Za Vaš album poezije…

VELIBOR MIHIĆ: POKLANJAM VAM JEDNU BISER-PESMU…

 

Uslov je – da je sporo… još sporije!… čitate…

Pustite da vam se misli i osećanja, asocijacije i vaše, lično, iskustvo „izroje“, da „dodir“ pesnika i slike koje vam njegovo pero „(o)napiše“… učine ono što je potrebno da imate čist put do „srca“ i „uma“ pesme…

Biser pesma za Vas

Ne, ova pesma nije moja – a voleo bih! – nego gospodina Nemanje Mitrovića, srpskog pesnika. Pesma, ova, nema naslov, samo * * * , to jest 3 (tri zvezdice) a uzeta je iz njegove knjige pesama „VODA U PRAHU“, u izdanju Matične biblioteke „Svetozar Marković“, u Zaječaru, 2008. Ja je prepisujem iz redovnog subotnjeg „Politikinog“ Dodatka – Kultura – Umetnost – Nauka, str. 12, od 25. januara 2009.

Pesma je izuzetna, efektna, razgranata, asocijativna…

Pesma je predivna, sporo je čitajte, ponavljam. Ima „pregršt“ stilskih figura, predivnih „čvornih“ mesta odakle vam se mogu – to zavisi od vas – granaju brojne asocijacije, podsećanja, možda dodirne i neko vaše skriveno osećanje, sliku, čas(ak)… nećete je zaboraviti, nikad-nikad, više…

Ja vam je, ovde, prepisujem u skraćenom vidu (ima, još, dva ovakva dela ali su, po mom mišljenju, „ispod“ dometa prvog; oprostite, ne zamerite).

Nisam mogao a da vam je ne poklonim… delim je s vama, rado… prepun čitalačke treme… sav drhtim što zvuci ove pesme, dotiču me… nadam se i vas…

Dakle …

* * *

Levo je – srce. Desno – ruka lista
debele knjige, broji novčanice.
Leva ruka nosi sat, desna teret…

Ne, desna ruka nosi sat. Zidni.
A leva nosi naočare jer ne vidi
zbog prstenja i bleska, silnog.

Ni desna ruka ništa ne vidi.
Sat, razbijen udarcem vage,
krvari, ali, još, kuca. Kaplje.

Sat nije razbio udarac vage
iako je vaga bila sva krvava.
Sat je satarom nasekirao tas.

Sat tačno kuca i tečno kaplje.
Kuca na srca… Kapa na prozore,
na vrata i krovove kiša višanja.

Pijane kaplje kucaju na kapiju.
Vratanca sata otvara kukavica
i kuknjavom kvari pesmu ptica.

 

Nemanja Mitrović

Prvo sam je pročitao, brzo, žureći ka ušću, uviru pesme, a, posle, shvativši koliko je „duboka“, čitao sam je sporo-sporo… 15 minuta!!!

Pozdravlja vas vaš…

Priredio: Velibor Mihić, književnik

Izvor: politika.rs

oOOo