Podeli dobar sadržaj sa prijateljima:

 

ODAKLE SU ŠĆEPANOVIĆI

Poreklo prezimena Šćepanović. Ko su i kako su nastali Šćepanovići iz Rovaca i Medjurečja

 

Ulazim svojevremeno sa suprugom u banku u Crnoj Gori da platim neki račun. Banka prazna, samo mi u njoj. Za šalterom dve ljupke devojke. Dajem račun jednoj, ona na glas čita: „Prezime Šćepanović“, ne bi li ukucala tačno prezime u računar. Druga devojka do nje se oglašava: „Moj prezimenjak!“. Okrećem se ka drugoj devojci, a ona mlada i lepa, baš lepa i zgodna, prava Šćepanovićka i odmah započinjem razgovor: „A od kojih si Šćepanovića rodjako?“

Rovci iznad Kolašina odakle potiče prezime Šćepanović

Oblast Rovaca iznad Kolašina

Znam svoje porodično stablo i poreklo prezimena Šćepanović iz Rovaca i Medjurečja, tako da mi lepa rodjaka nije svakako rod do petog kolena, ali svejedno, da vidimo da li smo makar u istom stablu rodoslova, jer ima puno Šćepanovića i ogranaka bratstva po svetu. To me je podsetilo da sa sajta www.poreklo.rs prenesem tekst odakle su Šćepanovići i kako je nastalo prezime Šćepanović, a na kraju teksta su i komentari Predraga T. Šćepanovića koji je napisao i knjigu o Šćepanovićima iz Rovaca i Medjurečja, u koje spada i moja porodica, i u njegovoj knjizi se nadjosmo, imenom i prezimenom.

ŠĆEPANOVIĆI

(žive u Gornjoj Bijeloj)

Šćepanovići su ogranak Vulovića, a prezime su dobili po Šćepanu Vuloviću. Kada je kuga 1732. godine harala u Drobnjaku, pomrlo je dosta Vulovića, a među njima i knez Vulović. Ostadoše njegova stara majka i dva maloljetna sina Đuro i Šćepan. Tu, u Bijeloj, živio je neki Guja koji je imao devet sinova. Njih je ova opaka bolest poštedjela. Guja ode u Travnik kod vezira i kaza mu da je knez Vulović umro i da od njega nema potomaka, na šta vezir dade kneštvo njegovom sinu Mitru. Kad baba Vulovića dozna za ovo, pođe i ona u Travnik kod vezira, i sa sobom povede starijeg unuka Đura. Pokaže veziru stare berate i malog Đura. Na osnovu toga vezir raskneži Mitra Gujina, a zakneži malog Đura Vulovića. Đuro je imao sinove Aćima i kneza Stojana. Aćim još kao dječak poginuo od lavine, te od njega nema potomstva, a od Stojana, koji je bio knez, ostanu sinovi Aćim i Draško. Ni od ovog Aćima nije ostalo potomstva, a Draško je imao sina Đura.

Od Šćepana, mlađeg brata kneza Đura, ostala su tri sina: Jovan, Keka i Marko. Jovan je imao Milovana, Savića, Radovana i Petra, a Marko Zeka, Mijata, Iliju, Pera i Stanoja.

Od Keke, sina Šćepanova, nastalo je bratstvo Kekića. Potomci Šćepanovi se po njemu prozovu Šćepanovići, a to isto prezime uzmu i potomci njegovog starijeg brata Đura.

Poslije kneza Đura, knez je bio njegov sin Stojan, za koga se zna da je bio neobično snažan čovjek, koji se istakao u borbama protiv Turaka, u vremenu od 1775. do 1812. godine. Poginuo je u jednoj komšijskoj svađi – ubio ga je Marko Vućić. Njega je na mjestu kneza zamijenio sin Draško, koga su Turci umorili u nikšićkom zatvoru 1853. godine. Sa Draškom je završeno kneštvo u ovoj porodici.

U ratovima 1875/76-1878. godine istakao se Šole Šćepanović, kao potkomandir Uskočko-drobnjačkog bataljona.

Ovo bratstvo je učešćem u NOR-u dalo veliki doprinos pobjedi nad neprijateljem.

