ZAVISNOST MLADIH OD INTERNETA
Mladi na društvenim mrežama umesto u školi
Mladi priznaju da sve više vremena provode na društvenim mrežama, što im utječe na uspjeh u školi i na fakultetu.
Više od polovine mladih učesnika ankete portala EduCentar priznalo je da društvene mreže uveliko utječu na njihovu pažnju te da su se zbog njih „ulijenili“, što je negativno utjecalo na njihov uspjeh u školi ili na fakultetu.
Surfovanje interenet i socijalne mreže su postali nova zavisnost
Profesorica Rosanda Mulić navodi da se u nepunih godinu dana, koliko je prorektorica za nastavu Sveučilišta u Splitu, na sastancima s prorektorima ostalih univerziteta u Hrvatskoj ili s prodekanima za nastavu na Sveučilištu u Splitu nije razgovaralo na tu temu, niti je to javno izneseno kao problem.
Međutim, tokom dugogodišnjeg sudjelovanja u nastavnom procesu na Medicinskom i Pomorskom fakultetu u Splitu, uočila je da je sve teže pridobiti studente za saradnju i okupirati njihovu pažnju.
Kako predaje na dva fakulteta različitim starosnim grupama, profesorica Mulić je primijetila i različit pristup studenata predavanjima.
Na predavanjima na Pomorskom fakultetu, gdje predaje na prve dvije godine, primjetno je da su studenti „odsutni“ tokom nastave i ne obraćaju puno pažnje na predmet, dok su studenti pete i šeste godine Medicinskog fakulteta puno ozbiljniji tokom predavanja, kazala je Mulić.
„Na nastavi mi se često događa da se studenti ‘igraju’ mobitelom – istina ja ne znam jesu li na društvenoj mreži ili rade nešto drugo (igre, poruke), ali nijedno predavanje ne prođe, a da ne zamolim da se mobitel ne koristi za vrijeme nastave. Takvo ponašanje ocjenjujem kao indolentnost i nedostatak poštovanja i pretpostavljam da se većina profesora u toj situaciji osjeća kao i ja, jer to ne možete interpretirati drugačije nego kao indolentnost“, kazala je profesorica Mulić.
‘Surfanje’ na predavanjima
Lejla, studentica Mašinskog fakulteta Univerziteta u Zenici, kaže da najviše vremena na društvenim mrežama provodi upravo tokom predavanja. Kako navodi, glavni razlog za to je „nemogućnost profesora da zainteresuju studente za materiju koju predaju“. Kako su predavanja „dosadna“, veći dio nastave provedi na društvenim mrežama ili dopisujući se sa prijateljima. Kada nije na predavanjima, društvene mreže koristi ovisno u društvu u kojem se nalazi. „Nekad se ne nakačim po dva dana, a nekad budem po nekoliko sati“.
Primarius dr. Ivica Mladenović, psihijatar-psihoterapeut i načelnik Klinike za bolesti zavisnosti Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu, kazao je da od svih bolesti zavisnosti, internet ima najveći „adiktivni potencijal“, odnosno potencijal da nekritičnim korištenjem dovede do zavisnosti.
„Osnovu ovog problema čini tzv. ‘virtualni svet’, koji funkcioniše po principu zadovoljstva, bezvremenski je i nema sve one probleme koje sa sobom nosi realni svet. Internet nudi: socijalnu podršku (društvene mreže), seksualno zadovoljenje (pornografski sajtovi) i mogućnost da budete onakvi kakvi bi želeli (online identitet)“, kazao je primarius Mladenović.
On napominje da osim karakteristika samog „virtualnog svijeta“, u procesu razvoja zavisnosti je značajna i individualna predispozicija, što znači da će se „nezrelije“ osobe (adolescenti) brže i lakše navući na internet, dok kod starijih to zavisi prije svega od zrelosti ličnosti.
Iskustva profesorice Mulić idu u prilog takvim tvrdnjama. Osim što su studenti pete i šeste godine u pravilu puno mirniji i pristojniji od kolega sa prve dvije godine, primjetno je i odstupanje studenata koji rade tokom studiranja.
„Studenti kasnijih godina su mnogo ozbiljniji, a najbolje predmet i svoje obveze prihvaćaju studenti koji studiraju uz rad. Oni su svjesni važnosti predmeta i potrebe za znanjem iz tog područja u budućnosti“, kazala je Mulić.
Imperativ interneta
Načelnik Klinike za bolesti zavisnosti pojašnjava da je korištenje interneta imperativ u današnjem svijetu, a profil na društvenim mrežama je „znak da postojiš“, što je pokazatelj vrlo diskutabilnog sistema vrijednosti.
„Za razliku od drugih bolesti zavisnosti, gde supstancu jednostavno ukinemo u kontekstu lečenja, ovde je to nemoguće. S druge strane radi se o „bolesti“ koja još nema svoju dijagnozu, što uz tendenciju globalizacije (gde je internet jedan od neophodnih alata), izuzetno otežava proces prevencije zavisnosti na sistemskom nivou“, ocijenio je Mladenović.
Studentica Lejla navodi kako joj internet i društvene mreže ne utječu na učenje i studiranje, mada priznaje da joj misli sve češće odlutaju u tom pravcu. Iako se uspijeva kontrolirati u tim porivima tokom učenja, kaže da neki od njenih kolega i prijatelja „stalno vise na Facebooku i internetu“.
Profesorica Mulić ističe da se studenti, pogotovo ranijih godina, često ponašaju kao da su još u srednjoj školi i da je neko drugi odgovoran za njih. „Pored toga što ih mi, profesori trebamo naučiti neke podatke, trebamo i odgojno djelovati, odnosno naučiti ih da nose svoju odgovornost. Njima treba autoritet i jasne granice“.
S obzirom da „ovisnost“ o internetu i društvenim mrežama već utječe na obrazovni proces, postavlja se pitanje kako će se to odraziti na kvalitet produktivnosti budućeg radnika.
Doktor Mladenović ističe da je to pitanje kompleksno. Kako kaže, možda će i moći da se posvete svom poslu (ako ga rade preko interneta), međutim svakako će zapostaviti druge aspekte života i neće realizirati sve svoje potencijale.
„A šta je onda svrha života? Internet definitivno ima ogromne potencijale, i uz pravilno korišćenje može u velikoj meri da olakša život. Međutim internet nije sam po sebi svrha života (a zavisnicima, na žalost, to postaje), te u tom smislu svaki pojedinac mora da preuzme odgovornost za svoj život u svoje ruke“.
Kako kaže, države se ne snalaze najbolje u smislu „zaštite“ svojih građana, te se kao i uvijek kad je najteže mora osloniti na porodicu. „Porodica je najzdravije jezgro čovečanstva, i moramo je po svaku cenu čuvati i sačuvati“, poručio je Mladenović.
Mario Pejović
Izvor: Al Jazeera