JA ZNAM DA POŠLI STE TAMO KUD LJUBAV VAS VODI
prvorodnice suze
nas
gradske djece
love boksovi
stambenih zgrada
krletke stanova nebodera
rešetke prozora
zadnja sjedišta
gradskih autobusa
u gradovima bez
tramvajskih postaja
namjesto ruke majke
ručke najlonskih vrećica za kupovinu
kao zatvorska
ograđena dvorišta za igru
školske učionice u kvartu
rastemo u hodu
bez staza vlastitih putokaza
dotičemo okrenutim leđima
jedni druge
iz straha jednih od drugi
svojim se lancima vežemo
sigurnosne nakivamo brave
često se vratim
na moje
uspomene glupe
na ferijske dane
kod djeda i babe
čobanice
na Vlašić se vratim
čuvali smo stado
nekad davno
u planini još postoji
koliba od pruća
naša kuća
s drugim
krov nad glavom svila
djecu izrodila
ja znam da pošli ste tamo
kud ljubav vas vodi
čovjek poželi
ponovno da se rodi
zove te
čobanice
idemo u planinu
čuvati stado
kao nekad davno
Nikola Šimić Tonin