SUDBINA ODUZETE IMOVINE

Nova knjiga Branislava Gulana, novinara, publiciste i književnika. Autor je u knjizi obradio tri oblasti: restituciju, crkvenu i zadružnu imovinu

 

RESTITUCIJA – Naslednici imovine, oduzete i otete posle Drugog svetskog rata čekali su više od šest i po decenija da se donese Zakon o restituciji i vraćanju imovine.

Republika Srbija je bila jedna od poslednjih bivših komunističkih – socijalističkih zemalja koja je donela taj zakon.Kada je reč o njegovom sprovodenju, još su to samo pionirski koraci. Od njega se očekuje da se spreče nove špekulacije, odnosno prodaja imovine, koja već ima vlasnike. Inace, oko 140.000 vlasnika i naslednika traži od države da im se vrati imovina oteta posle Drugog svetskog rata. Osnovni model na kom se zasniva Zakon o restituciji je vraćanje oduzete imovine u onim slučajevima gde je to moguće. To je najpravičniji i ujedno najjeftiniji način da se obeštete pravi vlasnici.

Zito Restitucija i povraćaj oduzete imovine u Srbiji nakon rata

Osim troškova, država od ovog obimnog posla očekuje i brojne koristi, iako je on veoma komplikovan i podrazumeva zadovoljenje istorijskih prava izvornih vlasnika. Ovo je poduhvat od velikog političkog i državnog značaja, jer će se tako konačno urediti zemljišne knjige i pojasniti vlasnički odnosi, što su ključni zahtevi stranih investitora. Iako donet sa višedecenijskim zakašnjenjem, i sadašnje vlasti, kao i mnoge pre njih, obećavaju da će ispraviti nepravdu i svima pošteno vratiti imovinu. Jer, kako je jedna država oduzela, tako druga, po istom kriterijumu, može i da vrati!

U Vojvodini je posle Drugog svetskog rata ukupno nacionalizovano 668.412 hektara poljoprivrednog zemljišta, i to od 87.000 vlasnika.

Samo podunavskim Švabama je, naime, na teritoriji Jugoslavije posle Drugog svetskog rata oduzeto je 97.720 zemljišnih poseda. Od toga je u Vojvodini bilo 68.035 imanja. Ukupna površina oduzetih nemačkih imanja u Jugoslaviji iznosila je 637.000 hektara, a od toga u Vojvodini 389.256 hektara. I dok oni kojima je imovina neopravdano oduzeta sa nestrpljenjem već šest decenija čekaju ispravku te nepravde, sve češće pominje se da su se od donošenja zakona o restituciji pribojavali vojvođanski kolonisti. Oni koji su ,,vozom bez voznog reda’’ sa zajedničkom ,,kartom’’ overenom Zakonom o agrarnoj reformi (donetim jula 1945. godine) iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore doselili se u ravnicu.

I 2015. godine više od 100 podunavskih Švaba, nekoliko njih koji su rodjeni 1926. godine, a ostalo naslednici, posetili su mesto Bački Jarak kod Novog Sada, gde je posle Drugog svetskog rata, u logoru u tom mestu na razne načine život okončalo izmedju 6.500 i 7.000 podunavskih Švaba. Medju njima, ponajviše je bilo civila. Autor ovih redova razgovarao je sa njima. Oni dolaze ovde da bi to obeležili i zapalili sveću stradalima. Kolonisti ne treba da se plaše, jer oni ne dolaze da traže imovinu.

Taj problem davno su rešili državnici Brant i Tito, o čemu se više govori u knjizi.

CRKVENA IMOVINA – Zakonom o agrarnoj reformi iz 1945. godine Srpskoj pravoslavnoj crkvi oduzeto je oko 70.000 hektara plodne zemlje i šuma. Crkve su po tom zakonu mogle imati samo po deset hektara, a crkve i manastiri od izuzetne istorijske važnosti po 30 hektara zemlje i šume. Zakonom o nacionalizaciji iz 1958. godine crkvena imovina ponovo je došla pod udar. Naime, tada je Srpska pravoslavna crkva ostala bez 1.181 zgrade. One su do tada uglavnom služile za smeštaj sveštenika i njihovih porodica ili kao poslovni prostor. U Beogradu je praktično nacionalizovano sve osim zgrade Patrijaršije! I za povraćaj ove imovine donet je zakon čije je sprovodenje u toku. Crkvenim pregovaračima, sve vlasti, pa i predsednik Srbije, 2013. godine obećavale su vraćanje imovine. Imovinu očekuju sve verske zajednice na teritoriji nekadašnje Jugoslavije i Srbije. Ali, i to za sada ide „puževim korakom“.

ZDRUGARSTVO – Samo u Vojvodini zadruge trenutno imaju oko 75.000 hektara takozvanih zadružnih njiva. Medjutim, zadrugari tvrde da je njihovih oranica mnogo vise, jer su neka poljoprivredna preduzeća zadružnu imovinu prodavala kao društvenu. Iako zadružna imovina ima titulara, oni koji su do nje lako dolazili svesno su je i prodavali kako bi olako došli do bogatstva. Na kraju 2015. godine zadrugari čekaju političku volju partijske oligarhije da donese odluku o vraćanju imovine, ali i novi zakon o zadrugama. Jer, sad je na čekanju deset verzija nacrta novog zakona, ali nijedna nije stigla do Vlade Srbije i Parlamenta. U izradi je nova 11 verzija nacrta tog zakona uz novo obećanje da će zakon ugledati svetlo dana na kraju 2015. godine! Dakle, uslov ulaska Srbije u Evropsku uniju je rešavanje problema restitucije, crkvene i zadružne imovine. Ne na obećanjima, već u zakonima, praksi i – životu! Odnosno, da naslednici postanu vlasnici dedovine!

Tekstovi sabrani u ovoj knjizi rezultat su višedecenijskih istraživanja glavnih procesa i aktera koji su učestvovali u okolnostima od ideje, donošenja zakona pa do početka vraćanja oduzete imovine. Autor se ovim problemima počeo baviti 1978.godine. Istrazivao je i sakupljao sve sto se dešavalo u ovoj oblasti na prostorima nekadašnje SFRJ, a karakteristične primere prikazao i komentarisao. Razgovarao je sa gubitnicima i dobitnicima, obicnim ljudima, ekspertima i onima koji skoro sedam decenija cekaju dedovinu.Sve sto se desavalo u ovoj oblasti u davnim vremenima istrazivao je kroz arhive, dokumentaciju i knjige. Novija zbivanja pratio je lično, kroz dešavanja u tekućoj dnevnoj politici, njenom (ne) željenom odobravanju, opiranju i prinudnom ispravljanju nepravdi iz prošlog vremena. Restitucija je suštinski važna za srpsko društvo jer dokazuje da je pravda dostižna i da se ne sme igrati osnovnim ljudskim pravima, a jedno od njih je pravo na svojinu. Zato je razumevanje, zbivanja i cilj objavljivanja, da pojave budu nauk sadašnjim i budućim generacijama, da ne čine slične greške, a generacije koje dodju, da ne moraju da ispravljaju nepravde. Treba voditi računa da se ispravljanjem starih nepravdi ne stvore nove koje će opterećivati društvo u ovom i narednom veku.

BANATSKI KULTURNI CENTAR
JNA 35, Novo Milosevo, 023/783-155
E-mail: [email protected] www.banatskikulturnicentar.blogspot.com

Urednik Radovan Vlahović

Recenzenti: Mirjana Mitrovic i dr Danilo Tomic
Autor

Branislav Gulan
e-mail: [email protected]
063 8 666 527