SUD I OSUDA

Da li smo svesni šta činimo kada lako osudjujemo i sudimo drugima

 

Kad olako prosuđujemo i osuđujemo (kao da smo zaslužni da to možemo da radimo, nesvesni odgovornosti ovakve aktivnosti), da li smo svesni duboke mudrosti koja je savršeno otelotvorena u rečima Oskara Vajlda: „Svaki svetac ima prošlost i svaki grešnik ima budućnost“?

Sud i osuda bližnjega - Dragoslav Bokan

Da li razumemo svu varljivu prolaznost i unapred obesmišljenu krhkost svakog našeg suda?

Shvatamo li da je svaka naša pohvala, baš kao i osuda – ograničenog dosega i roka trajanja?

Zato je jedino rešenje: osuđivati grehove i hvaliti vrline, a biti dobronamerno oprezan prema njihovim trenutnim nosiocima. Ostavljati šansu za čudesni ili neprijatni preokret u svakom životu.

To je jedini način da ne ispadnemo nepravedni i smešni, glupi i slepi.

A i tako ćemo lakše sačuvati dobru dušu i isceljujuću samosvest o svim onim teškim i neizvesnim usponima koji su tek pred nama.

 

SUD BOŽIJI

Braćo! Nama, slabima i grešnima, potrebno je i neophodno da se često sećamo Drugog dolaska i Strašnog suda Hristovog: upravo to sećanje predstavlja najbolju pripremu. Strašan je taj Sud, koji posle opšteg vaskrsenja očekuje svakog čoveka. Strašan je i onaj sud koji očekuje svakog čoveka posle njegove smrti. Posledice i jednog i drugog su da su ili željno iščekivane ili strašne. Ako zemaljski sudovi, na kojima se radi samo o propadljivom i prolaznom, izazivaju naše brige, onda bi tim pre trebalo da se zabrinemo zbog Suda Božijeg. Sa kojim nam je drugim ciljem Gospod tako jasno najavio taj Sud, ako ne sa ciljem da podstakne u nama strah spasonosan za dušu, koji je u stanju da nas sačuva od grehovnog, nemarnog života, koji predstavlja uzrok naše pogibije. Prepodobni Ilija, egipatski monah koji je molitveno tihovao u Tivaidskoj pustinji, govorio je: ʺMene plaše tri vremena: vreme ishoda duše iz tela, vreme suda Božijeg i vreme izricanja (presude), koje će mi uslediti od Bogaʺ.

Sveti Ignjatije Brjančaninov

 

Dragoslav Bokan

Izvor: FB profil autora