NEMA ME

nema me

Nema me ni gde sam ni gde svetlim
i mračnim nema gde mi je duša
ni gde mi je telo ni gde letim
ni gde me neka nova bolest sluša

Nema me u krčmi gde pijem pretim
budućem sebi iz sna iz azila
ni posle smrti neću da se setim
gde sam za koga biju moja bila

Nema me i zbog toga mi nije zima
kad svetlost sagori iz nje ću da izađem
o nesnosno me svuda mnogo ima
te više sebe ne mogu da nađem

Pesme samo sudbinu pesnika naslute
gde nisam tu sebi jasnije sagledavam lice
i da me stvarno nema neće da me ćute
bar oblaci bar breze bar ptice

****************

Jedan od poslednjih pesnika boema, Slobodan Stojadinović Čude (1948-2011) autor je petnaest knjiga poezije, dve knjige proze i priređivač četiri antologije. Pisao je književne i likovne kritike za domaće i inostrane listove i publikacije.

Pesme Slobodana Stojadinovića, prevedene na italijanski, francuski, nemački, hebrejski, bugarski i makedonski jezik, uvrštene su u pedesetak antologija i zbornika poezije.

Dobitnik je književnih nagrada “Rade Drainac”, “Lazar Vučković” i “Milan Rakić”.