PEČALBARI

 

Autobusna postaja.
Gdje metnuti nogu?
U autobusu,
sa svima,
u onoj tišini i miru,
kakav je samo kod pozdravljanja,
ponovo sve pružilo:
I žene, i djeca, i ova Domaja…
blatni komadi zemlje za cipelama…

Pesma Pečalbari - Nikola Šimić Tonin

Sve se, kod svakoga odlaska,
s bolom, otkida od srca, i ne da od sebe…
Svima je, do ispod grla Njemačke!?
Svakim je odlaskom Domaja bliža!?
Svako je pozdravljanje zadnje!?
Svi se umotavaju u:
„ Svoje misli, svoju bol…“
„ U nedovršene kuće…“
„ Neškolovanu djecu…“
„ Neudate, neoženjene…“
A opet bi mnogi da se može, pod sunce…
Pod koje izlaziš,
kojemu se raduješ…
A ono ne grije…!?
Ono boli.

 

Nikola Šimić Tonin