CENJENO LEKOVITO BILJE

Po narodnom shvatanju odoljen (odolen ili valerijana) je biljka neobična. Ko nju ima, može svačemu odoleti. Stariji svet, osobito u istočnoj Srbiji, i danas veruje da je uvek dobro da se ima malo odoljena u pojasu, u džepu ili ušivenog u nekoj amajliji.

 

To pomalo podseća na verovanje u čudotvornu zaštitnu i lekovitu moć belog luka u nas i ženšena na Dalekom istoku.

odoljen

I narodna pesma kaže:

Da zna ženska glava
Što j’ odoljen trava,
Svagda bi je brala,
U pas ušivala,
Uza se nosila.

I zaista, ženski svet mnogo ceni odoljen. Mnoge žene, osobito majke, pogotovu one slabih živaca, uvek imaju u kući bočicu od deset do dvadeset grama s lekom koji je izrađen od odoljena: etarna tinktura valerijane. Po nekoliko kapljica na kockicu šećera ili u čašicu vode piju te osobe čim se ne osećaju dobro.

Za vreme velikih bombardovanja u toku rata ovaj lek su nazvali „antizortin“, jer je to bio najefikasniji lek od zorta, straha i panike čim počnu sirene da zavijaju besomučno. U skloništima je već posle prve bombe sve mirisalo na odoljen – miris koji većina muškaraca ne podnosi, a koji mačke toliko vole da po celu noć čuče u apoteci pored fioke u kojoj se čuva koren odoljena.

Za odoljen su u narodu vezana mnoga sujeverja. I tu bi bilo potrebno „odvojiti žito od kukolja“, jer je odoljen zaista lek, ali mu narod pridaje mnogo veći značaj i vrednost nego naučna medicina. Prema narodnom verovanju koje se mestimično još održalo, kao i beli luk, tako i odoljen treba da ima svaka majka koja ima malo dete i uvek treba da je taj koren pored deteta, kako bi bilo zdravo i napredno, da odoli, da se odupre svakoj bolesti i „raznim nevidljivim zlim silama“:

Da ne ima odoljena trave,
Ne bi majka odranila sina,
Nit’ bi seka brata odnjihala… (Narodna pesma)

Iz nekih narodnih verovanja vidi se velika zaštitna moć odoljena, čak i od zmaja:

Kad je došla zmaju u dvorove,
Podmetnu mu trave odoljena,
Odmah zmaju naudilo cviće
Te ti leže glavom bez uzglavlja…

Narod veruje da razni mirisi, naročito neprijatni, kao što je miris odoljena, belog luka, đavolske pogani (Assa foetida) i druge droge neprijatnog, odurnog mirisa mogu oterati „kugu i nevolju“, „zle duhove“, rđave snove i nesanicu, crne misli i sve druge nedaće koje prate čoveka, dakle, koje deluju zaštitno.

Iz knjige: „Lečenje biljem“ Jovana Tucakova