su praznili ratom oslobođene zatvore, nakon čega se seli u današnju Nemačku gde nastavlja život bogatog plemića koji omogućavaju njegovi sledbenici. Prelazak Barona Franka u nemačku označava širom Engleske, Nemačke, Francuske pojavljivanje kultova, klubova, itd (Hellfire, Elect Cohens, Martinist itd) sličnih ideja i seksualnih «svečanosti».

Ante Starčević – dete iz religiozno mešovitog braka (majka pravoslavka) preuzima stric Šime koji mu usađuje potrebu stalnog dokazivanja odanosti katoličanstvu radi koje studira teologiju u Pešti. U Pešti Starčević ubrzano doktorira filozofiju ali ne postaje sveštenik već ga zbog stalnog osećanja krivice (majčinog konvertitstva) šalju u politički život u Zagreb. Stručnost svog visokog obrazovanja Starčević dokazuje neuspešnim pokušajima zaposlenja u obrazovnim ustanovama Zagreba i Beograda zbog kojih mu osiguravaju politički posao iz kojeg prelazi u profesionalne političare. Politička uloga Starčevića je bila ozakonjivanje i jačanje novostvorene hrvatske nacije te njeno omasovljavanje i početak političkog postojanja «hrvatske ideje».

Ante Pavelić – dete siromašnih roditelja radnika pruge Sarajevo Metković, školovanje počinje u Maktabu (islamska osnovna škola) iz koje prelazi u Jezuitsku školu (osnovna škola vojnog katoličkog reda) u kojoj pristupa frankovcima (sa 14 godina). Sa 16 godina školovanje nastavlja u Zagrebu kod brata pod nadzorom frankove studentske organizacije ali svejedno gubi godinu, nakon čega prelazi u Senj gde mu daju potvrdu o završetku te i još jedne godinu srednje škole, sledeću potvrdu o završetku školske godine dobiva u Karlovcu da bi sledeću potvrdu završetka školske godine ponovo dobio u Senju  nakon čega se vraća da maturira u Zagrebu. Nakon mature upisuju ga na Pravni fakultet u Zagrebu, koji neobično brzo završava, da bi nakon toga bio pozvan u vojsku gde zvanično umesto služenja radi kao zidar??? sa stanom kod jevrejske porodice. Nakon provere odlučnosti i dodatne obuke paveliću je utvrđena nesposobnost za vojsku pa otpušten pravo u advokatsku kancelariju predsednika pravaške stranke gde još iste godine dobiva doktorat. Pri osnivanju kraljevine SHS Ante Pavelić je bio stranački vojnik koji je javno protestovao protiv Kraljevine SHS i Srbskog kralja da bi uskoro pri osniovanju Jugoslavije bio jedan od ključnih zagovornika njenog stvaranja. Tri godine kasnije Ante Pavelić preuzima upravu nad strankom koja je propagirala ekstremno «čisto» katoličanstvo i nacionalno «čistunstvo» da bi sledeće godine venčao pokatoličenu jevrejku člana «pravaške» stranke.

Bečki frankisti šalju Pavelića kod Musolinija koji mu daje potrebnu logistiku za osnivanje ustaša a radi njihovog finaliziranja se vraća u Beč. Novostvorene terorističke grupe ustaša vežbaju u kampovima Mađarske i Italije koje mu osiguravaju nasleđeni saradnici Josipa Franka.

Milenko Grubor