SVETI VELIKOMUČENIK GEORGIJE

sveti đorđe

Sveti Đorđe na konju visoku
Od aždaje izbavi devojku,
Na koplju mu znamenije krsta,
Oružije sveto, nepobedno,
Tim oružjem aždaju porazi,
Zdravu ocu devojku povrati,
Samog Boga dobrotom zaduži,
Vencem slave Bog mu se oduži.
Sveti Đorđe sa srcem junačkim,
Sve bogatstvo razdade ubogim,
A čast svetsku i slavu odbaci
Rad imena Hrista Pobednoga,
Muke primi, muke dragovoljne,
Telo skruši rad spasenja duši,
Samog Boga dobrotom zaduži
Vencem slave Bog mu se oduži.
Đorđe sveti i pobedonosni
I sad hodi sa kopljem krstatim,
Pravdu brani, nepravdu kažnjava.
Ko ga viče s verom i plakanjem,
Ko ga moli s duševnim kajanjem,
Đorđe sveti u pomoć mu leti.
Đorđe Boga dobrotom zaduži,
Vencem slave Bog mu se oduži.

Slavni svetitelj rodio se u kući bogatih roditelja u Kapadokiji. Kad mu je otac postradao kao hrišćanin, majka se preselila u Palestinu, gde je dečak odrastao.

Već u dvadesetoj godini dospeo je do čina tribuna u službi cara Dioklecijana. U to vreme car je započeo veliki progon hrišćana, a mladi Đorđe je stupio pred cara i odvažno rekao da je i on hrišćanin. Time je započelo njegovo stradanje za veru.

Tamnica, okovi, krvave rane po celom telu i sva druga strašna mučenja nisu pokolebali mladića. On se neprestano molio Bogu i Bog ga je isceljivao i spasavao smrti na veliko divljenje naroda. Kada je Đorđe molitvom vaskrsao jednog mrtvaca, mnogi su primili veru Hristovu, a među njima je bila i careva žena Aleksandra.

Car je najzad odlučio da Đorđa i svoju ženu osudi na smrt sečenjem glave. Carica je izdahnula na stratištu pre pogubljenja, a Sveti Đorđe posečen je 303. godine.

Sveti Georgije se na ikonama predstavlja u vojvodskom odelu, na konju, sa kojeg kopljem probada strašnu aždaju. Nešto dalje od njega, stoji jedna žena u gospodskom odelu (verovatno carica Aleksandra). Aždaja na ikoni predstavlja mnogobožačku silu koja je „proždirala“ brojne nevine hrišćane.

Sveti Georgije ju je, po verovanju, pobedio i svojom mučeničkom smrću zadao smrtni udarac „neznaboštvu“.

Pod pobedom koju je Sveti Georgije odneo nad aždajom verovatno se misli na zaustavljanje progona hrišćana koji je sprovodio car Konstantin.