PRIRODNO ĐUBRENJE BAŠTE I NJIVE

Koja sve organska đubriva imamo. Vrste organskih đubriva i njihove primena na njivi i u bašti

 

Kada je u pitanju revitalizacija zemljišta, odnosno poboljšanje njegovih fizičkih, hemijskih i bioloških osobina, organska đubriva su nezamenjiva. Budući da se u organskoj poljoprivredi izostavljaju mineralna đubriva, njima se pridaje veliki značaj kao i simbiotskim i nesimbiotskim azotofiksatorima (bakterijska đubriva).

organska đubriva vrste i primena

Kao organska đubriva koriste se: stajnjak, kompost, zelenišno đubrenje, humus-glistenjak, treset, drveni pepeo, biološka fiksacija azota gajenjem leguminoznih biljaka i druge otpadne organske materije nastale kao sporedni proizvodi u prehrambenoj industriji. Pored treseta i glistenjaka u našoj zemlji se proizvodi i smeša treseta sa zeolitom kao i organska đubriva nastala biokonverzijom (korišćenjem mikrobioloških kultura) različitih vrsta organskih materija od stajnjaka do komunalnog mulja. Đubrivo teravita visoke biološke vrednosti sa visokim sadržajem humusa, makro i mikro elemenata dobijeno je razgradnjom goveđeg stajnjaka. Iz komine i živinskog stajnjaka dobija se organsko đubrivo kofuna superfin. Teramin, humisan i kombinacije treseta i organskih đubriva sa zeolitom su tečna organska đubriva dostupna na tržištu. U svetu se koristi čitav niz gotovih, deklarisanih vrsta organskih đubriva:

krvno brašno (15 % N, 1,3 % P, 0,7 % K) koristi se kao azotno đubrivo (1,5 kg/10 m²) ili se dodaje pri kompostiranju, razlaže se za 3-4 meseca;

koštano brašno (3 % N, 20 % P, 24-30 % K) dobro fosfatno đubrivo (2,5 kg/10 m²) smanjuje kiselost zemljišta, razlaže se 6-12 meseci; granitni prah (3,5% K, 67% silicijuma, 19 minerala u tragovima) je sporodelujuće đubrivo pogodno za popravljanje strukture zemljišta (5 kg/10 m²);

brašno od kopita i rogova (14% N, 2% P) azotno đubrivo (2 kg/10 m²) sporo se razlaže (4-6 nedelje posle primene), a efekat je dug 12 meseci;

brašno i rastvor morskih algi (1 % N, 12 % K i 50 minerala u tragovima) prirodni su hormoni rasta, a koristi se i za folijarno prihranjivanje (0,5 kg/10 m²);

drveni pepeo (7 % P, 6-20 % K, 20-30 Ca) je dobro kalijumovo đubrivo (0,5 kg/10 m²) sa dugim efektom od 12 meseci.

Od svih organskih đubriva najviše se primenjuje stajnjak, jer se proizvodi na svakom gazdinstvu koje ima stoku. Stajnjak treba rasturati neposredno pred osnovnu obradu zemljišta i odmah ga treba zaorati. Važno je stajnjak po parceli rasturiti što je moguće ravnomernije, jer u suprotnom kasnije može da dođe do nejednake bujnosti useva i poleganja gde je bačena veća količina ovog đubriva. Ukoliko se stajnjak rastura mnogo ranije od zaoravanja nastaju veliki gubici azota. Ako se stajnjak rastura 24 h pre zaoravanja gubici su 6-30 %, za 4 dana 15-56 %, a za tri meseca 26-60 %. Ako se stajnjak izveze na parcelu u vreme kada se neće zaoravati treba ga ostaviti na gomili na kraju parcele i pokriti slojem zemlje do vremena zaoravanja.

Kvalitet stajnjaka zavisi od vrste domaće životinje, prostirke i starosti đubriva. Goveđi i svinjski stajnjak sadrže više vode, hladniji su i kiseliji pa se sporije razlažu, pa su pogodni za laka peskovita zemljišta. Konjski i ovčiji stajnjak pogodniji su za teža i hladna zemljišta, jer su zbog većeg sadržaja suve materije topliji, a sadrže i više azota, fosfora i kalijuma. Svež i poluzgoreo stajnjak unosi se pred osnovnu obradu u jesen, a zgoreli može i u proleće, odnosno leto, neposredno pre setve i sadnje. Đubrenje se može vršiti i u redove i kućice, to je nešto racionalnije, ali se dobija neravnomeran raspored hraniva u zemljištu. Laka zemljišta se đubre na 2-3 godine a teža svakih 4-6 godina, zavisno od plodoreda. Najčešće se đubri sa 3-4 kg i to u skladu sa plodoredom, a na zemljištima sa malo humusa sa 5-8 kg/m². Stajnjakom se đubre one kulture koje ga najbolje iskorišćavaju, a to su okopavine kao što je krompir, kukuruz, suncokret, kupusnjače, paprika, paradajz, vrežasto povrće. U drugoj godini na parcele đubrene stajnjakom mogu doći strna žita, i korenasto i lukovičasto povrće, a u trećoj godini leguminoze. Zavisno od osobina zemljišta i klime, dubine zaoravanja i norme primene. stajnjak u zemljištu deluje više godina. U lakšim zemljištima njegovo razlaganje je brže, pa je i delovanje kraće (1-2 godine), u težim zemljištima stajnjak se razlaže sporije i deluje duže (4-5 godina).