Milisav Mićunov, u sastavu jednica NOV-a od prvih ustaničkih dana, istaknuti borac, poginuo je herojskom smrću u julu 1942. godine kod Bugojna. Škola u Bijeloj nosi njegovo ime.

Momir Malinov, u NOR-u od 1941. godine, poginuo je kao zamjenik komandira čete u Četvrtoj crnogorskoj brigadi 10. marta 1944. godine u Penezićima kod Priboja. I Joko i Milovan poginuli su kao pripadnici NOV-a i to Joko na Žabljaku 1942. godine, a Milovan u Dobrom dolu na Durmitoru 1942. godine.

Novo Božov, pravnik iz Bijele, u NOR-u je bio na raznim dužnostima: od komandira voda, komandira čete, člana Propagandnog odsjeka i predsjednika Vojnog suda u diviziji. I Tomaš Mićov istakao se kao omladinac u sastavu Sedme omladinske brigade u kojoj je ranjavan.

Slave Nikoljdan, a prislužuju Đurđevdan.

_________________

ŠĆEPANOVIĆI

(na Mokrom)

Starinom su od Vulića od Popova iz Hercegovine, odakle se Šćepan Vulić oko 1840. godine, sa sinovima Krstom i Trivkom, doselio u Nikšić. Trivko se iz Nikšića oko 1865. godine doseli na Mokro, gdje se oženi; njegovi se potomci po djedu Šćepanu prozvaše Šćepanovići.

Ranije su slavili Nikoljdan, a sada slave Đurđevdan.

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

Rovačko bratstvo Šćepanovića – Predrag T. Šćepanović

Moja familija Šćepanovića potiče iz okoline manastira Morača, predeo Rovaca oko Kolašina, otuda i dodatak temi od istoričara Predraga T. Šćepanovića koji je napisao knjigu o Šćepanovićima iz Rovaca.  Kaže Predrag sledeće na temi o Šćepanovićima sajta poreklo.rs:

Prije 13 godina objavio sam knjigu ROVAČKO BRATSTVO ŠĆEPANOVIĆI. Mi smo porijeklom iz plemena Rovci, selo Medjuriječje. Naš predak se zvao Šćepan Gojakov Nikšić, mi smo porijeklom od razgranatog plemena Nikšići, potomci vojvode i kaluđera Nikše. Sineve Šćepanove pominje turski popis Rovaca iz 1477. godine. Zvali su se: Vukac, Vlatko, Božidar, Radoje i Staniša. Inače ima devet bratstava Šćepanovića različitog porijekla. Istraživao sam i stanovnike sela Kovačine. Tada su me pojedini uvjeravali da su i oni porijeklom iz Rovaca pa promijenili slavu.

Međutim, mnogi ogranci Šćepanovića iz Rovaca su promijenili prezimena. Ima ih preko 100. Najveći ogranci su: Boškovići iz Barica kod Pljevalja, a od njih su nastali Šešelji u Hercegovini; Čelebići, Vujovići, Čičarevići, Perišići iz Štitara kod Cetinja (oni misle da su od Bulatovića, ali nije tačno); Draškovići iz Veljeg Dubokog (Rovca) i njihov ogranak Bećkovići (od njih Matija, književnik); Gogići iz Lijeve Rijeke (Vasojevići); Mutapovići iz Prislonice kod Čačka (potomci vojvode Mutapa Lazara, kojega neosnovano prisvajaju Vasojevići i druga crnogorska plemena); Kostići, Jokići, Miličići i Kezunovići u Dučice u Župi Nikšićkoj; i brojni drugi manji ogranci. Ali postoje i brojni ogranci koji do predka Šćepana nabrajaju i do 25 koljena predaka, što je i logično. Mnogi ogranci ne znaju rodoslov tako daleko. Krsna slava nam je Sveti Luka. Rijetko su primjeri mijenjanja slave. Mutapovići su promijenili u Nikoljdan. Neki ogranci su promijenili i vjeru. Recimo, Mucevići iz Bihora kod Bijelog Polja su porijeklom iz ogranka Mucovića – Šćepanovića i početkom 19 vijeka su primili islam. Vode porijeklo od braće Joka i Savića Šćepanovića iz Međuriječja.

 

Zlatko Šćepanović

Podeli dobar sadržaj sa prijateljima: