DRUGI SUECKI KANAL

Da li je drugi Suecki kanal mašina za pravljenje para ili put u propast Egipta

Egipat je uspeo da za samo godinu dana praktično udvostruči kapacitet Sueckog kanala. Naravno, Egipat se nada da će na taj način udvostručiti i prihode, ali je veliko pitanje da li će biti toliko brodova i robe?

Drugi Suecki kanal je otvoren u Egiptu

Bilo je planirano da radovi traju tri godine, ali su za samo godinu dana prenesena čitava brda peska kako bi brodski saobraćaj kroz Suecki kanal mogao da teče u oba smera istovremeno. Sada, međutim, i svetska privreda mora da pokaže da je dvostruko veći kapacitet kanala zaista bio potreban jer se čitav Egipat nada da će mu prihodi od „novog“ kanala omogućiti blagostanje.

U suštini je već i sam gigantski građevinski poduhvat pomogao posrnuloj egipatskoj privredi: prilikom izgradnje tamo je bilo angažovano 45 specijalnih brodova za podvodno kopanje, a na obali je bilo posla za hiljade bagera i kamiona koji su odvozili iskopani pesak. Svi zajedno iskopali su preko 258 miliona kubnih metara peska kako bi proširili postojeći ili iskopali potpuno novi, paralelni kanal u dužini od gotovo 40 kilometara.

Do sada je saobraćaj Sueckim kanalom u velikom delu tekao samo jednim smerom. Drugim rečima, brod je morao da se zaustavi pred ulazom i da čeka da se „promeni smer“. Tada se u organizovanim konvojima dolazilo do jednog od tri mesta za mimoilaženje i opet je trebalo čekati da se isprazni sledeća deonica od brodova u suprotnom smeru. Zbog toga kapacitet kanala nije bio ograničen samo njegovom širinom i dubinom, već i tim saobraćajnim zastojima koji su brodove čekali na putu.

 

Odakle da dođu novi brodovi?

Nakon ovih radova kanal je postao „dvosmeran“ i brodovi mogu istovremeno da plove i prema Mediteranu i prema Crvenom moru. To znači da mu je kapacitet drastično povećan i umesto 49 brodova koji danas prosečno prolaze u jednom danu, već 2023. trebalo bi da ih bude 97. Mada je ukupna dužina ostala oko 200 kilometara (zajedno sa prilaznim putevima), brodovima više neće biti potrebno u proseku 18, već samo 11 sati da ga prođu. A ako se uzme u obzir to da jedan brod u proseku stvara trošak od oko 46.000 evra na dan, onda ne čudi što su brodovlasnici oduševljeni ovim građevinskim promenama.

U svakom slučaju, Egipat se nada mnogo većim prihodima. Cena prolaza zavisi od tonaže broda, ali ona lako doseže više od 250.000 dolara po brodu. Egipat trenutno godišnje ubira 5,3 milijarde dolara, a već za desetak godina to bi trebalo da bude preko 13 milijardi.

Međutim, u tim egipatskim računicama postoji jedan problem: treba imati u vidu da je i po „starom“ kanalu godišnje prolazilo 17.000 brodova koji su prenosili 800 miliona tona najraznovrsnije robe. Ako se nadaju dvostrukom broju brodova, onda bi tu trebalo da bude i dvostruko više robe koju će neko da proizvede – i koju će neko hteti da kupi.

Prvi i drugi Suecki kanal mapa i trasa kanala

Prvi i drugi Suecki kanal – trasa kanala

Preskupi strani krediti

Još i pre krize koja je teško pogodila i Egipat, dakle godine 2008, kroz Suecki kanal prolazilo je 59 broda na dan. Zato ambiciozni egipatski planovi podrazumevaju rast svetske privrede od deset odsto, a o tome ne mogu da sanjaju ni najveći optimisti na svetskim berzama.

Pre krize, od 2000. do 2013. se, prema studiji Konferencije za svetsku trgovinu i razvoj (UNCTAD) pomorski saobraćaj ukupno, u svih trinaest godina, povećao za 40 odsto i veliko je pitanje da li će i takav rast biti moguć u budućnosti. Međunarodni monetarni fond procenjuje pak da će ove godine ekonomija da raste za 3,4 procenta.

