PLAVET

plavet

Vedra podsmešljivost večite plaveti
Svladava, nehajno lepa poput cveća,
Nemoćnog pesnika što svom duhu preti
Kroz neoplođenu pustinju Nesreća.

Bežeći, sklopljenih očiju, ja slutim
Istrajnošću griže da po praznoj duši
Gleda mi. Kud pobeć’? Kakvim mrakom ljutim
Baciti se, dronjci, na prezir što guši?

Penjite se, magle! Lijte svoj prah sneni
Sa dugim traljama tmuše u visine
Koje će potopit’ močvare jeseni
I gradite tavan pun tišine!

A ti, pojavi se iz letinskih bara,
Da, skupivši blato i trske drhtave,
Draga Čamo, rukom što se ne umara
Krpiš modre rupe što zle ptice prave.

Još! Neka se stalno iz tužnih dimnjaka
Puši, i nek čađu bludeća tamnica
Ugasi u stravi svojih crnih traka
Sunce što žućkasto mre povrh ravnica!

– Svod je mrtav. – Tebi trčim! daj, o Tvari,
Zaborav okrutno Ideala i Zla
Gde se srećna stoka ljudi u snu stisla.
Patniku što svoj će ležaj da podari

Jer tu ću, pošto se mozak isisao
Kao vrč belila što uz zid počiva,
Bez dara da gladi krvavu misao,
Turobno zevati do svanuća siva…

Zalud! Plavet, vlada, čujem peva srećna
Kroz zvona. Moj duše, ona glas se pravi
Zlom pobedom svojom da nas plaši većma
Kroz živ metal slazeć’ u angelus plavi!

Kotrlja se maglom, davna i ispuni
Tvoj grč urođeni ko mač ljuto nadnet;
Kud pobeći u hudoj i zaludoj buni?
Opsednut sam. Plavet! Plavet! Plavet!
Plavet!

_______________________

Stefan Malarme (1842-1898), za razliku od drugih simbolista koji su svoje nezadovoljstvo izražavali boemskim životom, živeo je mirnim životom profesora engleskog jezika. Njegovu poeziju karakteriše odsustvo predmeta, nevidljivo, misticizam i metafizika. Još jedna bitna osobina njegove poezije jeste zbijenost stiha, svedenost na simbol. Zato je njegova poezija zatvorena i nejasna pa slovi za oca modernog hermetizma. Kao i simbolistička poezija uopšte, Malarmeova poezija je aristokratska – nju može da shvati samo nekoliko kultivisanih osoba. Objavio je sledeća dela: Popodne jednog fauna (1876), Sabrane pesme (1887), Stihovi i proza (1893), Stranice (1891), Muzika i književnost (1891), Lutanja (1897).