Podeli dobar sadržaj sa prijateljima:

GUSLAMA

gusle

Sjajni hrame, u kom Srbin čuva

Svoje ime, svoj amanet sveti,

Oj vi gusle od javora suva,

Vašem zvuku moja duša leti!

.

K’o blagoslov, što sa neba bdije,

On je sila, što mi srce žari;

S tankih struna, kad se nebu vije,

Čujem usklik sokolova stari’.

.

Čujem glase sa kosovskog groblja,

Što ih tajno svete sjenke zbore;

Čujem jauk potištenog roblja,

Kome rane sve bivaju gore…

.

U njemu je sve, što Srbin želi,

Jer u želji srpskoj se i zače:

Je l’ veseo, Srbin se veseli,

A kad cvili, tad i Srbin plače.

.

On je duša, kojom Srbi dišu

I v’jekovi srpskih pokoljenja;

On je knjiga, u kojoj se pišu

Naši jadi, naša iskušenja…

.

On je slovo, što leti bratimstvom,

U kome se srpski genij budi;

On je putir, iz kog’ se jedinstvom,

Pričešćuju Srbinove grudi.

.

Oj, kad guslar tanano prevuče,

Koji Srbin ne osjeća žarko?!

Ta guslama sve se silno vuče,

Iz njih zbori: Lazar, Miloš, Marko…

.

A što glasi besmrtnika vele,

To je vjesnik, što se vjerom kune:

Da će skoro svjetlost zore b’jele

Zlatit’ alem Nemanjića krune…

.

Pa nek’ stiže, nek’ se pak’o diže,

Nek’ još bude i višijeh zala:

Srbin neće pokleknuti niže

Dok je Srbu srpskijeh gusala!

.

Biće dana, već se zračak javlja,

„Doće hora, koja doći mora!“

A s gusala horiće se slavlja

Uz molitvu dečanskijeh zvona!…

.

20. februar 1896.

Podeli dobar sadržaj sa prijateljima: