HENDIKEP PRISTOJNOSTI

KRATKI TRAKTAT O ONTOLOŠKOM HENDIKEPU PRISTOJNOSTI

.

…“Ne možete zamisliti kakva tuga i srdžba obuzimaju dušu kada veliku ideju, koju odavno poštujemo kao svetinju, dohvate nevešti ljudi i izvuku je na ulicu pred glupake kakvi su i sami, i najedanput je nađete na tržnici stareži, u prljavštini, naopako nameštenu, bez proporcija, bez harmonije – kao igračku kod nerazumnog deteta, i ne možete je više prepoznati…“

F.M. Dostojevski

Džentlmen i poljubac u ruke - Ontološki hendikep pristojnosti

Ne bira se na izborima (kao i u životu, uostalom), politički program, još manje određena politička ideja, bira se ambijent za potvrđivanje sopstvenog karaktera, izabira se mogućnost da se ostvari sopstvena ličnost, bira se paradigma koja obezbeđuje valorizaciju sopstvenog moralnog principa, kakav god on bio.

Biranjem se, jednostavno rečeno, favorizuje sve ono što predstavlja lični (personalni) pečat.

Isti onaj koji potom (iz pozicije većine) slavodobitni pojedinac može „lupati“ ostatku kolektiviteta nesmetanim promovisanjem ličnih vrednosti, ma kakve one bile.

Otud, ne treba da čudi jasna i direktna korenspondencija (većinske) volje kolektivnog nacionalnog bića i postizbornog života određene zajednice. Tačnije rečeno, otud, ne treba da zbunjuje česta postizborna predominacija hohštaplerstva, muljatorstva, arogancioje i osionosti, baš kao što ne treba da sablažnjava, ne retka pretežnost perverzije, licemerja i izopačnosti…

I, otud naposletku, valjda postaje jasnije zašto plemenite ideje pristojnog čoveka (koji poštuje ukupnost pravila ponašanja) nikada nisu mogle da zadobiju iole dugoročniju većinsku podršku.

Naprosto, zato što u prirodnoj raspodeli pojava na planeti, ikakva većina, a nekmoli znatna, nije takva (kultivisana, odgovorna, altruistična, čestita, savesna…), naprotiv, i zato što na izborima i (buduća) većina i (buduća) manjina i pojedinac traže, prepoznaju i podržavaju sebi slične, čime nastoje da obezbede legitimni mehanizam, socijalno odobreni način i opšte sredstvo da i sami dođu do izražaja i pronađu sopstveno mesto u ambijentu koji odgovara njihovom moralnom kodu.

Stanimir Trifunović