INDIVIDUALNO JA i KOLEKTIVNO JA

Iliti greške krajnosti JA

Što sam više učio i shvatao, kako da život u materijalističkom sistemu funkcioniše sve više sam bivao sam a onda slučajno naleteh na Aristotelove reči “samo bogovi i zveri mogu živeti van društva” te se nasmeših jer prirodna filozofija (način življenja) starog RASa koliko god je krili i uništavali uvek iskače kao biljka iz dugo sakrivenog semena i raste nepromenjeno nepokolebljiva.

Individualno Ja i kolektivno Ja

Individualizam se predstavlja kao jedinstvenost, koja provučena kroz materijalističke filtere kapitalizma, znači različitost tj neophodna (nametnuta) potreba za različitošću, kojom se uništava pripadnost celini.

Kolektiv-Kolektivizam koji je prizašao iz tradicionalne materijalističke filozofije državnih sistema zadnjih par hiljada godina zamenjuje celinu-zajednicu ravnopravnih te služi kao dokaz da je zajednica identična bezličnosti tj gubitku ličnosti. Ovo ide do te krajnosti da je čak i bračna zajednica (samo dve ličnosti) postalala pojam za gubitak ličnosti. Dokaz za to je internacionalna priča (potvrdih njeno postojanje na dalekom istoku, americi i naravno evropi) o braku kao buretu (vreći – kutiji) koje na vrhu ima tanki slog meda a ostatak je…….

Materijalizam se zadnjih preko 2 000 godina nameće kao obavezni «napredni» filozofski obrazac življenja koji svoju uspešnost dokazuje uporedbom krajnosti – ako nije sa nama onda je protiv nas, ako ne teži bogatstvu, onda teži siromaštvu, ako nije religiozan onda je bezbožnik, itd. Uspešnost ove filozofije se obezbeđuje dresiranjem od rane mladosti da se ne razmišlja slobodno već da se veruje, da se radoznalost zameni poslušnošću, da se ne priča o politici i religiji već o sportu, glumcima i pevaljkama, da se….. ovakvim i sličnim procesima se osoba – narod otupljuje ubijajući u njima evoluciski alat napredovanja – kritičko razmišljanje.

Zato svaki problem i nedoumicu materijalisti odmah povuku u krajnost gde nude dve suprotstavljene opcije (koje oni kontrolišu) i onda daju pojedincu / narodu da bira (od dva zla manje). Ovakav način funkcionisanja se odomaćio kako u ličnim pitanjima / problemima (problem/razlika=nesuglasica=svađa=prekid veze) tako i u najkrupnijim problemima gde se različitost rešava ratom, ekonomskim sankcijama (slabijima)….

Prirodno življenje (življenje sa i u prirodi) nas uči da život skoro nikad ne ide u ekstreme već da se sve dešava oko srednjih vrednosti. Zato materijalisti pojednostavljuju izbor (život) na «crno ili belo» namećući «ili» umesto miliona različitih varijanti sivoga koje umesto ptincipa «ili» imaju prirodan princip «i».

Individualizam je materijalističkim načinom razmišljanja, upotrebljen protiv čoveka jer ga atomizuje tj odvaja od celine i tako mu ubija smisao a istovremeno mu se nudi jedina druga mogućnost kolektivizam, koji je isto upotrebljen protiv čoveka, jer u njemu gubi slobodu različitosti postojanja.

Individua dolazi od latinske reči “inviduum” što je prevod grčke reči ATOM – “nedeljiv” tako da je jasna indentičnost Individualizacije i atomizacije društva.

Ako materijalističku NEprirodnu Individuu, zamenimo prirodnom ličnošću, dolazimo do jednostavnog rešenja «grešaka krajnosti JA» tj individualizma – kolektivizma. Da je individualnost neprirodna karakteristika ljudi koja se nameće civilizaciskim obrazcom, vidimo po dokazanim pojedincima odraslim sa životinjama (postoje pouzdani proučeni slučajevi), koji nemaju individualizam ni kolektivizam ali imaju ličnost i pripadnost celini zajednice. Slična, skoro identična, situacija potpunog odsustva i ideje individualizma-kolektivizma je sa jedinkama odraslih bez kontakta sa drugim ljudima tj. samo uz prisustvo jedne osobe. To je razlog zašto prirodna, balansirana društva nisu imale individualizam ni kolektivizam već samo ličnost i pripadanje clini. Dakle Individualizam je moguć samo u materijalističkoj zajednici a ako pojedinci-ličnosti shvate i prihvate tu zakonitost onda njihova različitost jača zajednicu kojoj neodvojivo pripadaju, kao i ona njima a ne kao danas u «zapadnom» kulturnom obrascu gde individualizam ide kao krajnost suprotstavljena zajednici a kolektivnost kao druga krajnost (tj druga nametnuta mogućnost) biva suprotstavljena ličnom.

Zato jake individue uništavaju okolinu (porodicu, klub, državu…) težeći izoliranju u luksuzu 5 zvezdica dok jake ličnosti obogaćuju sebe i okolinu uživajući u društvu okoline ali i u svom društvu.

(to je osnova iza pitanja zašto se neko plaši samoće a drugi neko uživa u svom društvu)

 

 

Milenko Grubor