Ipak, Egipat je naučio lekciju iz doba kada je sredinom devetnaestog veka građen originalni kanal: s obzirom na to da su troškovi izgradnje doslovno odleteli „nebu pod oblake“, tako je i tadašnji Egipat morao da se zaduži „preko glave“, pre svega kod francuskih i britanskih banaka. Naknada za prolaz kanalom nije bila dovoljno visoka da bi se otplaćivali krediti što je čitavu zemlju i ekonomski i politički dovelo do propasti. Posledica je bila to da je Velikoj Britaniji „povereno“ upravljanje kanalom što je praktično dovelo do toga da se Egipat pretvorio u britanski protektorat.

Prvi Suecki kanal nakon izgradnje

Kada je građen, kanal je odveo čitav Egipat u propast

 

To se u suštini nastavilo i nakon što je 1922. Egipat postao suverena država – a treba podsetiti i da je upravo ta „zaštita“ Velike Britanije u Egiptu stvorila organizaciju s kojom i danas imamo posla: Muslimansku braću. Tek 1956. je tadašnji egipatski predsednik Naser nacionalizovao Suecki kanal što je izazvalo i oružanu intervenciju Velike Britanije, Francuske i Izraela. S obzirom na to da je taj sukob pretio da izazove novi svetski rat, on je ipak završen garancijom Egipta da će saobraćaj kanalom biti otvoren za sve zemlje.

Tražene Sisi Bonds

Ukratko, pouka je glasila: treba se čuvati stranog kapitala ako se želi zadržati kontrola nad kanalom. Zato je trenutni egipatski predsednik Abdelfatah al Sisi pozvao same Egipćane da kupuju obveznice za izgradnju Sueckog kanala u ukupnoj vrednosti od devet milijardi dolara. Te obveznice nazvane po predsedniku Sisi Bonds „planule“ su u gotovo rekordnom vremenu, ne samo zbog obećanih 12 odsto kamate, već i zato što su mnogi Egipćani smatrali svojom nacionalnom dužnošću da pomognu nadogradnju Sueckog kanala.

Sa poslovne tačke gledišta tih 12 procenata i nisu nešto mnogo s obzirom na to da egipatska nacionalna valuta beleži inflaciju od desetak odsto. S druge strane, egipatskoj državi ta inflacija pomaže da isplati obveznice jer se takse za prolaz kanalom ubiru u „čvrstoj“ valuti – dolarima, evrima ili britanskim funtama.

Iako će obveznice biti lako otplaćene, egipatski ekonomski stručnjaci ipak su oprezni sa prognozama za Suecki kanal. S kanalom je sve u redu, ali je saobraćaj takav da Egipat zapravo nema dovoljno koristi od svih tih brodova koji prolaze. Jedino što Egipat brodarima zapravo nudi jeste voda okružena peskom – i praktično više ništa. Jedva da postoji nekakva infrastruktura i to bi trebalo da se promeni. Potrebno je da budu izgrađeni terminali za snabdevanje brodova gorivom, brodogradilišta za remont ili čak izgradnju novih brodova.

Sve to podrazumijeva i bolju logistiku egipatskih firmi koje su do sada uglavnom zavisile od usluga stranih koncerna za međunarodni transport i koji su, naravno, svoje račune Egiptu slali u dolarima. A uz inflaciju od 10 procenata, takve račune nije lako plaćati. Sve u svemu, u Egiptu sanjaju da čitavo područje Sueckog kanala pretvore u industrijsku zonu, sa čeličanama i metaloprerađivačkom industrijom, fabrikama cementa i građevinskog materijala. Sve to bi trebalo da stvori milion novih radnih mesta u zemlji u kojoj je stopa nezaposlenosti oko 13 odsto.

Ali danas je na obalama Sueckog kanala uglavnom samo pesak uz tek poneku ogromnu parolu koja slavi Egipat i njegovog sadašnjeg „velikog i mudrog vođu“ feldmaršala al Sisija. To znači da ima još mnogo posla da bi se snovi zaista ispunili.

Kersten Knip

Izvor: Dw