SVETI JAKOV STARIJI

Ko je bio Sveti apostol Jakov Zavedejev, brat apostola Jovana Bogoslova, poznat i kao Sveti apostol Jakov stariji

 

SPOMEN SVETOG APOSTOLA JAKOVA ZAVEDEJEVA,brata apostola Jovana Bogoslova

 

Sveti apostol Jovan Zavedejev Stariji ikona

Sveti apostol Jovan Zavedejev

Sveti Jakov, sin Zavedejev i brat svetog evanđelista Jovana Bogoslova, beše jedan od Dvanaestorice apostola. Na poziv Gospoda Isusa ostavio je ribarske mreže i oca svoga, pa zajedno sa svojim bratom Jovanom odmah pošao za Gospodom (Mt. 4, 21-22). Obojica su slušali propoved Spasiteljevu iz prečistih usta Njegovih i gledali čudesa Njegova. I Gospod ih toliko zavole, da Jovanu dopusti da legne na prsi Njegove, a Jakovu obeća čašu koju sam ispi (Jn. 13, 23-25; Mt. 20.23). No i oni toliko Gospoda svog zavoleše i toliku revnost za Njega pokazaše, da htedoše nizvesti oganj s neba na neverujuće Samarjane da ih istrebe. I oni bi to učinili, da im dugotrpljivi Gospod nije zabranio (Lk. 9, 54-56).

Ovoj dvojici i apostolu Petru Gospod je otkrivao najveće tajne; pred njima se preobrazio na Tavoru i pokazao im slavu Svoga Božanstva; pred njima je tugovao pred Svoje stradanje u vrtu Getsimanskom.

Posle prijema Duha Svetoga sveti apostol Jakov propovedao je Evanđelje po raznim zemljama, i išao je do Španije. Po povratku iz Španije u Jerusalim, on postade Jevrejima strašan kao grom, jer je neustrašivo propovedao o Hristu Isusu da je istiniti Mesija, Spasitelj sveta. I prepiraše se s farisejima i zakonicima o Svetom Pismu, izobličavajući njihovu tvrdoglavost i neverje. A oni, ne mogući mu nikako odoleti, najmiše nekog mađioničara Hermogena, da se on prepire s Jakovom i posrami propoved njegovu. No ovaj oholi mađioničar ne htede sam razgovarati s Jakovom, već posla učenika svog Filita, izjavljujući: Ne samo mene lično, nego ni učenika mog neće moći Jakov pobediti u prepirci.

U prepirci sa svetim Jakovom Filit ne mogade protivstati premudrosti Duha Svetoga u apostolu, već kao nem umuče i ne otvori usta svoja da protivreči apostolu. I poznavši istinu, umilenje se razli po duši Filitovoj. I Filit se vrati k svome učitelju mađioničaru, i obavesti ga da je nauka Jakovljeva neodoljiva i da je on čudesima potvrđuje. I savetova Filit učitelju, da se odrekne svoje nauke i postane učenik Jakovljev. A oholi Hermogen pomoću mađija dozva demone i naredi im da Filita drže na jednom mestu kao okovanog i ukopanog da se ne može maći, i reče Filitu: Videću da li će te taj Jakov izbaviti. Tada Filit posla tajno jednog čoveka k apostolu i izvesti ga da je pomoću Hermogenovih mađija svezan od demona. A apostol mu posla svoj ubruščić, naređujući mu da taj ubrus uzme i izgovori ove reči: Gospod dreši svezane, Gospod podiže oborene (Ps. 145, 7. 8). – Čim to Filit izgovori, odmah se oslobodi nevidljive svezanosti, jer demoni, uplašeni od apostolovog ubruščića i sile izgovorenih reči, ostaviše Filita i pobegoše. Filit se naruga Hermogenu, pa otrča k svetome Jakovu koji ga pouči svetoj veri i krsti.

Hermogen pak, besan od jarosti i gneva, zakle demone koji mu služe, da mu Jakova i Filita dovedu vezane. I kada se demoni približiše domu u kome behu sveti Jakov i Filit, Anđeo Gospodnji, po naređenju Božjem, odmah uhvati te demone, sveza ih, i stade ih mučiti. I nevidljivi demoni, mučeni silom Božjom, vikahu na sav glas svima, govoreći: Apostole Hristov Jakove, smiluj se na nas, jer smo mi po naređenju Hermogenovom svezali tebe i Filita, i eto sada smo sami čvrsto vezani i ljuto mučeni. Na to sveti Jakov reče: Anđeo Božji koji vas je svezao neka vas odreši, pa idite i dovedite ovamo Hermogena ne učinivši mu ništa nažao.

