LEČENJE DIJABETESA

Saveti za lečenje šećerne bolesti. Kako se kontroliše dijabetes i zašto je važan insulin za dijabetičare

Šećerna bolest se deli na dva tipa:

Tip 1 (koji nastaje usled nedostatka insulina – hormona kojeg luče beta-stanice gušterače i koji je neophodan za normalan ulazak i metabolizam glukoze u ćelijama) i Tip 2 (u čijem nastanku igra ulogu i smanjena osetljivost ćelija na insulin i neadekvatno lučenje insulina iz gušterače). Tip 2 se javlja u više od 90% osoba sa šećernom bolešću. Javlja se uglavnom u odrasloj populaciji, u dobi iznad 40 godina učestalost raste, ali na žalost zbog nezdravog načina života, sve se češće javlja i u mlađih, posebno gojaznih osoba.

Pored ova dva tipa, manje su zastupljeni i drugi specifični tipovi šećerne bolesti: uzrokovana hroničnim bolestima gušterače, provocirana uzimanjem nekih lekova, šećerna bolest u sklopu nekih genetskih sindroma, šećerna bolest u trudnoći…

Saveti za Lečenje šećerne bolesti - dijabetesa I i II

 

Saveti za lečenje šećerne bolesti

U lečenju šećerne bolesti postoji pet osnovnih načela:

1. uravnotežena ishrana,

2. telesna aktivnost i fizičko vežbanje,

3. edukacija bolesnika,

4. samokontrola glukoze u krvi i mokraći,

5. lekovi za lečenje šećerne bolesti.

Dijabetička dijeta

Alkohol ima visoku kalorijsku vrednost, a nepovoljno deluje i na metabolizam masnoća, može istovremeno s lekovima prouzrokovati neke nepovoljne reakcije, te se uopšte ne preporučuje osobama sa šećernom bolešću.

Dijabetička dijeta ima ključnu ulogu u lečenju svih tipova šećerne bolesti. Prehrana mora biti raspoređena u 3 glavna obroka i 2-3 međuobroka, koji se ne smeju niti izostavljati, niti spajati. Pri odabiru namirnica, mora se postići da u ukupnom dnevnom unosu hrane 50-60% pripada ugljenim hidratima, (i to namirnice koje ne uzrokuju nagle i dugotrajne skokove glukoze u krvi – mahunarke, neke vrste tjstenine, pirinač, dok se koncentrisani šećeri ne preporučuju), oko 30% masnoćama, (i to do 10% namirnicama bogatim zasićenim masnoćama – masnoće životinjskog porekla: maslac, mast, mlečni proizvodi, jaja, meso – koji uzrokuju aterosklerozu, i oko 20% namirnica bogatih nezasićenim masnim kiselinama – masnoće biljnog porekla – maslinovo, sojino, bundevino, kukuruzno ulje, margarin, bademi, lešnici, kikiriki – koji sadrže esencijalne masne kiseline, koje su neophodne za metabolizam), a 15-20% pripada belančevinama (životinjskog porekla – meso, riba, mleko, jaja; ali i biljnog porekla – grah, grašak, bob, soja, gljive).

Izračun dnevnog unosa kalorija određuje se pojedinačno prema indeksu telesne mase.

Alkohol ima visoku kalorijsku vrednost, a nepovoljno deluje i na metabolizam masnoća, može istovremeno s lekovima prouzrokovati neke nepovoljne reakcije, te se uopšte ne preporučuje osobama sa šećernom bolešću.

Telesna aktivnost

Telesna aktivnost ima veliki značaj u lečenju šećerne bolesti jer pospešuje cirkulaciju krvi, povećava potrošnju glukoze u mišićima čak i do 20 puta u odnosu na mišiće u mirovanju, a povećava i broj receptora za korišćenje glukoze u stanicama. Takođe povećava korišćenje masnoća, smanjuje razinu masnoća u krvi i tako smanjuje nastanak ateroskleroze.

Edukacijom o šećernoj bolesti, osobe sa šećernom bolešću lakše i potpunije prihvaćaju bolest, edukacijom o dijeti, telesnoj aktivnosti, samokontroli i lečenju, svakako se postiže bolja regulacija šećera u krvi.

Samokontrola glukoze u krvi

Samokontrola glukoze u krvi, i glukoze i ketona u mokraći, upotrebom osetljivih test-trakica i aparata omogućava česte provere vrednosti glikemije u svako doba, više puta dnevno, kako bi se pravile potrebne korekcije lečenju, u cilju bolje regulacije šećera u krvi. Bez redovne samokontrole glukoze u krvi nema dobre regulacije glukoze u krvi, niti zadovoljavajućeg lečenja. Danas se smatra nužnim određivati šećer u krvi najmanje 2 x dnevno, i to u određenim vremenskim periodima (pred doručak, dva sata posle doručka, pred ručak, dva sata posle ručka, pred večeru, dva sata posle večere, pred spavanje, i u 3 sata ujutro), tako da se kroz nekoliko dana oblikuje profil glukoze u krvi.

Bioliver kapi za jetru i holesterol i trigleciride

Bioliver kapi smanjuju i povišen šećer prirodnim putem – klikni i naruči!

Lečenje šećerne bolesti tip 2

Lečenje šećerne bolesti tip 2 provodi se oralnim antidijabeticima (tablete), insulinom, ili kombinacijom tableta i insulina.

Oralni antidijabetici

Kada se dijetom i vežbanjem ne postiže zadovoljavajuća regulacija glukoze u krvi započinje se lečenje oralnim antidijabeticima (tabletama). Oralni antidijabetici deluju na više načina, te je zbog toga moguća i njihova kombinacija u cilju bolje regulacije šećerne bolesti. Jedni djeluju već u crevima, usporavajući i smanjujući apsorpciju hrane iz creva, drugi povećavaju lučenje insulina iz beta-stanica gušterače, treći smanjuju proizvodnju i otpuštanje glukoze iz jetre, ili smanjuju insulinsku rezistenciju. Uključivanje jednog ili više lekova istovremeno, kao i dozu leka određuje lekar – dijabetolog.

Insulin

Insulinom lečimo bolesnike koji boluju od šećerne bolesti tip 1, ali i u tipu 2, kada maksimalnom dozom oralnih antidijabetika ne možemo postići zadovoljavajuću regulaciju šećera u krvi. Insulinom moramo lečiti i bolesnike koji imaju akutne komplikacije šećerne bolesti i komu, kad imaju i neke druge bolesti (infekcije, hirurški zahvat), bolesnike kojima su uništene beta-stanice gušterače (operacijom, hroničnim upalama, tumorima).

Trudnice sa šećernom bolešću moraju biti lečene insulinom. Insuline delimo na insuline kratkog delovanja (brz početak i kratko vreme delovanja), insuline dugog delovanja (kasniji početak i ravnomerno dugotrajno delovanje od 16 do 24 sata,) i predmešane insuline – kombinacije ova dva insulina u različitim omerima. Insulini u lečenju dijabetesa tipa 2 daju se u jednoj ili više doza, samostalno ili u kombinaciji sa oralnim antidijabeticima (tabletama).

Svi načini lečenja šećerne bolesti imaju samo jedan cilj – dobru regulaciju šećerne bolesti i sprečavanje nastanka komplikacija šećerne bolesti. Živeti sa šećernom bolešću nije lako, bolesnici su prisiljeni na mnoga odricanja, promenu načina života. Komplikacije dovode do trajnih invalidnosti i povećanja smrtnosti, što uz porast broja obolelih postaje svetski zdravstveni problem.

 

Jasna Jelić, dr. med.

Izvor: Pliva.hr