BOGOOSTAVLjENOST

• Povremeno, Bog nas prepušta same sebi, kako bismo opitno poznali koliko smo slabi u našoj usamljenosti, i kako bismo se stoga neodstupno držali Boga, Koji Jedini može da bude pobeditelj greha u onima što istinski žele da greh u sebi vide pobeđenim.

• Da bi čovek zadobio smirenje, nije mu dovoljno samoukorevanje ‐ kaže Varsanufije Veliki ‐ potrebna su i ljudska poniženja. Protiv smirenja i trpljenja đavo donosi hulu na Samog Boga, Koji je tobože ostavio svoje sluge; ali hula njegova neka siđe na glavu njegovu, posredstvom slavoslovlja, blagodarenja i ispovedanja koje Bogu prinose Njegove sluge, po primeru tri sveta mladića.

• Mišljenje da te je čovek ostavio još i može biti na mestu, jer svaki je čovek laža; ali mišljenje da te je ostavio Bog ne samo da je nepravilno, nego je povezano i sa hulom. Zar ne vidimo da se time ne pokazuje nepostojanje Promisla Božijeg, nego samo ograničenost naših pogleda. Usled te ograničenosti pogleda, mi ostavljenošću nazivamo ovo spasonosno obučavanje kroz nevolje koje na nas pušta Božanski Promisao. Trebalo bi da se raduješ zbog nevolja i različitih teškoća koje se puštaju na tebe, jer one su svedočanstvo ne samo priziva nego i tvoje izabranosti od Boga.

Vaznesenje Hristovo bugarska ikona Šta su Bogoostavljenost i Bogopoznanje

Vaznesenje Hristovo – bugarska ikona

BOGOPOZNANjE

• Ko je spoznao da se ljudski rod nalazi u palom stanju, da je zemlja mesto našeg izgnanstva, naša tamnica, gde provedemo kratko vreme pa izlazimo da bismo dobili ili večno blaženstvo ili večnu kaznu, taj je svakako spoznao i to da je jedino utočište čovekovo na zemlji Hristos, Spasitelj izgubljenih. Shodno tome, jedino neprocenjivo blago čovekovo na zemlji je ‐ poznanje Hrista i usvajanje od strane Hrista.

Hoće li onaj ko želi da stekne to blago hteti da zadobije i privremene naslade?

Naprotiv ‐ izbegavaće ih, čuvajući se da ga ne odvuku. Biće zadovaljan ne samo onim što je neophodno, nego i siromaštvom. A zadovoljan čovek je bogatiji od bogatih!

Braćo, mi smo u ovaj svet stupili nagi; odlazeći iz njega, ostavićemo i naša tela. Zašto da tražimo propadljivo imanje? Zašto da tražimo ono što ćemo svakako morati da ostavimo? Nemojmo gubiti dragoceno vreme na propadljive stvari, kako ne bismo izgubili naše jedino blago ‐ Hrista. Ka Njemu ustremimo i um i srce; budimo zadovoljni svojom hranom i odećom; ne dopustimo sebi neumerene prohteve, da oni malo pomalo ne bi privukli našu ljubav i lišili nas Hrista.

Sveti Ignjatije Brjančaninov