Demoni tog trenutka biše odrešeni, pa odjuriše Hermogenu, ščepaše ga i za tren oka postaviše svezana pred apostolom. I moljahu apostola da im dopusti da svoje muke iskale na Hermogenu. A apostol upita demone, zašto ne vezaše Filita kao što im Hermogen beše naredio. Demoni odgovoriše: Mi ne možemo ni mušicu pokrenuti iz tvoga doma. – I reče apostol Filitu: Gospod naš zapoveda da za zlo uzvraćamo dobrom. Zato odreši Hermogena, i oslobodi ga od demona. I bi tako. Apostol onda reče Hermogenu, oslobođenom od uza demonskih: Gospod naš ne želi da ima nevoljne sluge, koji Mu pod moranjem služe, već one koji Mu dobrovoljno služe. Stoga idi kuda hoćeš. Na to mu Hermogen reče: Čim izađem iz doma tvog, mene će demoni ubiti, jer znam koliko je strašan njihov bes. I ja se ne mogu izbaviti od njih, ako me ti ne zaštitiš.

Tada mu apostol dade svoj putnički štap. Sa tim štapom Hermogen ode svojoj kući, a demoni ga ne napadoše niti uplašiše. I tako poznavši silu Hristovu, i videvši nemoć demona, on pokupi sve svoje mađioničarske knjige, pa ih odnese svetome Jakovu, i pripavši k nogama njegovim, vapijaše: Istiniti slugo istinitoga Boga, ti spasavaš od pogibli duše ljudske, smiluj se na mene, i primi neprijatelja svog za učenika. – I pošto Hermogen bi naučen svetoj veri, primi krštenje, i po apostolovom naređenju spali sve mađioničarske knjige. I bi služitelj Hristov, i činjaše čudesa imenom Hristovim.

Videvši to, Jevreji se silno razjariše, i nagovoriše cara Iroda[1] da digne gonjenje na Crkvu Hristovu i da ubije Jakova. I car Irod podiže ruke da muči neke od Crkve; i pogubi Jakova brata Jovanova mačem. I videvši da je to po volji Jevrejima nastade da uhvati i Petra, koga i baci u tamnicu (D.A. 12, 1-4). A Jevsavije, episkop Kesarije Palestinske, piše o svetom Jakovu ovo: Kada Irod osudi Jakova na smrt, neki Josija koji beše jedan od klevetnika na apostola pred Irodom, videći junaštvo, hrabrost, svetost i nevinost svetoga Jakova, i poznavši istinu njegove propovedi, pokaja se i poverova u Hrista, i iznenada se pokaza ispovednik Hristov. Jer odmah i on zajedno sa svetim apostolom Jakovom bi osuđen na smrt. I kada zajedno iđahu na gubilište, sveti apostol isceli jednog uzetog koji ležaše kraj puta. I pripremajući se za posečenje, Josija moli svetog Jakova da mu oprosti greh klevete koji učini u neznanju. A Jakov ga zagrli i celiva i reče mu: „Mir tebi i oproštaj! I obojica pognuše glavu pod mač i biše posečeni za Gospoda. To bi 45. godine u Jerusalimu. I tako Sveti apostol Jakov Zavedejev postade drugi mučenik Hristov, posle Svetog prvomučenika Stefana. A učenici Svetog apostola Jakova, naučeni Bogom, uzeše telo svoga učitelja i česno ga pogreboše. Svete mošti njegove počivaju u Španiji, gde mu se na grobu i do danas događaju isceljenja i zbivaju čudesa u slavu Hrista Boga, sa Ocem i Svetim Duhom slavljenog od celokupne tvari vavek, amin[2].

 

Arhimandrit JUSTIN Popović – ŽITIJA SVETIH

 

NAPOMENE:

  1. Reč je o Irodu Agripi I, sinu Aristovula i unuku Iroda Velnkog, koji je upravlao Judejom od 40. do 44. godine.
  2. Sv. apostol Jakov Zavedejev spominje se još 30. juna, zajedno sa Sv. Dvanaestoricom Apostola.