MALE PRIČE

“Svaka sličnost sa stvarnošću je slučajna“

„Red i zakon“ TV serija

Putujem autobusom sa učenicima. Vraćamo sa nekog takmičenja. Atmsofera dosadana i sumorna. Svi nekako umorni, osim plave nestašne devojčice. Putuje sa nama kao podrška drugarici. Moj kolega kaže: „Izigrava UNPROFOR!“ Ne obraća pažnju ni na koga i samo priča. Ceo autobus je sluša. Kaže: „Maltene, moj rođak, Ljube, kupio traktor… Vrata se ovako otvaraju… Druga vrata se maltne, isto otvaraju…. ( Rukom pokazuje kako se na traktoru vrata otvaraju).

Neko dete zapita: „Šta ti je to maltene ?“

Plavokosa devojčica reče: „Ljubova uzrečica! Ponavlja posle svake druge reči, maltene da, maltene ne, da ti se ogadi hleb dok s njim jadnim razgovaraš.“

„A, šta mu je sa sestrom? – upita neko od pospanih.

„Pre neko veče bila na TV, zauzela ceo ekran koliko je tanka. Govorila o pravima učenika. Kad nastavnici štrajkuju, zašto ne bi i oni, đaci. O, teško nama, kad nam se takvi, bore za naša prava“, odgovara plavoskosa. Smeh se razleže autobusom. Oni koji su spavali, bude se, cerekaju se. Neki mole vozača da ih ne vozi kući, nego da idu do njene stanice.

Male priče - Tatjana Krpović

– Šta ti je sa onim rođakom, fudbalerom? – ineresuje se za njega jedna učenica sedmog razreda, Lana.

– Misliš na Ronalda, Robert, Robinja – tako ga sve đaci zovu jer su to fudbaleri koje on voli.

– Jeste, šta je s njim, ne viđam ga?

–  A, šta ga imaš viđati, jadna mu majka, opet hoće da ponavlja, treći put.

– Ne izgleda opšte da je tako glup, odgovara Lana.

Plavokosa devojčica samo veze i ne zatvara usta.

– A, znaš li ti devojko da on ima nadimak i Tulipan. Kad je bio u predškolskom, u vrtiću, učiteljica zadala dva broja da sabere, a on jadnik, koristio i ruke, i noge, da izračuna celi dan. Nama je to porodično, da smo loši iz Matematitike. Prvi put, kaže ponavljao iz Matematike, rekao je da ga profesorka ne voli. Drugi put, zbog njegove velike ljubavi, Divne .

– Koja Divna, majke ti, ja je ne poznajem?

– Svašta, odgovara plavokosa. Kako je ne znaš? To je ona visoka, s brda, što je progutala motku. Kad priča, reko bi čovek, rođena je nasred Terazija, a onda s brda ne može goreg, ko uz nos.

Deca plaču od smeha, tresu se i jedan prvačičić traži od vozača kesu da povrati. Smeh se razleže malim autobusom.

Pre neki dan došao kod mog oca i priča s njim, ako opet ponovi, da se bavi stočarstvom. Ako mleko predaje Zadruzi, a ima pet krava, pa poče da računa, sabira, oduzima, deli i množi. Nekako dođe do 300 dinara.

Prvačić reče: „Taj, on, pojma nema. Krave dnevno daju do 20 litara mleka puta pet krava to je 100 litara mleka. Mleko ti je u prdavnici 75 dinara . Nek mi neko izračuna koliko je to para svaki dan. Gde nađe 300 dinara?“

Kolega, sanjiv, probudi se i zapita: „Dete Božije, gde izlaziš? Spava mi se, umoran sam, a od smeha samo kutim i mučim se.“

– Neću još, reče plavušica.

Da Vam završim priču. Moj otac mu reče:“Dete, molim te, nauči tablicu množenja, pa se onda bavi stočarstvom. Da ti dam 1000 dinara ne znam da li bi mi kupio od toga krem bananicu u prodavnici.“

Dolazimo do sledeće stanice, u mraku roditelji čekaju decu. Deca nikako da izađu. Kolega govori gde smo. Roditelj, prosedi muškarac, govori: “ Čim ste tako veseli, sigurno, ste dobro prošli na takmičenju.“

Kolega govori: „Imamo dva pobednika, ostali nisu prošli, nego ih jedna devojčica zabavlja celim putem.“

Roditelj iz mraka govori: „Samo nek je veselo, bolje nego da plačete“.

„Laku noć! Sve najbolje!“

Plavušica ne prestaje, vidi da je u centru pažnje.

– Deco, čuli ste li Vi, onog što ne zna gde da izgovori č , a gde ć. Kako li ga profesorka izabra za recitovanje?

-E, kako govori njena drugarica. Tata i mama su mu neki specijalisti. Profesori moraju da se leče, nisu oni bogovi da se ne razboljevaju.

Nastavlja ona da ga imitira. Sklapa oči i kao uživljava se u pesmu. Onda kaže: „Ja, kad sklopim oči, meni se spava.“

Smeh, kašalj. Vozač je moli: „Dete, molim te, prestani. udariću u nekoga, zbog tebe. Stomak me boli.“

Ništa ona ne čuje i recituje:

“ Ćekaj me, ja ču ti sigurno doči,…

ćekaj me, i kad me niko drugi ne bude ćekao!“

Niko više ne sedi na svojim mestima, smeju se, tresu se i pitaju kolegu: „Kad dolazi taj Mačkat,više!“

Tatjana Krpović