U bašti se najčešće koristi kao organsko đubrivo kompost. Kompost je po sastavu sličan stajnjaku, u proseku sadrži 0,35-0,5% azota, 0,2 % fosfora i 0,25-0,3 % kalijuma. Koristi se kao osnovno đubrivo u količini 3-6 kg/m². Priprema se od otpadaka biljnog i životinjskog porekla, od gradskog smeća. Za pripremu komposta potrebno je 6 do 12 meseci. Mesto gde se priprema kompost mora biti zaklonjeno od vetra i u senci. Na suncu bakterije koje učestvuju u kompostiranju brzo uginu, organski otpaci se brzo suše i organska masa ostaje dugo nepromenjena. Biljni otpaci koji se koriste moraju biti zdravi, jer se izazivači bolesti kompostiranjem ne uništavaju. Zbog toga kompost može biti izvor širenja bolesti, korova i štetočina. Mora se voditi računa da se kompost iz sopstvene proizvodnje skladišti tako da ne dolazi do oticanja osoke u podzemne vode. Pre kompostiranja treba skinuti površinski sloj zemljišta (8-10 cm), postaviti drenažni sloj od grančica ili stabala šaše, a zatim se do željene visine naizmenično ređa sloj svežih i suvih biljnih otpadaka (15-20 cm) i sloj zemljišta (5 cm). Negašeni kreč se dodaje po potrebi, uz zalivanje vodom ili osokom. Gomila komposta se ne sabija, a poslednji sloj humke je od zemljišta. Već posle nekoliko dana razvija se visoka temperatura (50-60 °C), a potom se kompost hladi i organska materija mineralizuje. Svaka 2-3 meseca gomila se izmeša i prekrije zemljištem (sloj oko 10 cm). Pripremljeni kompost je jednoličan, mrvičast, lak i tamnosmeđ. U kompost mogu dodati i gliste koje probavljajući organske materije kompost mešaju i mineralizuju. Kao aktivatori kompostiranja mogu se koristiti: mikrobiološki aktivatori;
biodinamički preparati; homeopatski preparati; biljni preparati (čajevi, ekstrakti).

Zelenišno đubrivo je usev koji se zaorava pre biološke zrelosti samog useva – još u zelenom stanju. U zavisnosti od vrste koja se koristi za zelenišno đubrivo, u zemljište se unese 100 – 200 kg N/ha. Pokrovni (međusezonski) usev je onaj koji se obično seje na kraju sezone i traje do početka sledeće. Za zelenišno đubrivo i pokrovni usev najbolje su mahunarke (leguminoze, Fabace), kojima se popravlja zemljište u sadržaju azota. Ovi usevi su obično seju u plodoredu i služe da se poboljša obrada zemljišta i vodni kapacitet, kao i da se nadoknadi azot iz zemljišta, kao i druge hranljive materije.

Kišne gliste su dobar indikator plodnosti zemljišta. Samo na nezagađenom i plodnom zemljištu ima košnih glista. To je i osnov da se specifične kompostne gliste koriste za proizvodnju organskog đubriva glistenjaka. Glistenjak je bogat humusom (i do 25%), sadrži visoke količine fosfora (do 240 mg na 100 g) i kalijuma (do 1400 mg na 100 g), ali je siromašan mineralnim azotom (1-1,7%), sadrži i značajne mikroelemente (cink, bakar, mangan, gvožđe). Glistenjak se koristi za siromašna zemljišta, za uzgoj rasada i u zaštićenom prostoru. Koristi se u smeši sa zemljištem; jedan deo glistenjaka prema 10 delova zemljišta, a za plodna zemljišta u odnosu 1:6. Kao đubrivo koristi se u količini od 0,2-5 kg na m2 .

Nezavisno koje se organsko đubrivo koristi, mora da bude bez štetnih ostataka pesticida, hormona i teških metala, kao i bez semena korova i štetočina. Čistoća i kvalitet organskih đubriva su nužni, jer u suprotnom mogu da zagade zemljište, vodu i biljke.

 

Izvor: Magazin AgroBiznis