BOGATSTVO I HRIŠĆANSTVO

Kako se bogatstvo tumači u pravoslavlju i u Jevandjelju. Kako se odnositi prema bogatstvu po pravoslavnom učenju

Sveto Pismo… imućne ljude naziva samo upraviteljima imanja koje pripada Bogu, a upravitelji imanje dobijaju privremeno, kako bi njime upravljali po volji Božijoj. ʺSvi bogataši su nadzornici i pomoćnici Božiji, a ne gospodari. Bog je jedini Gospodar i Domaćin svakog dobra i bogatstva; i daje ga kome hoće, na opštu korist. Ti ispituješ upravitelja svoga imanja o novcu koji mu je poveren ‐ gde ga je i na šta potrošio. I tebe će Gospod pitati za bogatstvo koje si od Njega dobio: u dan Suda Njemu ćeš položiti račun za svaku rublju na šta si je potrošioʺ (sveti Tihon Voronješki).

Šta je Bogatstvo po pravoslavnom učenju i u Jevandjelju

Jevanđelje zemaljsku svojinu naziva nepravednom i tuđom, a nebesku ‐ istinskom i svojom. Ako, dakle, u nepravednom bogatstvu verni ne biste, ko će vam poveriti istinsko? I ako u tuđem ne biste verni, ko će vam dati vaše? (Lk. 16,11 12).

Prolazno bogatstvo nazvano je nepravednim zato što je posledica pada. Nama ne bi bio potreban ni novac, ni sklonište od stihija za koje se trudimo da ga izgradimo što raskošnije, ni druga pomoćna sredstva koja prerastaju u predmete raskoši, da iz raja nismo bili izbačeni na zemlju na kojoj boravimo vrlo kratko vreme, što nam je milosrđem Božijim dato kako bismo povratili izgubljeni raj.

Prolazno bogatstvo nazvano je tuđim. Ono se i samo po sebi postepeno uništava i stalno prelazi iz ruke u ruku; to bogatstvo nije nešto čoveku svojstveno, nego samo pokazuje koliko je njemu neophodna podrška ‐ pokazuje njegov pad. Ono se ne može zadržati! Ni u čijim se rukama nije zaustavilo. Uvek se daje na više ili manje kratak rok, ali svakako vrlo kratak u poređenju sa beskrajnom večnošću.

Večno bogatstvo nazvano je istinskim kao nepropadljivo i nepromenjivo, jer ono zauvek ostaje svojina onoga ko ga je jednom zadobio. Za njega je rečeno da je čovekovo lično (vaše): čovek je stvoren da bi ga posedovao i da bi se naslađivao njime. Da biste dobili istinsko imanje koje je vaše i koje vam se ne može oduzeti, sačuvajte vernost Bogu kroz upravljanje imanjem koje vam je privremeno povereno.

Ne varajte se: nemojte misliti da je zemaljsko imanje vaše sopstveno i da tim imanjem možete da raspolažete kako vam je volja! Ne varajte se: nemojte misliti da upotreba tog imanja za raskoš i uveseljavanje ne predstavlja greh! Vi ste obavezni da tim imanjem upravljate onako kako zahteva Bog Koji vam ga je poverio. Upotrebljavajući svoje imanje na raskoš i uveseljavanje, vi gazite zakon Božiji i oduzimate bližnjima ono što vam je Bog dao da biste im podelili. Predajući se gozbama i veseljima, vi uništavate sami sebe: duh potčinjavate telu, gušite i umrtvljujete dušu, zaboravljate na Boga i večnost, gubite i samu veru. Razvijajući u sebi samo plotska osećanja, pojačavajući ih biranom, prekomernom hranom i stalnim telesnim uveseljavanjem, vi već ne možete da se uzdržite od preljubočinstva i nezasito mu se predajete. U tom smrtnog grehu konačno sahranjujete svoje spasenje.

Teško vama bogatima objavio je Spasitelj jer ste već primili utehu svoju. Teško vama koji ste siti sada, jer ćete ogladneti. Teško vama koji se smejete sada, jer ćete zaridati i zaplakati (Lk. 6,24 26). Dajte milostinju, načinite sebi kese koje neće oveštati, riznicu na nebesima koja se neće isprazniti (Lk. 12,33). Nađite zadovoljstvo u činjenju dobrih dela! Samo počnite da ih savršavate i odmah ćete dobiti tu duhovnu svetu nasladu, dok će vam se telesne naslade učiniti gnusnim. Od milostinje koju dajete počeće u vama da se javlja živa vera, kojom ćete opitno opaziti i poznati Boga. Osobina milosrđa je da rađa veru, a vera rađa ‐ milosrđe.

 

Sveti Ignjatije Brjančaninov